Danas je dan Svetoga Vida. U Rijeci će sigurno biti fešte. O Svetom Vidu poznato je da je bio ubijen u vrijeme progona kršćana od strane cara Dioklecijana. Car, koji je u svojoj državi mnogo toga poboljšao i unaprijedio, nije baš vjerovao kako će omražena kršćanska sekta nestati sama od sebe zbog poboljšanja prilika i porasta životnog standarda, nego je odlučio taj proces malo ubrzati skidanjem glava, spaljivanjem svetih spisa i postavljanjem Crkve izvan zakona. Nakon njega taj je progon nastavio njegov nasljednik Galerije, koji je unatoč svom trudu uvidio da ne postiže cilj jer se kršćane nikako nije moglo istrijebiti, pa je pred smrt odustao od toga. Za razliku od njega, Konstancije Klor, Galerijev suvladar u zapadnom dijelu Carstva, bolje je procijenio žilavost tadašnjeg kršćanstva i uzaludnost truda, pa se u provedbi edikta o progonu nije baš pretrgao žmireći često na jedno, a još češće na oba oka. Bio je to posljednji progon kršćana u rimskim vremenima. Sveti Vid to nije imao prilike dočekati u zemaljskom životu, ali se tome mogao radovati u vječnosti.
Poučeni primjerom Svetog Vida pogledajmo nešto o mučeništvu iz nama bližih vremena. Dok je Marks vjerovao da će religija u komunizmu nestati sama od sebe jer će nestati razlozi za njeno postojanje (neće biti potrebna kao utjeha za narod kojeg iskorištavaju kapitalistički gulikože), Lenjin je, poput Dioklecijana, vjerovao da taj proces treba ubrzati nasilno kako bi se narod najprije preodgojio i pripremio za novu budućnost. Zato su već boljševici rušili pravoslavne crkve i progonili vjernike, a slično su postupali i njihovi brojni nasljednici, ovisno o tome jesu bili u svojim nastojanjima radikalni poput Dioklecijana i Galerija ili umjereni poput Konstancija Klora.
Glasoviti i zaslužni redovnik o. Werenfried van Straaten, poznat po nadimku "Speckpater" u svome listu Ostpriesterhilfe broj 2. g. 1969. iznosi ovo:
Kako su sredstva društvenog priopćavanja, što Crkvi u slobodnom svijetu stoje na raspolaganju, često glasilo samo ljevičarskih novinara, ovdje dajem riječ čovjeku koji je zbog onoga što je za Boga pretrpio više od mnogih drugih pozvaniji da govori. On živi kao svećenik-radnik u jednoj potkrovnoj sobici u Rumunjskoj. Prije toga je 15 godina proveo u zatvoru, a pripada Grkokatoličkoj crkvi, koju neki smatraju zaprekom za ekumenski pokret. Za bezbrojnih preslušavanja njegovo je tijelo nepopravljivo oštećeno. No njegov je duh ostao neslomljen. S poštovanjem su zabilježene njegove riječi: "Mi smo zbog Petrova prvenstva godinama trpjeli muke, udarce, glad, studen, golotinju, podrugivanje. Naše okove, lisičine i željezne rešetke ćelije cjelivali smo kao posvećene predmete, a naše robijaško odijelo poštivali smo kao kakvu svetu odjeću. Mi smo svoj križ dragovoljno nosili, makar su nam neprestano kao plaću za otpad od Rima nudili slobodu, novac i udoban život. Naši su biskupi, svećenici i vjernici zajedno osuđeni na preko 5.000 godina zatvora, a od toga su preko tisuću godina nepravedne kazne već i podnijeli. Šest je biskupa za jedinstvo s Rimom, što su ga naši pradjedovi prije 270 godina ponovno uspostavili, umrlo u zatvoru. Unatoč tim krvavim žrtvama, naša Crkva broji sada isto toliko biskupa kao i u vremenu kad su je Staljin i pravoslavni patrijarh Justinijan trijumfirajući proglasili mrtvom. Činjenica što naša Crkva kroz 21 godinu najnečovječnijih patnja nije bila uništena, za nas je znak da Bog čeka na svoj čas. On, koji nam je dao milost postojanosti, dat će nam i milost uskrsnuća… Ako vas mi u svojim mukama pozivamo na strpljivost, onda to znači da smo za svoju vjeru spremni i umrijeti. A Krist je rekao da će pšenično zrno kad umre donijeti obilan plod. Mi ne sumnjamo u njegovu riječ." Progonjena Crkva živi u toj nadi i u suosjećanju s Kristom. Ona ne želi nikakav kompromis koji bi previdio onu istinu za koju je Krist umro. Zbog toga moramo moliti jakost za progonjene, mudrost za diplomate, vjeru za nas same i vjernu ljubav za papu i cijelu Crkvu.
-------------------------------------------------
Komentari sa staroga bloga:
28.6.2010. 10:22:11 | Neregistrirani korisnik []
Samo spontanim ,evolucijskim razvojem ,može nastupiti socijalizam.A normalno je da ga stvore korporacije kapitalizma.Zrele i prezrele kapitalističke ,profitne organizacije .Koje u svom konačnom stadiju razvoja ,u borbi za profit,stvaraju podlogu za socijalizam.Može se vidjeti da u krilu najcrnjih kapitalističkih korporacija ,niču (iz nužde )novi socijalni odnosi.
24.6.2010. 17:59:12 | Neregistrirani korisnik []
Danas se stvaraju? U uvjetima raspada državnog vlasništva i bujanja korporacija?
23.6.2010. 9:23:08 | Neregistrirani korisnik []
To što je Marks zapisao ,tek slijedi.Ne treba brkati sisteme koji su se proglasili socijalističkima ,sa stvarnim socijalizmom Marksova tipa.Taj sistem još nije nastupio ,jer nisu stvoreni društveni preduvjeti .Tek se danas stvaraju.
