Anglikanska Crkva i dalje puca u šavovima

Kad jednom pokreneš lavinu, više je ne možeš zaustaviti. Tom slikom je moguće opisati neprestano povlačenje Anglikanske Crkve pred nadirućim "društvom slobode". Nestanak Britanskog imperija, promjene u britanskom društvu i kulturi te sve veći gubitak vjernika doveo je Anglikansku crkvu na pomisao da pokuša spriječiti negativne trendove prilagodbom trendovima britanskog liberalnog društva. Tako je došlo do prilagodbi u teologiji, a zatim i u praksi: najprije ređenje žena za svećenice, zatim i deklariranih homoseksualaca, nakon toga posvećenje žena za biskupice, te konačno početkom ove godine i posvećenje svećenika homoseksualaca za biskupe. Kad to profunkcionira, ostaje samo pitanje vremena postavljanja prvoga homoseksualca na stolicu Kenterberijskog nadbiskupa. Anglikanska prilagodba duhu vremena gotovo groteskno izvrće smisao nekadašnjeg protestantskog gesla da se "crkva mora stalno reformirati", a unatoč neospornim rezultatima te prilagodbe, u Anglikanskoj Crkvi nije se ništa poboljšalo. Vjernici i dalje odlaze (čak i u "konzervativnu" Katoličku Crkvu koja je začudo još uvijek tu i nikako da propadne), broj duhovnih zvanja se nije povećao unatoč prijamu žena u svećenićku službu, a umjesto pohvala za avangardnost iz liberalnih redova stižu uglavnom izrazi sažaljenja za crkvenu zajednicu koja malo po malo gubi svoj identitet. A kad nestane identiteta, nestane i smisla postojanja. Bila bi to šteta za Crkvu koja je unatoč mutnim povijesnim okolnostima svojeg nastanka i raskida s Rimom dala čovječanstvu niz duhovnih velikana i dobrih stvari.

Naravno da ne znamo kako će se dalje razvijati stvari u Anglikanskoj Crkvi, hoće li je proces prilagodbe liberalnom društvu na kraju potpuno rastočiti, kako dugo će te trendove podnositi evangelikalni i karizmatski krugovi unutar nje, ali jasno je da slabljenje ograda između Crkve (ne samo Anglikanske) i Svijeta ne može za Crkvu dobro završiti. Da je sada tu veliki anglikanski književnik i teološki mislitelj C. S. Lewis, vjerojatno bi to prokomentirao ciničnom opaskom koju u njegovoj genijalnoj knjizi "Pisma starijeg đavla mlađem" upućuje stariji đavao Screwtape mlađem Wormwoodu: "Ograničena religija jednako je za nas dobra kao i nikakva-samo je mnogo zabavnija". A Isus bi u Otkrivenju bio još žešći: "Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i -uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš."