Velika Britanija, postojbina najrazličitijih inovacija i trendova na raznim područjima naše civilizacije, proizvela je ove godine dva pravna ostvarenja koja bi mogla imati značajne posljedice ne samo za britansko društvo, nego-u slučaju izvoza-i za druge narode. Legalizacija homoseksualnih brakova, doduše, već se očekivala i prošla bez velike buke. I dok smo mogli mirno reći da je sekularizam u tom pogledu odnio čistu pobjedu nad „zastarjelim“ kršćanskim svjetonazorom, koji kao da se sve više približava protjerivanju u društveno podzemlje rezervirano za politički nekorektne, u ožujku se u toj zemlji koja vrijedi za prvoborca sekularizma dogodilo neočekivano iznenađenje.
Londonski list Daily Telegraph objavio je kako su britanski odvjetnici dobili dopusnicu da primjenjuju šerijatsko pravo u formuliranju oporuka koje sačinjavaju islamski vjernici. Inicijative za takvim pristupom dijelovima šerijatskog prava već su se nekoliko godina pojavljivale u britanskoj javnosti, a podupro ih je i bivši canterburyjski nadbiskup Rowan Williams, čelnik Anglikanske crkve. I tako je islamsko šerijatsko pravo-odn. dio njegovih odredbi-postalo dijelom britanskog pravnog sustava, a britanski muslimani dobili su djelić pravne autonomije. Naime, pojedine šerijatske odredbe o nasljeđivanju izravno se protive postojećoj državnoj legislativi, jer iz nasljeđivanja isključuju članove muslimanskih obitelji koji su prešli na drugu vjeru. Jednako prolaze usvojena ili izvanbračna djeca, a žene ne mogu dobiti jednak dio nasljedstva kao muški potomci ostavitelja. Takve oporuke od sada će biti važeće na britanskim sudovima.
Šerijatski sudovi postoje u Britaniji već niz godina, ali do sada su rješavali sporove isključivo među muslimanima i unutar muslimanskih obitelji, uz uvjet da rješenja ne smiju biti u suprotnosti s britanskim zakonima. Službeno priznatih šerijatskih sudova bilo je 2011. godine pet, ali ih je prema istraživanjima britanskih sveučilišta već do 2009. godine bilo u cijeloj zemlji najmanje 85, a broj se i dalje povećava. Nitko ih ne kontrolira, suci ne moraju imati nikakvo formalno pravno obrazovanje niti imenovanje od strane službenih britanskih pravosudnih vlasti, koje očito više nisu u stanju nadzirati njihovo djelovanje. To je uznemirilo razne nevladine organizacije koje prate stanje ljudskih prava, osobitu One Law For All, jer šerijatski sudovi ne primjenjuju javnost rada, i nitko izvan njih ne zna što se na sudovima zapravo događa.
Pravni novitet o kojem piše Daily Telegraph podigao je na noge niz kritičara, koji ukazuju na to da će primjena odredbe dovesti do činjenične nepravnopravnosti građana u pravnom sustavu. Otpadnik od islama nema pravo na nikakvo nasljedstvo prema šerijatskom pravu, ali za obraćenike na islam to očito ne vrijedi, jer se na njih primjenjuju postojeći britanski zakoni o pravu na nasljeđivanje. To je neizravno suspendiranje prava na slobodu savjesti, koje uključuje pravo na promjenu vjeroispovjesti. Neravnopravan položaj žena u takvim ostavinskim raspravama potakao je barunicu Cox, članicu Doma lordova, na izjavu da se „britanske sufražetkinje okreću u grobu“ i „da će cijelu problematiku podastrijeti vladi u svojoj interpelaciji“.
Većina britanskih muslimana još se uvijek u zaštiti svojih prava obraća državnim, a ne šerijatskim sudovima, oko tri četvrtine njih ne prihvaća šerijatsko pravo, a pravnu povlasticu sličnu ovoj o kojoj pišemo imaju već sto godina britanski Židovi. Unatoč tome, kritičari spomenutog pravnog noviteta tvrde kako su njime u Britaniji zapravo stvara prostor za nastanak paralelnog pravnog sustava, a s njime u svezi i paralelnog društva čiju okosnicu čini brojna islamska vjernička zajednica koja već sada funkcionira kao prava dobro organizirana i sve utjecajnija društvena manjina. Možda bi kritičkih osvrta bilo manje da u Britanskoj javnosti od eksplozija u londonskoj podzemnoj željeznici 2005. godine i ubojstva vojnika Leeja Rigbyja usred bijela dana 2013. godine (što su počinili radikalni islamisti) ne postoji zamjetna uznemirenost u svezi s pitanjem odnosa prema muslimanima i njihovom brojčanom porastu. Uvođenje šerijatskog prava na mala vrata u britanski pravni sustav pokušaj je države da donekle iziđe ususret zahtjevima muslimana za nekim oblikom pravne i kulturne autonomije. Ujedno je to upozorenje promicateljima sveobuhvatnog sekularizma da imaju posla s vjerskom zajednicom koja neće dopustiti sabijanje svojeg uvjerenja u područje osobnog života unutar četiriju zidova, štogod mi mislili o tome.
nedjelja, 30. ožujka 2014.
subota, 22. ožujka 2014.
