Ljubavni jadi Histrionski ili Cardenio. Tako se zvala predstava mojih omiljenih Histriona koju s mojom Lucijom i našim društvom pogledasmo prvog kolovoza na Opatovini.
Nije mi se svidjela i baš ništa nisam za sebe pronašao u priči. Likovi zbrkani, nedosljedni i neizgrađeni, pokretani tek trenutnim osjećajima. Odluke donose na razini dječice iz vrtića. Radnja nepotrebno dvostruka s neprirodnim umetkom o tome kako uzvanici na svadbenoj večeri idu uvježbavati novopronađenu Shakespearovu predstavu "Cardenio". Gluma solidna, ajd' barem to. Ivka iz Ratkajevih dobro pjeva. Predstava nikako kod mene nije izazvala aristotelovsku katarzu i ne mogu reći da sam nakon nje niti za milimetar bolji kao osoba niti sam išta vrijednog naučio, osim što sam bio nazočan reklamiranom društvenom događaju. Pa ipak, postigla je svrhu da se zamislim je li možda problem u meni i mojoj recepciji takve umjetnosti, ili pak predstavi kao takvoj. Jesam li prespavao posljednjih dvanaestak godina, ili je to pak antikultura postala kultura čak i na histrionskoj razini? Postajem li dinosaur s preživjelim shvaćanjima, ili ono Andersenovo dijete koje vidi i misli (kad već ne smije i ne može vikati) da je car gol?
"Daj se malo razvedri"-šapće mi Lucija. "Barem radi društva!" Društo je, za razliku od mene, pronašlo nešto za sebe u predstavi. Sreća da sjedim na kraju reda, pa mi frendovi ne vide smrknuto lice. Ni njoj se viđeno ne sviđa, ali osjeća se ipak bolje od mene. Da,da, prošla su vremena "Gričke vještice" i nekog drugog histrionskog duha.
Konačno predstava završava, a ja s određenim nedobronamjernim zadovoljstvom registriram mlak pljesak gledališta koji Histrione ispraća sa scene. Ima još dinosaura u publici, nisam sam. Što je to u usporedbi s ovacijama koje su nekad dobivali za "Gričku vješticu". Možda ljudi ipak očekuju malo više od tako sposobne kazališne ekipe i od kazališta u cjelini?
"Podsmjeh je miljama udaljen od prave radosti. On ubija dušu i ne izaziva nikakvu naklonost među ljudima koji ga prakticiraju"-primijetio je C. S. Lewis u svojem ogledu o vrstama humora. Tako i komedija zasnovana na podsmjehu nema baš obećavajuću budućnost. Pa ćemo još vidjeti tko će biti veći dinosaur, pardon...tko će bolje izdržati test vremena.
