Naravno da ne znamo kako će se dalje razvijati stvari u Anglikanskoj Crkvi, hoće li je proces prilagodbe liberalnom društvu na kraju potpuno rastočiti, kako dugo će te trendove podnositi evangelikalni i karizmatski krugovi unutar nje, ali jasno je da slabljenje ograda između Crkve (ne samo Anglikanske) i Svijeta ne može za Crkvu dobro završiti. Da je sada tu veliki anglikanski književnik i teološki mislitelj C. S. Lewis, vjerojatno bi to prokomentirao ciničnom opaskom koju u njegovoj genijalnoj knjizi "Pisma starijeg đavla mlađem" upućuje stariji đavao Screwtape mlađem Wormwoodu: "Ograničena religija jednako je za nas dobra kao i nikakva-samo je mnogo zabavnija". A Isus bi u Otkrivenju bio još žešći: "Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i -uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš."
petak, 18. siječnja 2013.
Anglikanska Crkva i dalje puca u šavovima
Kad jednom pokreneš lavinu, više je ne možeš zaustaviti. Tom slikom je moguće opisati neprestano povlačenje Anglikanske Crkve pred nadirućim "društvom slobode". Nestanak Britanskog imperija, promjene u britanskom društvu i kulturi te sve veći gubitak vjernika doveo je Anglikansku crkvu na pomisao da pokuša spriječiti negativne trendove prilagodbom trendovima britanskog liberalnog društva. Tako je došlo do prilagodbi u teologiji, a zatim i u praksi: najprije ređenje žena za svećenice, zatim i deklariranih homoseksualaca, nakon toga posvećenje žena za biskupice, te konačno početkom ove godine i posvećenje svećenika homoseksualaca za biskupe. Kad to profunkcionira, ostaje samo pitanje vremena postavljanja prvoga homoseksualca na stolicu Kenterberijskog nadbiskupa. Anglikanska prilagodba duhu vremena gotovo groteskno izvrće smisao nekadašnjeg protestantskog gesla da se "crkva mora stalno reformirati", a unatoč neospornim rezultatima te prilagodbe, u Anglikanskoj Crkvi nije se ništa poboljšalo. Vjernici i dalje odlaze (čak i u "konzervativnu" Katoličku Crkvu koja je začudo još uvijek tu i nikako da propadne), broj duhovnih zvanja se nije povećao unatoč prijamu žena u svećenićku službu, a umjesto pohvala za avangardnost iz liberalnih redova stižu uglavnom izrazi sažaljenja za crkvenu zajednicu koja malo po malo gubi svoj identitet. A kad nestane identiteta, nestane i smisla postojanja. Bila bi to šteta za Crkvu koja je unatoč mutnim povijesnim okolnostima svojeg nastanka i raskida s Rimom dala čovječanstvu niz duhovnih velikana i dobrih stvari.
Naravno da ne znamo kako će se dalje razvijati stvari u Anglikanskoj Crkvi, hoće li je proces prilagodbe liberalnom društvu na kraju potpuno rastočiti, kako dugo će te trendove podnositi evangelikalni i karizmatski krugovi unutar nje, ali jasno je da slabljenje ograda između Crkve (ne samo Anglikanske) i Svijeta ne može za Crkvu dobro završiti. Da je sada tu veliki anglikanski književnik i teološki mislitelj C. S. Lewis, vjerojatno bi to prokomentirao ciničnom opaskom koju u njegovoj genijalnoj knjizi "Pisma starijeg đavla mlađem" upućuje stariji đavao Screwtape mlađem Wormwoodu: "Ograničena religija jednako je za nas dobra kao i nikakva-samo je mnogo zabavnija". A Isus bi u Otkrivenju bio još žešći: "Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i -uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš."
Naravno da ne znamo kako će se dalje razvijati stvari u Anglikanskoj Crkvi, hoće li je proces prilagodbe liberalnom društvu na kraju potpuno rastočiti, kako dugo će te trendove podnositi evangelikalni i karizmatski krugovi unutar nje, ali jasno je da slabljenje ograda između Crkve (ne samo Anglikanske) i Svijeta ne može za Crkvu dobro završiti. Da je sada tu veliki anglikanski književnik i teološki mislitelj C. S. Lewis, vjerojatno bi to prokomentirao ciničnom opaskom koju u njegovoj genijalnoj knjizi "Pisma starijeg đavla mlađem" upućuje stariji đavao Screwtape mlađem Wormwoodu: "Ograničena religija jednako je za nas dobra kao i nikakva-samo je mnogo zabavnija". A Isus bi u Otkrivenju bio još žešći: "Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i -uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš."