Jedna životna priča
Ovaj tekst dobio sam od jedne učiteljice razredne nastave. Prenosim ga u cijelosti.
Jedna životna priča
Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju. Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:
"Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"
Svi prisutni su utihnuli.
Otac je nastavio: "Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."
Potom je nastavio priču..
Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.
Siniša je upitao oca: "Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?"
Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovom invaliditetu.
Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.
Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao: "Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."
Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima.
Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima.
Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.
Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju, jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu; razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.
U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 ! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.
I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti. Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu
!?
Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu !
Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao pravilno šutirati, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.
Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu..
Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakvačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići. Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše: "Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i pukni je u mrežu !!!"
Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.
Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol !!!"
Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrežu !!!
Muk, .... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:
'Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!'
Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.
"Tog dana ...", završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice, ".... dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet."
Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan, i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!
* * *
A SAD, MALI DODATAK OVOJ PRIČI:
Svi šaljemo i prosljeđujemo stotine viceva, smiješnih poruka i spotova putem e-maila, onako rutinski, bez razmišljanja, a kada dođe do toga da pošaljemo poruke poput ove, tu oklijevamo
...
Nasilje, vulgarnosti, bizarnosti i česte opscenosti slobodno prolaze i kolaju 'Cyberspace'-om, ali javna rasprava o uljudnosti najčešće i ne stiže u naše škole, ni na naša radna mjesta. Šteta.
Ako Vi sada razmišljate o tome da li da proslijedite ovu poruku, najvjerojatnije, birate ljude u svom adresaru koji su 'prikladni' za to, dakle, one koji su "prikladni" za ovu vrstu pošte.
Ali osoba koja Vam je ovo poslala vjeruje da svi mi možemo utjecati na to da se stvari promjene.
Svi imamo na desetine prilika svakog dana pomoći da se ostvari taj 'prirodni poredak stvari'. Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor:
Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?
Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako tretira svoje najnesretnije pojedince.
Pročitavši sve ovo, Vi sada imate mogućnost izabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti:
1.Izbrisati
2.Zadržati
3.Proslijediti
Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh !!
Jedna životna priča
Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju. Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:
"Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"
Svi prisutni su utihnuli.
Otac je nastavio: "Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."
Potom je nastavio priču..
Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.
Siniša je upitao oca: "Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?"
Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovom invaliditetu.
Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.
Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao: "Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."
Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima.
Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima.
Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.
Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju, jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu; razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.
U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 ! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.
I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti. Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu
!?
Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu !
Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao pravilno šutirati, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.
Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu..
Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakvačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići. Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše: "Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i pukni je u mrežu !!!"
Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.
Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol !!!"
Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrežu !!!
Muk, .... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:
'Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!'
Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.
"Tog dana ...", završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice, ".... dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet."
Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan, i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!
* * *
A SAD, MALI DODATAK OVOJ PRIČI:
Svi šaljemo i prosljeđujemo stotine viceva, smiješnih poruka i spotova putem e-maila, onako rutinski, bez razmišljanja, a kada dođe do toga da pošaljemo poruke poput ove, tu oklijevamo
...
Nasilje, vulgarnosti, bizarnosti i česte opscenosti slobodno prolaze i kolaju 'Cyberspace'-om, ali javna rasprava o uljudnosti najčešće i ne stiže u naše škole, ni na naša radna mjesta. Šteta.
Ako Vi sada razmišljate o tome da li da proslijedite ovu poruku, najvjerojatnije, birate ljude u svom adresaru koji su 'prikladni' za to, dakle, one koji su "prikladni" za ovu vrstu pošte.
Ali osoba koja Vam je ovo poslala vjeruje da svi mi možemo utjecati na to da se stvari promjene.
Svi imamo na desetine prilika svakog dana pomoći da se ostvari taj 'prirodni poredak stvari'. Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor:
Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?
Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako tretira svoje najnesretnije pojedince.
Pročitavši sve ovo, Vi sada imate mogućnost izabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti:
1.Izbrisati
2.Zadržati
3.Proslijediti
Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh !!
subota, 8. ožujka 2014.
