Kako se nositi sa sotoninim trikovima: pravilno odlučivanje.

Prije nekog vremena pitali su me na poslu bih li htio biti član upravnog odbora. Prvi put sam odbio, osjećajući neraspoloženje prema nečem takvom, ali su me nakon odbijanja počele kopkati kojekakve misli. Kao prvo, nisam baš u to vrijeme financijski dobro stajao, pa bi mi naknada koja se dobije za sudjelovanje u odboru dobro došla. Kao drugo, već sam jednom davno bio u istom takvom odboru, i išlo mi je to dosta dobro. Kao treće, pretpostavljam da je u našoj firmi sve u redu i da će moj glavni posao biti šutjeti na sjednicama i dizati ruku potvrđujući prijedloge ravnatelja.

I tako, kad su me istog dana pitali to isto, pristao sam. Izabraše me u odbor, a tamo me na prvom sastanku izabraše za predsjednika zbog iskustva. U početku je išlo dobro, ali sam brzo uvidio da sam se „uvalio“ do grla. Organizacija je imala kojekakvih „kostura u ormaru“, međuljudski odnosi bili su začudo dosta loši, i neprestano je trebalo balansirati između zahtjeva pojedinih članova odbora i ravnatelja kojeg su podržavali zaposlenici. Uskoro sam se osjećao kao pile upregnuto u kompoziciju željezničkih vagona. Počele su sekiracije, besane noći, gubitak vremena na ovaj ili onaj razgovor, te neprestano razmišljanje o tome kako se treba postaviti prema ovome ili onome. Namjeravao sam dati ostavku, ali se pokazalo iz više razloga da to nije najbolja ideja jer bi ostavka dovela do kojekakvih neželjenih posljedica u organizaciji. I tako, da parafraziram jednog pisca, shvatih da sam postao žrtva vlastite zablude i da sam se „samouhitio“. U međuvremenu smo ipak uspjeli pokrenuti neke pozitivne stvari, tako da sam i dalje „unutra“.

Dosta sam razmišljao zašto mi se dogodilo da dospijem u situaciju da preuzmem obvezu za koju očigledno nisam bio spreman, i shvatio sam da sam onoga dana zapravo poslušao sotonin prijedlog i preuzeo obvezu koju sam trebao izbjeći i s kojom me je zloduh uspješno navukao na tanak led. Torpedirao me je ispod razine vode na nekoliko slabih mjesta kojih nisam bio svjestan. Najprije je naciljao moj površan pristup stvarima. Nisam se uopće raspitao za to kakva je doista situacija u našoj organizaciji i kakvi će se izazovi doista postaviti pred mene kada uđem u odbor. Mislio sam da znam sve što trebam znati o takvoj dužnosti i da će to ići jednostavno. Zatim je naciljao želju za novcem bez velikog truda. Najfatalniji je pak bio pogodak na slaboj točki nepoznavanja samoga sebe, jer sam tek nakon prvih problema u odboru shvatio da sam se očito promijenio, da mnogo teže podnosim stres nego nekada, i da nemam liderske sposobnosti za koje sam mislio da ih imam. Površnost, neutemeljena samouvjerenost, nepromišljenost, pohlepa, nepoznavanje samoga sebe….slabe točke se nižu jedna za drugom, a zloduhu naravno nije problem prepoznati ih i iskoristiti ako dobije prigodu. Naravno, prije donošenja odluke nisam se pomolio niti na Boga pomislio. A to bi možda spriječilo posljedice. Tako sam morao na svojoj koži naučiti što znači uzrečica „Nitko sam sebe toliko ne poznaje da ga ne bi mogao raniti neprijatelj“, kako napisao Michael O'Brien u romanu Posljednja vremena.

Čovjek doista ne poznaje samog sebe koliko bi trebalo. Što sam stariji, to više uviđam koliko su neka stajališta i odgojni utjecaji koje pokupih u mladosti zapravo glupi i promašeni, i koliko još uvijek utječu iz dubine na mene i uvjetuju neke moje postupke. Također sam zaključio da samo obraćenje s ateizma, koje sam doživio u studentskim danima i radi kojeg do danas hodim s Gospodinom, nije događaj koji će vas temeljito resetirati do zadnjeg atoma duše i tijela. Obraćenje je odluka da krenete u Božjem pravcu, ono se doista dogodi u određenom vremenskom trenutku, ali u jednom drugom smislu događa se svaki dan kada primijetite neku neprevladanu ili neočekivanu negativnost u sebi od koje se tada odlučite odvratiti. Božje resetiranje i novo konfiguriranje traje cijeli život, a Bog ga provodi preoblikovanjem vašeg uma i utjecajem na odluke koje donosite i koje vas povratno izgrađuju. Na tom putu događaju se padovi s kojima treba računati, kao ova neprilika u koju sam upao zbog navedenih svojih slabosti koje je sotona uspio iskoristiti. Zato treba biti stalno blizak s Gospodinom u molitvi, zajedništvu, Riječi i sakramentima. A pri donošenju bilo kakve odluke tražiti od Boga nadahnuće i vodstvo prije nego što prikupimo informacije, temeljito procijenimo svoje kompetencije i interese, te preispitamo svoje srce i provjerimo je li naš motiv za odluku ispravan ili pogrešan.