četvrtak, 17. siječnja 2013.
O kulturnoj revoluciji odn. punom parom u posljednja vremena!
Osim jednog ovamo prenesenog teksta, nisam se do sada oglašavao o popularnoj i problematičnoj temi zdravstvenog odgoja u školama iz više razloga.
Djelomice zato, što mi se činilo da tu nemam što posebnog reći, djelomice zato, što sam rob stare navike da uvijek nastojim razumjeti obje strane, pa mi se dogodi da previše analize dovede do paralize.
Tek kada sam danas pročitao razgovor s dr. Vidom Vukoja u Glasu Koncila, upalila mi se lampica, i shvatih da se zaista valjamo punom parom prema posljednjim vremenima. I da možda, kao uvjereni katolik, moram računati s mogućnošću da će Gospodin htjeti i dopustiti da ne dočekam živ mirovinu. Nadam se da sam u krivu, ali nekako mi se čini da nisam.
Dr. Vukoja je u razgovoru nazvanom "Na djelu je društveni inženjering za seksualizaciju bez ograda" sasvim jasno navela da je sadašnja kulturna revolucija, koja se u Hrvatskoj provodi na mnogim poljima, napose na planu "tenkovskog" uvođenja 4. modula zdravstvenog odgoja u škole, plod široke koncepcije stvaranja novog nekršćanskog društva kako to zamišlja naša "majka" Europska Unija. "Jao nama ako ne uđemo u Europsku Uniju!"-uzviknuo je jednom u Dnevniku Zoran Šprajc. Pa eto, ta Europska Unija, odn. njen Odbor ministara, u Preporuci CM/Rec (2007) o rodno osviještenoj politici u obrazovanju ne daje mjesta nikakvim sumnjama. Ono što se hoće jest preodgoj djece i javnosti u smjeru kojeg utabava gender-ideologija, koja je, kako se čini, postala službenom politikom naše "majke" Europe, a s time i svih njenih satelitskih država poput naše. Otud toliki otpor bilo kakvim pokušajima za dijalogom i mogućim kompromisnim rješenjima oko spomenutog 4. modula. Hvala ti lijepa, Babilone, za takve uvjete dobivanja ulaznice u tvoje velikodušno okrilje!
Zazeblo me je kada shvatih koliko su stvari otišle daleko i nepovratno, i koliko je zapravo sasvim izvjesno kako će izgledati naša skora budućnost! Čak i ako na kraju dođe do dogovora o zajednički prihvatljivom obliku spolnoga odgoja u školama između prosvjetnih vlasti i vjerničkog (ne samo katoličkog) dijela javnosti, jasno je da Babilon neće odustati u nakani babiloniziranja svega živog i neživog u granicama svojeg djelovanja. Darko Pavičić u Večernjem listu piše o specijalnom ratu kojeg vlast vodi protiv Crkve; usuđujem se reći da se ne radi više o specijalnom ratu, nego o frontalnom sukobu svjetova, neovisno o tome koja je stranka na vlasti. Nov poredak neće imati nikakve milosti: kršćanstvo će možda u njemu smjeti postojati isključivo u razvodnjenom i toliko pripitomljenom obliku da više neće biti ništa i neće nalikovati ničemu. Što li tek čeka muslimane, koji su se do sada pokazali iznimno otpornima na pokušaje radikalnog sekularističkog pripitomljavanja?
