Ipak nek ostane ovdje za sjećanje da ću zaokružiti
srijeda, 27. studenoga 2013.
Ja sam ZA
Nisam kanio ništa posebno pisati o predstojećem referendumu o braku, iako bi medijski pokušaji izazivanja protureferendumske histerije zaslužile cijelu doktorsku dizertaciju.
Ipak nek ostane ovdje za sjećanje da ću zaokružiti
Ipak nek ostane ovdje za sjećanje da ću zaokružiti
subota, 23. studenoga 2013.
petak, 1. studenoga 2013.
Sretan dan građanima Neba i svima koji će to postati!
Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća."
"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove »Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.« A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" (Lk 20:34-38)
Danas je dan stanovnika Neba, dan onih koji imaju vječni život u zajedništvu s Isusom Kristom, našim Spasiteljem. Dan onih koji su svoju trku pobjedonosno završili i dodijeljen im je vijenac pravednosti.
Želim svima vama koji ovo čitate da u nasljedovanju Krista po Božjoj milosti postignete isto. Bez obzira na to što su naši tradicionalni običaji previše prožeti "danom mrtvih" i zaustavljaju se na spomenu za preminule, blagdan Sviju svetih bi za kršćane trebao biti danom radosti. Danom jasne poruke da smrt ne može uništiti život, da smrt nije kraj svega, nego prijelaz u drugu vrstu života. Da grob nije konačna stanica na kraju životnoga puta, nego prolazna stanica prema vječnosti.
Kako postići to, da završimo u Nebu-nije li to temeljno pitanje ljudske opstojnosti i savršeno prikladna tema za ono što mnogi zovu novom evangelizacijom? Nije li upravo to temeljno pitanje današnjeg blagdana? Ne to, koliko svijeća ćemo nekome postaviti na grob, nego kako da postanemo građani Neba?
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te »sjedi zdesna« prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. (Heb 12:1-3)
"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove »Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.« A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" (Lk 20:34-38)
Danas je dan stanovnika Neba, dan onih koji imaju vječni život u zajedništvu s Isusom Kristom, našim Spasiteljem. Dan onih koji su svoju trku pobjedonosno završili i dodijeljen im je vijenac pravednosti.
Želim svima vama koji ovo čitate da u nasljedovanju Krista po Božjoj milosti postignete isto. Bez obzira na to što su naši tradicionalni običaji previše prožeti "danom mrtvih" i zaustavljaju se na spomenu za preminule, blagdan Sviju svetih bi za kršćane trebao biti danom radosti. Danom jasne poruke da smrt ne može uništiti život, da smrt nije kraj svega, nego prijelaz u drugu vrstu života. Da grob nije konačna stanica na kraju životnoga puta, nego prolazna stanica prema vječnosti.
Kako postići to, da završimo u Nebu-nije li to temeljno pitanje ljudske opstojnosti i savršeno prikladna tema za ono što mnogi zovu novom evangelizacijom? Nije li upravo to temeljno pitanje današnjeg blagdana? Ne to, koliko svijeća ćemo nekome postaviti na grob, nego kako da postanemo građani Neba?
Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te »sjedi zdesna« prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. (Heb 12:1-3)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)