S tim na umu želim vam svima koji ovo čitate sve najbolje u novoj godini, i da se s pomoću Božjom uspješno oduprete svim sotoninim trikovima.

Trgovina zdravljem u Češkoj

„Nesreća ne hoda po gorama, nego po ljudima“ – kaže stara češka poslovica. Nešto slično moglo bi se reći i o neznanju, naivnosti ili pak stanovitoj vrsti duhovnog sljepila koje ne dopušta da čovjek vidi očiglednu razliku između crnog i bijelog. Iako su Česi u većini slučajeva ateisti, pa tako ne vole biti pripadnici ikakve organizirane religije, čini se da su unatoč tomu prijemčivi na kojekakve parareligijske i paraznanstvene ponude (što je u konačnici i naš narodni običaj, iako su u nas ateisti manjina). Kad se uzme u obzir da tamošnja država, kao ni naša, ne pokazuje nikakvu volju suočiti se s time ozbiljno, prepuštajući stvar „tržištu“ i volji „kupaca“, nije čudno da svako malo izbije pokoji skandal u kojem javnost nanovo otkriva Ameriku.

U svibnju 2018. godine u Češkoj je snažno odjeknuo dokumentarni film Češke televizije pod nazivom „Trgovina zdravljem“. Snimanja filma prihvatila se redateljica Šárka Maixnerová, koja već desetak godina prati problematiku alternativne medicine i prikupila je velik broj svjedočanstava raznih ljudi koji su se tim oblikom liječenja opekli. U dokumentarcu su nešto od toga naveli: „Moja sedamnaestogodišnja kćer htjela se riješiti školskoga stresa. Tijekom našeg prvog i jedinog posjeta terapeutica joj je dala zadatak da nacrta na papir stablo, lik žene i lik čovjeka. Iz toga je u gotovo glumačkoj interpretaciji zaključila, da smo našu kćer spolno zlostavljali u djetinjstvu“….„U bolnici su mi rekli da mi se nakon 30 godina dijabetesa pogoršala funkcija bubrega i da mi prijeti presađivanje. Zato sam potražila centar alternativnog liječiteljstva, i na preporuku tamošnje liječnice prestala sam uzimati sve lijekove. Nakon njihove „terapije“ ustanovila sam da su mi bubrezi prestali raditi i da moram prihvatiti redovitu dijalizu“ – piše druga pacijentica.

Od raznih ustanova za alternativnu medicinu Maixnerová je za svoje istraživanje odabrala privatnu ustanovu AKTIP – Konzultantski i terapeutski institut Prag, kojeg vodi psihijatrica Jarmila Klímová. AKTIP se bavi tzv. psihosomatskom skrbi, a svojim pacijentima nudi pretrage i liječenje putem homeopatskih preparata, koji navodno mogu izliječiti razne somatske tegobe, pa i bolesti štitnjače. Međutim, djelatnost instituta proširila se i na dijagnostiku i terapiju kancerogenih bolesti, na što je češka javnost dosta osjetljiva, jer u toj zemlji svake godine od raka oboli oko 80 tisuća ljudi, a svaki treći Čeh će za života oboljeti od raka. Iako danas službena medicina uspijeva izliječiti trećinu kancerogenih bolesti, mnogi ipak radije biraju usluge alternativnih iscjelitelja, čije područje djelovanja je dokumentarac načeo.

Autori filma odlučili su poslati u AKTIP svoju suradnicu Ivanu sa skrivenim kamerama u okviru naočala i kemijskoj olovci. Ivana je zatražila pomoć zbog poteškoća sa štitnjačom. „Liječim se već osam godina od hipofunkcije štitnjače. Nalazi govore da je sve u redu, ali osjećam se i dalje umorna“ – rekla je u razgovoru svojoj terapeutici i psihologici Lenci Krutilovoj. Dijagnoza koju je dobila doslovce je šokantna, a predložena terapija još i više. „Psihološka analiza bila je apsurdna i manipulativna, somatske pretrage su provodili priborom koji nije atestiran“ – prenijela je Ivana, kojoj su pojasnili da je zapravo anđeo, da joj prijeti oboljenje od raka i moždana paraliza. „Kao terapiju mi je psihologica predložila da nađem ljubavnika, ili da se podvrgnem čišćenju organizma nakon kojeg je tumor moguće doslovce izlučiti s izmetom!“ Ivana je za trinaestak posjeta terapeutici i dva vikend tečaja potrošila gotovo trideset tisuća čeških kruna (oko 1.154 EUR). Redateljica dokumentarca zamislila je da Ivana i nakon terapije i izobrazbe ostane u AKTIP-u kao suradnica, ali, kako je rekla, „čudne prakse su bile toliko očigledne, da smo od daljnjeg snimanja radije odustale.“