Ispunilo se vrijeme, maske su pale! A kolike li će još pasti! Uvjeren sam da čovječanstvo ulazi u odlučujuće razdoblje svoje povijesti, i da je ovakvo iznenadno dijeljenje javnosti oko jedne jedine stvari-4. modula zdravstvenog odgoja-ima sasvim očiglednu duhovnu pozadinu. Možda nije prikladno reći da Bog već dijeli ovce od jaraca, ali nešto slično, odn. konačna odluka i odabir strana kao da je već na djelu. Nepomirljivost i nemogućnost kompromisa govori o stanovitoj posljednjoj stvarnosti, pritjerivanju uza zid koje dovodi do konačnih i nepozivih odluka. A to je tek znak da se nalazimo pred povijesnim zaokretima i pred onim što bi se nazvalo "sud povijesti". Da, Bog se priprema suditi Zemlji. Čas toga suda ovisi samo o tome je li se mjera zla ispunila do kraja. Možda ipak još nije!
Djelomice zato, što mi se činilo da tu nemam što posebnog reći, djelomice zato, što sam rob stare navike da uvijek nastojim razumjeti obje strane, pa mi se dogodi da previše analize dovede do paralize.
Tek kada sam danas pročitao razgovor s dr. Vidom Vukoja u Glasu Koncila, upalila mi se lampica, i shvatih da se zaista valjamo punom parom prema posljednjim vremenima. I da možda, kao uvjereni katolik, moram računati s mogućnošću da će Gospodin htjeti i dopustiti da ne dočekam živ mirovinu. Nadam se da sam u krivu, ali nekako mi se čini da nisam.
Dr. Vukoja je u razgovoru nazvanom "Na djelu je društveni inženjering za seksualizaciju bez ograda" sasvim jasno navela da je sadašnja kulturna revolucija, koja se u Hrvatskoj provodi na mnogim poljima, napose na planu "tenkovskog" uvođenja 4. modula zdravstvenog odgoja u škole, plod široke koncepcije stvaranja novog nekršćanskog društva kako to zamišlja naša "majka" Europska Unija. "Jao nama ako ne uđemo u Europsku Uniju!"-uzviknuo je jednom u Dnevniku Zoran Šprajc. Pa eto, ta Europska Unija, odn. njen Odbor ministara, u Preporuci CM/Rec (2007) o rodno osviještenoj politici u obrazovanju ne daje mjesta nikakvim sumnjama. Ono što se hoće jest preodgoj djece i javnosti u smjeru kojeg utabava gender-ideologija, koja je, kako se čini, postala službenom politikom naše "majke" Europe, a s time i svih njenih satelitskih država poput naše. Otud toliki otpor bilo kakvim pokušajima za dijalogom i mogućim kompromisnim rješenjima oko spomenutog 4. modula. Hvala ti lijepa, Babilone, za takve uvjete dobivanja ulaznice u tvoje velikodušno okrilje!
Zazeblo me je kada shvatih koliko su stvari otišle daleko i nepovratno, i koliko je zapravo sasvim izvjesno kako će izgledati naša skora budućnost! Čak i ako na kraju dođe do dogovora o zajednički prihvatljivom obliku spolnoga odgoja u školama između prosvjetnih vlasti i vjerničkog (ne samo katoličkog) dijela javnosti, jasno je da Babilon neće odustati u nakani babiloniziranja svega živog i neživog u granicama svojeg djelovanja. Darko Pavičić u Večernjem listu piše o specijalnom ratu kojeg vlast vodi protiv Crkve; usuđujem se reći da se ne radi više o specijalnom ratu, nego o frontalnom sukobu svjetova, neovisno o tome koja je stranka na vlasti. Nov poredak neće imati nikakve milosti: kršćanstvo će možda u njemu smjeti postojati isključivo u razvodnjenom i toliko pripitomljenom obliku da više neće biti ništa i neće nalikovati ničemu. Što li tek čeka muslimane, koji su se do sada pokazali iznimno otpornima na pokušaje radikalnog sekularističkog pripitomljavanja?
Ispunilo se vrijeme, maske su pale! A kolike li će još pasti! Uvjeren sam da čovječanstvo ulazi u odlučujuće razdoblje svoje povijesti, i da je ovakvo iznenadno dijeljenje javnosti oko jedne jedine stvari-4. modula zdravstvenog odgoja-ima sasvim očiglednu duhovnu pozadinu. Možda nije prikladno reći da Bog već dijeli ovce od jaraca, ali nešto slično, odn. konačna odluka i odabir strana kao da je već na djelu. Nepomirljivost i nemogućnost kompromisa govori o stanovitoj posljednjoj stvarnosti, pritjerivanju uza zid koje dovodi do konačnih i nepozivih odluka. A to je tek znak da se nalazimo pred povijesnim zaokretima i pred onim što bi se nazvalo "sud povijesti". Da, Bog se priprema suditi Zemlji. Čas toga suda ovisi samo o tome je li se mjera zla ispunila do kraja. Možda ipak još nije!
srijeda, 2. siječnja 2013.
