8. rujna je blagdan Male Gospe, pa evo prigode da napišem ponovo nekoliko riječi o Pomoćnici kršćana.
Godine 1823, u talijanskom mjestu Ariano Irpino, dva glasovita dominikanska propovjednika o. Cassiti i o. Pignataro pozvani su da provedu obred egzorcizma nad jednim posjednutim dječakom. Tada se među teolozima naveliko raspravljalo o istini Bezgrešnog Začeća Marijina, koja je proglašena dogmom vjere tridesetjednu godinu kasnije, 1854. Tijekom obreda egzorcizma dvojica redovnika zapovjedila su đavlu koji je bio zaposjeo dječakovo tijelo da dokaže da je Marija Bezgrešna, i uz to su mu zapovjedili da to učini u obliku soneta, pjesme od četrnaest redaka po jedanaest slogova, uz obveznu rimu. Treba znati da je posjednuti dječak imao dvanaest godina i bio nepismen. Pojma nije imao o pjesništvu, a osobito ne o sonetima.
Đavao, prisiljen Božjom silom, odmah je izgovorio odgovarajuće stihove. Donosim njihov hrvatski prijevod:
"Prava Majka sam Boga koji je Sin
i kćerka njegova, makar njegova Majka.
Od vijeka je On rođen i moj je Sin,
u vremenu sam rođena, pa ipak sam mu Majka.
On je moj Stvoritelj i moj Sin,
ja sam njegovo stvorenje i njegova Majka.
Bilo je Božje čudo da je moj Sin
Vječni Bog i da mene ima za majku.
Bit je zajednička između Majke i Sina
jer je Majka primila bit od Sina
i Sin je primio bit od Majke.
Dakle, ako je Majka dobila bit od Sina,
ili treba reći da je Sin bio okaljan,
ili treba reći da je Majka bez ljage."
Papa Pio IX potresao se kada je nakon proglašenja dogme Bezgrešnog Začeća, pročitao ova sonet kojeg su mu tom prigodom pokazali.
(Gabriel Amorth: „Novi izvještaji jednoga egzorcista“, Duh i voda, Jelsa 1997.)
