Danas se ne mogu suzdržati od tvrdog tona koji će možda djelovati kao moraliziranje i neće biti naročito stilski dotjeran, ali nema veze.
Ako je tko pozorno slušao današnja misna čitanja, trebao bi biti zaprepašten i zapanjen tekstom iz Amosove knjige, koji ovako veli:
Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: "Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć' efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela." (Am 8:4-7)
Starozavjetni "prljavi biznis" udarao je u oči svima koji su težili posvećenju. Prijevaru u poslovanju kakva je ovdje navedena zabranjivao je Mojsijev Zakon u Pnz 25:13-16 (U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. Neka ti je uteg potpun i točan i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu.)
Što bismo tek rekli za današnji "prljavi biznis" koji kao da je postao nečim samim po sebi razumljivim, a prijevare u poslovanju poželjnim načinom stjecanja dobiti?
Ima li koga da se ispovijeda zbog takvih stvari? Ili ipak vrijedi ono "snađi se, druže", i još popularnije da "vjera i posao nemaju i ne smiju imati ništa zajedničko".
Naravno, lako je meni pametovati kad nisam u biznisu, ali ne znam kako možemo tražiti od Boga blagoslov i napredak, a istodobno u sferi politike i biznisa postupati kao da Bog ne postoji. Čini se da smo u našem načinu života i kulturi ipak prešutno pristali na ono što Isus osuđuje u tekstu iz današnjeg misnoga čitanja: "Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." (Lk 16:13)
Najbolja stvar u cijeloj priči je ta, da izvorni grčki tekst Evanđelja umjesto riječi "bogatstvo" donosi ime "Mamon". Što je ili tko je Mamon? To je prema židovskom vjerovanju demon pohlepe. Gospodar svih koji u poslovanje bilo kakve vrste unose prijevaru i nepravdu radi stjecanja dobitka. A Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu.
Danas se sasvim otvoreno govori da je upravo pohlepa američkih banaka dovela do gospodarske krize. Kome dakle služe bankari i biznismeni (ne samo američki) koji su prije izbijanja krize naveliko govorili da je pohlepa pokretač napretka? I političari koji im to omogućuju dobro skrojenim zakonima? I mediji koji ih promoviraju kao elitu društva koju valja slijediti? Zar se može istodobno služiti Bogu i Mamonu, kolikogod da netko izdvoji donacija iz profita zarađenog nepravdom i prijevarom?
Netko je jednom dobro napisao da osuđeni griješnici u paklu trpe najviše u onome u čemu su na zemlji najviše uživali. Koliko više zbog ljudi čije živote su upropastili svojom pohlepom. "Dovijeka neću zaboraviti nijednoga vašeg djela."
Strašni su to i uznemirujući tekstovi ukoliko se shvate ozbiljno. Pozivaju na preispitivanje i obraćenje. Već sada. Nisam na misi primijetio uznemirenost zbog tih čitanja. Možda zato, što će svaki slušatelj pomisliti da to vrijedi za nekog drugog, ili da su to najobičnije priče iz davnine. I da se bogataši ionako iz svega izvuku, a nama valja preživjeti kakogod ide. Tako preživljavamo iz naraštaja u naraštaj ne pitajući se što ili tko zapravo stoji iza gospodarskih procesa čije posljedice vapiju do neba. I ostat će tako, ne dođe li u našoj kulturi do temeljitog duhovnog prevrata koji će uroditi obraćenjima kao spasonosnim plodovima ne samo na osobnoj, nego i na društvenoj razini.
Nema komentara:
Objavi komentar