Kako tsunamijima potopiti neprijatelja
Poznato je da su Amerikanci sa svojom naprednom tehnologijom začetnici nuklearnog oružja i mnogih sličnih "igračaka", ali je manje poznato da su već tijekom drugoga svjetskoga rata testirali oružje koje može izazvati velike tsunamije koji bi u slučaju potrebe potopili odabrane vojne (i ne samo vojne) ciljeve. Istraživali su tu mogućnost zajedno sa svojim saveznicima s Novoga Zelanda, a novorazvijeno oružje trebalo je biti alternativno rješenje u slučaju da se nuklearna bomba ne bi pokazala učinkovitom. Tekst o tome pojavio se na portalu Dnevno.hr pod naslovom Projekt Pečat: SAD i Novi Zeland testirali 'tsunami bombu'
SAD i Novi Zeland provodili su tajne testove na 'tsunami bombi' osmišljenoj kako bi uništili obalne gradove pomoću podvodne eksplozije koja pokreće tsunamije, odnosno masivne plimne valove.
Ispitivanja su provedena u vodama oko Nove Kaledonije i Aucklanda tijekom Drugog svjetskog rata, i pokazalo se da su eksplozivi u vodi potencijalno mogli stvoriti tsunami od 33 metara sposoban uništiti neki mali obalni grad, piše britanski Telegraph.
U tajnoj operaciji, pod kodnim nazivom 'Projekt pečat', testirali su to kao uređaj 'sudnjeg dana' koji bi mogao poslužiti kao suparnik nuklearnoj bombi. Oko 3.700 bombi eksplodiralo je tijekom ispitivanja, najprije u Novoj Kaledoniji, a kasnije u blizini Aucklanda.
Ovi su planovi izašli na vidjelo tijekom istraživanja novozelandskog autora i redatelja, Raya Warua, koji je pregledao vojne datoteke zakopane u nacionalnoj arhivi.
- U slučaju da atomska bomba nije radila, sigurno bi stvorili umjetan tsunami i tako pobili ljude - rekao je Waru.
- To je apsolutno zapanjujuće. Prvo da bi netko došao na ideju razviti oružje za masovno uništenje, na temelju tsunamija ... i da ga je zapravo Novi Zeland uspješno razvio do te mjere da bi to možda i provodili - rekao je Waru.
Projekt je pokrenut u lipnju 1944. godine nakon što je američki časnik u mornarici EA Gibson, primijetio da se prilikom čišćenja koraljnih grebena eksplozivom na otocima u Tihom oceanu stvara veliki val. Tako je pokrenuta ideja o stvaranju 'tsunami bombe'.
Waru kaže kako je početno ispitivanje bilo pozitivno, ali je projekt na kraju završen početkom 1945., iako su novozelandske vlasti sve do 1950. nastavile izvještavati o pokusima. Stručnjaci su zaključili da je za uspješnu 'tsunami bombu' potrebno postaviti oko 2 milijuna kilograma eksploziva raspoređenih pet milja dalje od obale.
- Da se ovaj pokus prikaže u filmu o Jamesu Bondu, smatralo bi se da je to puka fantazija, međutim radi se o stvarnosti - rekao je Waru.
Četrdeset godina nakon zajedničkog testiranja, Novi Zeland i SAD pogoršali su odnose nakon što je 1980. Novi Zeland zabranio ulazak američkih nuklearno naoružanih brodova na svoj teritorij. Spor je doveo do toga da je SAD svoj odnos s Novim Zelandom iz 'saveznika' degradirao na niži stupanj, odnosno naziv 'prijatelja'.
U svojoj novoj knjizi Tajne i blaga, Waru otkriva i druge neobične rezultate iz arhive, uključujući evidenciju Ministarstva obrane u kojoj se spominju podaci o tisućama viđenja NLO- a od strane pripadnika javnih i vojnih osoba i komercijalnih pilota.
http://www.dnevno.hr/ekalendar/zanimljivosti-iz-povijesti/74783-sad-i-novi-zeland-testirali-tsunami-bombu.html, 3.1.2012.