Deset savjeta arškog župnika o molitvi
Veliki župnik iz Arsa sv. Ivan Marija Vianney ostavio nam je nekoliko savjeta koji nam mogu biti poticaj za razmatranje našeg života s Bogom
1. “Ne postoji nitko tko ne može moliti – i to moliti u svako doba i na svakom mjestu, noću ili danju, kada vam je teško na poslu ili kada se odmarate, na polju, kod kuće ili kada ste na putu.”
2. “Oni koji ne mole spuštaju se prema zemlji poput krtica pokušavajući napraviti rupu kako bi se sakrili.”
3. “Kad se molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke. Razgovaramo s anđelima i svecima.”
4. “Bog je svugdje i spreman je čuti vaše molitve.”
5. “Oni koji ne mole razmišljaju samo o vremenitim stvarima poput škrca koji, kada mu se ispruži srebrno raspelo na poljubac, primjećuje: “Taj križ teži najmanje deset unci.”
6. “Možete moliti stavljajući se jednostavno u Božju prisutnost. Kada netko nema ništa više za reći, nego samo zna da je On tu – to je samo po sebi najbolja molitva.”
7. “Nevolje se tope pod žarkim molitvama poput snijega pod suncem.”
8. “U molitvi nam vrijeme prolazi tako brzo, i tako ugodno, pa ni ne primijetimo koliko dugo traje.”
9. “Sv. Colette je vidjela i razgovarala s našim Gospodinom, isto kao što mi činimo međusobno. Koliko često dolazimo u crkvu ne znajući pošto smo došli, niti što želimo pitati!”
10. “Često pomislim kako ćemo, kada se dođemo klanjati pred našim Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, dobiti od Gospodina sve što poželimo, ako ga to pitamo s vrlo živom vjerom i vrlo čista srca.”
Pomolimo se:
Svemogući i milosrdni Bože, koji si svetoga Ivana pastirskom gorljivošću i neprekidnim žarom molitve i pokore učinio velikim, daj da po njegovu primjeru i njegovim zagovorom uzmognemo duše naše braće pridobivati za Krista i s njime postići vječnu slavu, po istom Kristu Gospodinu našem, Sinu Tvome, koji živi i kraljuje s Tobom i s Duhom Svetim, jednim Bogom, u sve vijeke vjekova.
Amen.
http://www.bitno.net/vjera/10-savjeta-arskog-zupnika-o-molitvi/#.UxtQo8aYbIV, 8.3.2014.
1. “Ne postoji nitko tko ne može moliti – i to moliti u svako doba i na svakom mjestu, noću ili danju, kada vam je teško na poslu ili kada se odmarate, na polju, kod kuće ili kada ste na putu.”
2. “Oni koji ne mole spuštaju se prema zemlji poput krtica pokušavajući napraviti rupu kako bi se sakrili.”
3. “Kad se molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke. Razgovaramo s anđelima i svecima.”
4. “Bog je svugdje i spreman je čuti vaše molitve.”
5. “Oni koji ne mole razmišljaju samo o vremenitim stvarima poput škrca koji, kada mu se ispruži srebrno raspelo na poljubac, primjećuje: “Taj križ teži najmanje deset unci.”
6. “Možete moliti stavljajući se jednostavno u Božju prisutnost. Kada netko nema ništa više za reći, nego samo zna da je On tu – to je samo po sebi najbolja molitva.”
7. “Nevolje se tope pod žarkim molitvama poput snijega pod suncem.”
8. “U molitvi nam vrijeme prolazi tako brzo, i tako ugodno, pa ni ne primijetimo koliko dugo traje.”
9. “Sv. Colette je vidjela i razgovarala s našim Gospodinom, isto kao što mi činimo međusobno. Koliko često dolazimo u crkvu ne znajući pošto smo došli, niti što želimo pitati!”
10. “Često pomislim kako ćemo, kada se dođemo klanjati pred našim Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, dobiti od Gospodina sve što poželimo, ako ga to pitamo s vrlo živom vjerom i vrlo čista srca.”
Pomolimo se:
Svemogući i milosrdni Bože, koji si svetoga Ivana pastirskom gorljivošću i neprekidnim žarom molitve i pokore učinio velikim, daj da po njegovu primjeru i njegovim zagovorom uzmognemo duše naše braće pridobivati za Krista i s njime postići vječnu slavu, po istom Kristu Gospodinu našem, Sinu Tvome, koji živi i kraljuje s Tobom i s Duhom Svetim, jednim Bogom, u sve vijeke vjekova.
Amen.
http://www.bitno.net/vjera/10-savjeta-arskog-zupnika-o-molitvi/#.UxtQo8aYbIV, 8.3.2014.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)