Božja bujica u Kraljevici

Prije godinu dana spominjao sam u jednom postu propovijedanje vlč. Ivice Klanca, župnika župe Sv. Nikole Biskupa u Kraljevici. Toliko je to bilo dobro da sam nakanio "zapaliti" iz Zagreba dolje da ga čujem još koji put. Prilika je naišla tijekom zadnjeg produženog vikenda oko Velike Gospe. Nedjelja i ponedjeljak, dvije mise, dvije sasvim različite teme i dvije briljantne propovjedi.

Da ne duljim, Ivica Klanac je definitivno najbolji propovjednik kojeg sam u životu čuo.

U nedjelju 14. kolovoza bio je Sv. Maksimilijan Kolbe, omiljeni svetac moje žene. Dođosmo u crkvu koja se onako solidno napunila. I krene misa. Župnik uvijek uspješno povezuje evanđelje s primjerima iz života kojeg sveca i sve to aktualizira, izazivajući slušatelja na odluku o predanju Isusu, govoreći o Božjoj neugasivoj ljubavi koja čezne za svakim od nas. I naglašava Božju providnost i brigu. Čak i najbezizlaznije situacije Bog koristi za dobro. Poznato je da je Sv. Maksimilijan skončao svoj zemaljski život u Auschwitzu, kad se dragovoljno ponudio kao zamjena za jednog oca obitelji koji je trebao biti umoren u bunkeru gladi. Tijekom njegova boravka u tom bunkeru to se mjesto očaja pretvorilo u mjesto mira. Kolbe je sve osuđenike ispovijedio, zajedno su pjevali i molili. Čak i za naciste. Kao da je znao da će za 40 godina papom postati jedan Poljak, a njegovim nasljednikom jedan Nijemac. Tako Ljubav pobjeđuje smrt. A svet je onaj tko je pun Boga. Po čemu prepoznajete pravog vjernika? Po tome što taj neprestano zahvaljuje Bogu.

Ne kanim ovdje u detalje prenijeti tijek propovjedi jer je to nemoguće. Čujem da netko iza mene plače. Na drugoj strani još netko. Pri pričesti stojimo u redu, a župnik najprije silazi do nekih ljudi u crkvi i pričešćuje ih na njihovim mjestima. Pristupa onima iza mene odakle je netko plakao. "Vi ste iz Zagreba? Dođite poslije na sok"-kaže im. Vjerojatno neka obitelj. Kada dijeli pričest vedar je kao anđeo. Na kraju mise župnik je svima zahvalio za dragovolje priloge i dao zanimljiv savjet: iako sutra mnogo ljudi namjerava hodočastiti na Trsat, on savjetuje da na hodočašće idemo sami kad nema gužve, jer se tek nasamo na mjestu hodočašća događaju pravi susreti-bilo s Gospom, bilo s roditeljima za Sve svete. Masa odvlači pozornost od susreta i privlači pozornost na sebe. "Dakle, danas vidjesmo čudesa"-rekoh supruzi na izlasku iz crkve.

Dan nakon toga bila je Velika Gospa. Klanac krene u propovjed tumačeći Otkr 1:6 neočekivanom aktualizacijom: dijete kojeg rađa Žena je svatko od nas. I uvijek se pred svakim nađe Zmaj želeći da Ženi otme dijete. Svatko od nas je u takvoj situaciji. I Žena-Marija bori se za svoje majčinstvo. Marija je ona koja je Bogu uvijek govorila DA, u svakoj situaciji, bez mudrovanja i kalkuliranja, a nije mogla znati da će je to odvesti do križa na kojem će morati gledati Isusovu smrt. I nije pobjegla s mjesta križa. Marija je mir i poslušnost. Zmaj je strah i oholost.

Da je to barem bilo snimiti...ovako mogu prepričati samo nekoliko karakterističnih točaka. Pomislih, šteta što se njegove propovjedi ne snimaju, ili što nema prijenosa da to čuje cijela Hrvatska. U ovako malom mjestu, poznatom uglavnom po brodogradilištu, ovakva Božja bujica na djelu. Nije to izlaganje, nije predavanje, nije to propovijed iz uma za um-kad Klanac krene propovijedati, to su Božje bujice, ideje samo naviru i nose. To je dio Božjeg obilja i preobilja, kad Bog daje Duha ljubavi bez mjere. Ništa profesorski ex cathedra, sve s puno osjećajnosti koja proizlazi iz duhovne dubine, uronjenosti u Boga i zahvaćenosti Bogom. To nosi i odnese svakoga tko sluša. Mjesec dana nije dovoljno da se takva propovjed promisli i promeditira. I to sve bez politike, politikanstva, borbe za bolju prošlost. A opet ti sve bude jasno. Propovijeda živim ljudima koji su tu s njim u crkvi, a ne drži govor narodu i vlastodršcima koji nisu ovdje nazočni. U tome je stvar.