Rezultat Ivaninih posjeta AKTIP-u bio je spomenuti film  „Trgovina zdravljem“, koji je u Češkoj izazvao burne rasprave i ponovno istakao problem zakonske nereguliranosti alternativne medicine. Mnogi stručnjaci za onkologiju bili su šokirani viđenim prizorima u filmu, osobito savjetima osoblja AKTIP-a prema kojima pacijenti od raka ne smiju primati kemoterapiju. „To je biznis sa strahom od raka“ – komentirale su film onkologinje Petra Tesařová, Radka Koževníkovová i psihijatar Radkin Honzák. Ovaj potonji uočio je da se pristup terapeutkinje zasniva na manipuliranju strahovima pacijenta, što kod ovoga može dovesti do „ozbiljnih psihogenetskih oštećenja“.

Veliko iznenađenje izazvala je i stručna analiza „Kapi dr. Jonáša“, homeopatskog pripravka poznatog u Češkoj kojeg u AKTIP-u preporučuju pacijentima, a koriste ga i mnogi drugi terapeuti širom države. Pokazalo se da se sastoji od 20% alkohola i 80% vode. Iako je dr. Josef Jonáš odbacio kritike na račun svojeg pripravka, a voditeljica AKTIP-a Klímová kritizirala tvrdnje u filmu kao pristrane i izvučene iz konteksta, film je ipak zadao poprilično neugodan udarac ugledu alternativne medicine. Za liječnike službene medicine to je samo tužna potvrda onoga što već odavno znaju. „Dolaze k nama pacijenti koji su već nešto slično iskušali, ali dolaze prekasno i mi ih više ne možemo izliječiti. Da su odmah došli k nama, imali bi mnogo veće šanse za izliječenje“ – tvrdi jedna onkologinja. Prema autorima dokumentarca osobito je opasna pojava to, što posjedovanje akademskih titula zamagljuje razliku između šarlatana i pravih liječnika. „Ne radi se ovdje samo o institutu AKTIP, sličnih ustanova imamo u Češkoj poprilično. One pobuđuju dojam ozbiljnosti kad se zna da u njima rade ovlašteni liječnici. Čini mi se da smo otkrili fenomen“ – rekla je redateljica Maixnerová.

Film „Trgovina zdravljem“ zaprepastio je istaknutog češkog onkologa Pavla Klenera, koji je postupke osoblja AKIP-a nazvao neetičnima. Iako sam ne odbija apriori pomoć alternativne medicine u nekim slučajevima, tvrdi da se u svojoj dugogodišnjoj praksi nikad nije susreo s čudesnim izliječenjem raka, osim u dva slučaja kad se kancerogeni proces zaustavio sam od sebe. Postupcima AKTIP-a ogorčen je i predsjednik Češke liječničke komore Milan Kubek. Ipak je malo vjerojatno da će djelatnici instituta pretrpjeti ikakve kaznene mjere, i to zato, što u Češkoj ne postoji nikakva zakonska regulacija alternativne medicine. Sam Kubek je podnio kaznenu prijavu za nadriliječništvo protiv stanovitog lažnog profesora medicine koji je prodavao kojekakve preparate. Nažalost, policija je odbila prijavu s obrazloženjem da nije došlo do nikakve štetne posljedice po korisnike preparata. Na prijavu nije reagiralo niti Državno odvjetništvo. Alternativni terapeutski centri nisu registrirani kao zdravstvene ustanove, i zato ne podliježu nikakvom propisu koji regulira zdravstvenu djelatnost. Ukoliko bi Češka liječnička komora iz svojih redova isključila liječnike koji se bave alternativnom medicinom, oni će jednostavno registrirati svoju djelatnost kao savjetovalište ili nešto slično – i nitko im ništa neće moći. Zasad.

Iako češka država nema volje da se suoči s potrebom uvođenja reda u djelatnost alternativne medicine i odstranjenja situacije koja omogućuje procvat nadriliječništva i veliku zaradu šarlatanima, ipak u toj zemlji postoji jedna vrsta društvene osude tih zlouporaba kakvu bismo itekako trebali i u Hrvatskoj. Češki klub skeptika Sysifos koji djeluje od 1995, svake godine s velikom dozom poznatog češkog humora dodjeljuje tzv. nagradu „Balvan zablude“ (češ. Bludný balvan) samozvanim iscjeliteljima koji svojim „proizvodima“ ili metodama dovode ljude željne ozdravljenja u zabludu. Institut AKTIP je dobitnik srebrne nagrade Balvan zablude za 2016. godinu zbog cijelog spektra svojih djelatnosti, a njegov „čudesni neinvazivni analizator krvi AMP“ dobio je zlatnu nagradu još 2011. godine. Dao Bog da takve akcije prosvijetle srce i um svima kojima je to potrebno i da ih usmjere u potragu za istinom.