nedjelja, 15. lipnja 2014.

Koliko buke oko jednog jedanaesterca?

Postoji stanovita brazilska priča o opijatskom djelovanju profesionalnog nogometa na svijest širokih narodnih masa. Navodno je jednom prigodom predsjednik države sazvao posebnu sjednicu vlade i izrazio bojazan od pogoršanja stanja u zemlji zbog osiromašenja širokih narodnih masa. Nato je ustao premijer i umirio čelnika države ovim riječima: "Gospodine predsjedniče, nemojte se uznemirivati, imamo do konca godine još tri međudržavne utakmice nogometne reprezentacije, a u tom razdoblju nikome neće na pamet pasti nikakvo pokretanje revolucije."
Gledajući prosvjede u Brazilu zbog organiziranja svjetskog nogometnog prvenstva, čini se da ta priča više ne vrijedi toliko, barem ne u brazilskom slučaju, ali u Hrvatskoj i dalje pokazuje svoju snagu. Ne zato što bi tko prizivao revoluciju, nego zato, što je fama oko nepravedno dosuđenog jedanaesterca i s time povezanim porazom naše nogometne reprezentacije protiv Brazilaca prometnula u medijima u pregorijevanje osigurača stanovitih nacionalnih frustracija. Čak ima mišljenja da je izbornik Kovač trebao nakon jedanaesterca pokupiti momke s travnjaka i prepustiti organizatore prvenstva njihovoj sramoti. U najmanju ruku kao da nam je tko "otpilio" Dubrovnik, Vukovar ili dio nacionalnog ozemlja. Japanskom sucu prebrojava se sve u šesnaest kao ratnom zločincu. Čak je procurila priča da je Interpol navratio u Brazil istražiti tu nogometnu nepravdu (što je isti demantirao), kao da to s takvim istragama ide toliko brzo, bez obzira na korupcijske afere koje tresu svjetsku nogometnu krovnu organizaciju FIFA. Naravno da smatram jedanaesterac prestrogo dosuđenim i da žalim naše momke, koji su bili zreli za bolji rezultat, ali kad se sjetim kojekakvih težih situacija s prethodnih prvenstava, cijela "afera penal" podsjeća me na sličnu iz 1982. Na tadašnjom svjetskom prvenstvu u Španjolskoj naletjela je Jugoslavija na domaćina u Sevilli. Povela je 1:0, a zatim je danski sudac Sorensen dosudio jednako sumnjiv jedanaesterac nakon faula Velimira Zajeca izvan granica kaznenog prostora. Španjolci su izjednačili, a nakon toga pobijedili s 2:1. Mediji su raspalili priče o nepravednom sucu, o zločestom Zapadu koji ne prihvaća naš socijalizam, o tome da bismo trebali odustati od takvih natjecanja, itd. Narod je imao o čemu pričati uz pivo i prigodu zaboraviti tegobnu svakodnevicu, pronašavši Krampusa kojeg bi trebalo žrtvovati za javno dobro. Na kraju je vuk pojeo magare, nitko nije odustao od svjetskih prvenstava, jer je ipak riječ o prevelikim novcima, a profesionalni nogomet je prije svega biznis. To nam mediji nekako prečesto prešućuju. Možda bismo se, imajući to na umu, manje nervirali.
A što se tiče težih situacija i većih skandala iz povijesti svjetskih nogometnih prvenstava, evo nekoliko primjera da bismo se nervirali još malo manje. 1966. u Engleskoj igrali su u četvrtfinalu Urugvaj i tadašnja Zapadna Njemačka. Sudac je isključio čak četvoricu Urugvajaca, što je rekord svih prvenstava. Naravno, Nijemci su pobijedili, da bi u finalu protiv Engleza pri rezultatu 2:2 dobili onaj famozni "gol stoljeća" Geoffa Hursta, pri kojem ni danas nije sigurno je li ili nije lopta prešla njemačku golnu crtu (Wolfgang Overath kleo se i preklinjao da nije). Čak i četvrti engleski gol je bio neregularan, jer su u trenutku njegova postizanja neki engleski navijači već trčali terenom slaveći pobjedu. Na zadnjem svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi sudac nije priznao regularan gol Engleza Lamparda upravo protiv Nijemaca u četvrtfinalu, oštetivši izravno Engleze za izjednačenje. A poznat Mussolinijev razgovor sa sucem finalne utakmice na svjetskom prvenstvu u Italiji 1934. godine, nakon kojeg je sudac prilično tolerirao talijansku oštru igru? Domaćinsko suđenje u Argentini 1978 godine? Pa tri žuta kartona našem igraču protiv Australije 2006. godine u Njemačkoj, bez crvenog kartona? Mogli bismo tako nabrajati dalje u beskraj.
Zašto se takve stvari  događaju? Možda naprosto zato što su i suci samo ljudi podložni utjecaju okoline. Možda i ima korupcije, tko bi ga znao (ali takvo što treba debelo dokazati prije olakog pristajanja uz kojekakve teorije urota o brazilskoj kupovini japanskog suca), a u zadnje vrijeme se nogomet toliko ubrzao, da se sucima jako skratilo vrijeme za reakciju u problematičnim situacijama. Europski suci su očigledno bolji od onih iz ostatka svijeta zbog dobre uvježbanosti u zahtjevnim europskim ligama i međunarodnim natjecanjima, ali i njima se događaju pogreške, čak i skandalozne (sjeća li se tkogod onog norveškog suca koji u Londonu jednostavno nije vidio barem tri prekršaja igrača Barcelone u kaznenom prostoru nad Chelseaovima, koji su morali donijeti jedanaesterce?). Ukratko, sudačke pogreške događat će se i dalje, to je u nogometu jednostavno neizbježno, a već je utakmica Meksika protiv Kameruna pokazala da nismo samo mi pretplaćeni na njih. Mislim da bi više vrijedilo radovati se zbog dobrog dojma i borbenosti naših nogometaša, jer sekiracijom zbog nečeg na što nikako ne možemo utjecati sebi nećemo produljiti niti  poboljšati  život.

