Velika Britanija, postojbina najrazličitijih inovacija i trendova na raznim područjima naše civilizacije, proizvela je ove godine dva pravna ostvarenja koja bi mogla imati značajne posljedice ne samo za britansko društvo, nego-u slučaju izvoza-i za druge narode. Legalizacija homoseksualnih brakova, doduše, već se očekivala i prošla bez velike buke. I dok smo mogli mirno reći da je sekularizam u tom pogledu odnio čistu pobjedu nad „zastarjelim“ kršćanskim svjetonazorom, koji kao da se sve više približava protjerivanju u društveno podzemlje rezervirano za politički nekorektne, u ožujku se u toj zemlji koja vrijedi za prvoborca sekularizma dogodilo neočekivano iznenađenje.
Londonski list Daily Telegraph objavio je kako su britanski odvjetnici dobili dopusnicu da primjenjuju šerijatsko pravo u formuliranju oporuka koje sačinjavaju islamski vjernici. Inicijative za takvim pristupom dijelovima šerijatskog prava već su se nekoliko godina pojavljivale u britanskoj javnosti, a podupro ih je i bivši canterburyjski nadbiskup Rowan Williams, čelnik Anglikanske crkve. I tako je islamsko šerijatsko pravo-odn. dio njegovih odredbi-postalo dijelom britanskog pravnog sustava, a britanski muslimani dobili su djelić pravne autonomije. Naime, pojedine šerijatske odredbe o nasljeđivanju izravno se protive postojećoj državnoj legislativi, jer iz nasljeđivanja isključuju članove muslimanskih obitelji koji su prešli na drugu vjeru. Jednako prolaze usvojena ili izvanbračna djeca, a žene ne mogu dobiti jednak dio nasljedstva kao muški potomci ostavitelja. Takve oporuke od sada će biti važeće na britanskim sudovima.
Šerijatski sudovi postoje u Britaniji već niz godina, ali do sada su rješavali sporove isključivo među muslimanima i unutar muslimanskih obitelji, uz uvjet da rješenja ne smiju biti u suprotnosti s britanskim zakonima. Službeno priznatih šerijatskih sudova bilo je 2011. godine pet, ali ih je prema istraživanjima britanskih sveučilišta već do 2009. godine bilo u cijeloj zemlji najmanje 85, a broj se i dalje povećava. Nitko ih ne kontrolira, suci ne moraju imati nikakvo formalno pravno obrazovanje niti imenovanje od strane službenih britanskih pravosudnih vlasti, koje očito više nisu u stanju nadzirati njihovo djelovanje. To je uznemirilo razne nevladine organizacije koje prate stanje ljudskih prava, osobitu One Law For All, jer šerijatski sudovi ne primjenjuju javnost rada, i nitko izvan njih ne zna što se na sudovima zapravo događa.
Pravni novitet o kojem piše Daily Telegraph podigao je na noge niz kritičara, koji ukazuju na to da će primjena odredbe dovesti do činjenične nepravnopravnosti građana u pravnom sustavu. Otpadnik od islama nema pravo na nikakvo nasljedstvo prema šerijatskom pravu, ali za obraćenike na islam to očito ne vrijedi, jer se na njih primjenjuju postojeći britanski zakoni o pravu na nasljeđivanje. To je neizravno suspendiranje prava na slobodu savjesti, koje uključuje pravo na promjenu vjeroispovjesti. Neravnopravan položaj žena u takvim ostavinskim raspravama potakao je barunicu Cox, članicu Doma lordova, na izjavu da se „britanske sufražetkinje okreću u grobu“ i „da će cijelu problematiku podastrijeti vladi u svojoj interpelaciji“.
Većina britanskih muslimana još se uvijek u zaštiti svojih prava obraća državnim, a ne šerijatskim sudovima, oko tri četvrtine njih ne prihvaća šerijatsko pravo, a pravnu povlasticu sličnu ovoj o kojoj pišemo imaju već sto godina britanski Židovi. Unatoč tome, kritičari spomenutog pravnog noviteta tvrde kako su njime u Britaniji zapravo stvara prostor za nastanak paralelnog pravnog sustava, a s njime u svezi i paralelnog društva čiju okosnicu čini brojna islamska vjernička zajednica koja već sada funkcionira kao prava dobro organizirana i sve utjecajnija društvena manjina. Možda bi kritičkih osvrta bilo manje da u Britanskoj javnosti od eksplozija u londonskoj podzemnoj željeznici 2005. godine i ubojstva vojnika Leeja Rigbyja usred bijela dana 2013. godine (što su počinili radikalni islamisti) ne postoji zamjetna uznemirenost u svezi s pitanjem odnosa prema muslimanima i njihovom brojčanom porastu. Uvođenje šerijatskog prava na mala vrata u britanski pravni sustav pokušaj je države da donekle iziđe ususret zahtjevima muslimana za nekim oblikom pravne i kulturne autonomije. Ujedno je to upozorenje promicateljima sveobuhvatnog sekularizma da imaju posla s vjerskom zajednicom koja neće dopustiti sabijanje svojeg uvjerenja u područje osobnog života unutar četiriju zidova, štogod mi mislili o tome.
Nema komentara:
Objavi komentar