Ovdje moram napomenuti da sam iz drugog izvora doznao da se projekt zvao Tuljan (engl. Seal), i da je mogao izazvati tsunami visok najviše desetak metara (čak i tako "nizak" tsunami strahovito je poharao japansku sjeveroistočnu obalu 2011. godine nakon potresa), ali to sada i nije važno. Treba li uopće tome dodati da bi uz pomoć današnje vojne tehnologije takva ideja bila mnogo izvedljivija? Prestrašno!
Ispitivanja su provedena u vodama oko Nove Kaledonije i Aucklanda tijekom Drugog svjetskog rata, i pokazalo se da su eksplozivi u vodi potencijalno mogli stvoriti tsunami od 33 metara sposoban uništiti neki mali obalni grad, piše britanski Telegraph.
U tajnoj operaciji, pod kodnim nazivom 'Projekt pečat', testirali su to kao uređaj 'sudnjeg dana' koji bi mogao poslužiti kao suparnik nuklearnoj bombi. Oko 3.700 bombi eksplodiralo je tijekom ispitivanja, najprije u Novoj Kaledoniji, a kasnije u blizini Aucklanda.
Ovi su planovi izašli na vidjelo tijekom istraživanja novozelandskog autora i redatelja, Raya Warua, koji je pregledao vojne datoteke zakopane u nacionalnoj arhivi.
- U slučaju da atomska bomba nije radila, sigurno bi stvorili umjetan tsunami i tako pobili ljude - rekao je Waru.
- To je apsolutno zapanjujuće. Prvo da bi netko došao na ideju razviti oružje za masovno uništenje, na temelju tsunamija ... i da ga je zapravo Novi Zeland uspješno razvio do te mjere da bi to možda i provodili - rekao je Waru.
Projekt je pokrenut u lipnju 1944. godine nakon što je američki časnik u mornarici EA Gibson, primijetio da se prilikom čišćenja koraljnih grebena eksplozivom na otocima u Tihom oceanu stvara veliki val. Tako je pokrenuta ideja o stvaranju 'tsunami bombe'.
Waru kaže kako je početno ispitivanje bilo pozitivno, ali je projekt na kraju završen početkom 1945., iako su novozelandske vlasti sve do 1950. nastavile izvještavati o pokusima. Stručnjaci su zaključili da je za uspješnu 'tsunami bombu' potrebno postaviti oko 2 milijuna kilograma eksploziva raspoređenih pet milja dalje od obale.
- Da se ovaj pokus prikaže u filmu o Jamesu Bondu, smatralo bi se da je to puka fantazija, međutim radi se o stvarnosti - rekao je Waru.
Četrdeset godina nakon zajedničkog testiranja, Novi Zeland i SAD pogoršali su odnose nakon što je 1980. Novi Zeland zabranio ulazak američkih nuklearno naoružanih brodova na svoj teritorij. Spor je doveo do toga da je SAD svoj odnos s Novim Zelandom iz 'saveznika' degradirao na niži stupanj, odnosno naziv 'prijatelja'.
U svojoj novoj knjizi Tajne i blaga, Waru otkriva i druge neobične rezultate iz arhive, uključujući evidenciju Ministarstva obrane u kojoj se spominju podaci o tisućama viđenja NLO- a od strane pripadnika javnih i vojnih osoba i komercijalnih pilota.
http://www.dnevno.hr/ekalendar/zanimljivosti-iz-povijesti/74783-sad-i-novi-zeland-testirali-tsunami-bombu.html, 3.1.2012.
Ovdje moram napomenuti da sam iz drugog izvora doznao da se projekt zvao Tuljan (engl. Seal), i da je mogao izazvati tsunami visok najviše desetak metara (čak i tako "nizak" tsunami strahovito je poharao japansku sjeveroistočnu obalu 2011. godine nakon potresa), ali to sada i nije važno. Treba li uopće tome dodati da bi uz pomoć današnje vojne tehnologije takva ideja bila mnogo izvedljivija? Prestrašno!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)