ponedjeljak, 9. lipnja 2014.

Reče Isus: "Prijeđimo prijeko"

U onaj dan, uvečer, reče Isus svojim učenicima:
„Prijeđimo prijeko!“
(Mk 4, 35-41)

I meni upućuješ poziv koji si prije dvije tisuće godina uputio svojim učenicima: ˝Prijeđimo prijeko!˝
Pozivaš me da prijeđem preko nekih ograda u svome životu, u svome načinu razmišljanja i djelovanja.
Želiš da zajedno prijeđemo preko svega onoga što me razdvaja od Boga i od same sebe.
Pozivaš me da se s Tobom otisnem od obale, od svega što za mene predstavlja ljudsku sigurnost, a što nije izgrađeno na Tebi.
Jesam li spremna ući s Tobom u lađu?
Da bih to mogla, pozivaš me najprije da otpustim mnoštvo onoga što me u ovome trenutku okružuje i veže uz obalu.
A okružuje me mnogo toga, Isuse.
To je ponajprije moja zabrinutost koju proživljavam zbog svega što mi se dešava.
Moje se misli stalno vrte oko toga što će biti sa mnom, kako će to sve završiti, hoću li izdržati;
oko tekućih poslova koje možda nema tko obaviti umjesto mene ...
To je ono mnoštvo koje moram otpustiti da bih jedno vrijeme provela s Tobom.
Sada ostavljam po strani sve svoje brige i preokupacije, dvojbe i dileme,
i želim se usredotočiti samo na susret s Tobom.
Želim odgovoriti na tvoj poziv i otisnuti se od obale.
Ali gle! Evo, najednom sa svih strana valova.
To su moje sumnje, strahovi, tjeskoba i nemir.
Javljaju se svakojake misli koje me žele odvratiti od susreta s Tobom.
Sve u meni i oko mene uskovitlalo se i kao da se buni protiv Tebe,
protiv ove situacije u kojoj sam se našla, protiv trpljenja koje proživljavam i koje mi tek predstoji.
A ti? Tebe kao da nema.
Ako i jesi tu negdje, onda zacijelo spavaš i uopće Te ne zanima što se događa sa mnom.
Bože, gdje si? Kako možeš dopustiti svu ovu rastrganost?
Isuse, ovo više nije igra. Bojim se ... Zar ne mariš što padam?
˝Utihni! Umukni!˝ - Tvoje riječi odzvanjaju u mome duhu.
Zapovijedaš nemiru, sumnjama, ljutnji i strahu koji su me obuzeli da se povuku.
Oluja se u čas smiruje i nastaje velika utiha, mir kakav još nisam iskusila.
U tome miru pristupaš mi Ti.
˝Što si bojažljiva? Kako nemaš vjere? Ne znaš li da sam Ja s tobom,
Gospodar svega stvorenoga, Gospodar nad životom i smrću, nad zdravljem i bolešću,
nad bolovima i patnjama, nad vjetrovima i olujama?
Ne znaš li da sam Ja jači od svega toga?
Ako sam Ja s tobom – tko će protiv tebe?
Ako sam Ja tvoj štit i zaštita – koga se bojiš?˝
Pomozi mi, Isuse,  da Te bolje upoznam.
Pomozi mi da, s Tobom u lađi, prijeđem prijeko.
Amen.

(Pjesma jedne vjeroučiteljice kojoj je nadimak Klara)

nedjelja, 8. lipnja 2014.

Sretan vam Dan Duha Svetoga!


 
Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
 
Dođi Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi srca svjetlosti.
 
Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.
 
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
 
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
 
Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
 
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
 
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
 
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
 
Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.