Bio sam juče u Areni na koncertu za Sandru Paović. Gledam je kako hoda sa štakama, pa onda bez štaka, i kako se svim silama bori za nastavak života u kojem se neće više moći baviti onim što najviše voli i zna raditi. "Želim živjeti"-misao je pokojne Ane Rukavina. Slično je i sa Sandrom, ali i s mnogima sličnima njoj koji neće dobiti zasluženu medijsku pozornost zbog svojih nezasluženih patnji koje podnose.
Sandra i Ana i njihovo "Želim živjeti" nekako mi se danas nameću kao naprirodnija želja svima koji ovo čitate za sretnu novu 2010. godinu. Neka to bude umjesto čestitke. Nema predaje! Želim živjeti unatoč svim mogućim i nemogućim izgubljenim situacijama.
Sretna vam nova 2010.
srijeda, 30. prosinca 2009.
utorak, 29. prosinca 2009.
Lovac i ptice
Jednog jutra krenuo je lovac loviti ptice. Stavio sačmaricu na rame, i pljas, pljas. Padne jedna, padne druga, treću promaši.
Od jutarnje hladnoće ovlažile su mu se oči, pa je izgledalo kao da plače.
"Pogledaj ga"-reče jedna od mladih ptica starijoj do sebe. "Pa on plače. Možda mu je žao što nas mora ubijati?"
"Nemoj gledati njegove oči"-uzvrati starija ptica. "Gledaj u njegove ruke i to što one rade."
(Arapska pričica).
Od jutarnje hladnoće ovlažile su mu se oči, pa je izgledalo kao da plače.
"Pogledaj ga"-reče jedna od mladih ptica starijoj do sebe. "Pa on plače. Možda mu je žao što nas mora ubijati?"
"Nemoj gledati njegove oči"-uzvrati starija ptica. "Gledaj u njegove ruke i to što one rade."
(Arapska pričica).
Pretplati se na:
Postovi (Atom)