Nikad ga nisam nikome čestitao niti sam ikad čuo da bi itko taj blagdan čestitao. Nema prigodnog čestitarskog izraza. Malo čudno, treći blagdan koji uokviruje božićni ciklus, ujedno i najstariji od tih blagdana, stariji od Božića, danas je u javnosti najmanje zapažen. Možda je to zato što je blagdan u novije vrijeme kao neradni dan uveden nekako "na silu", istodobno s neradnim Badnjakom za pravoslavne vjernike (sretan Božić cijelom kršćanskom Istoku!). Zaista, kako bi zvučalo "čestita ti Tri kralja!" Ili-"sretna ti Tri kralja!" Ili još bolje: sretna ti Tri Mudraca ili Tri maga (nema veze što u Matejevu evanđelju ne piše koliko je točno tih mudraca bilo, osim što su donijeli tri vrlo vrijedna dara).
Pa što da radimo s njima i s cijelim tim blagdanom? Božićno drvce jako mi se dobro drži i sigurno ga neću raskititi. Nek stoji doklegod stoji. Novaca je ponestalo i sekularni pojam "blagdani darivanja" baš ne pristaje ovomu danu. Plaća stiže tek za sedam dana. Mogu nekome darovati svoje društvo na nekoliiko sati (ako hoće), ali nemam više za poklone. Obred blagoslova vode u crkvi, i to je to.
Neki bi mogli prigovoriti da je riječ o bezveznoj legendi koja s nama nema neke veze i koja je tko zna kojim putevima dospjela u Matejevo Evanđelje (drugi evanđelisti to ne spominju). Ipak se s tim ne mogu složiti, jer kad pomnije razmotrimo cijelu priču, vidjet ćemo da je prepuna začudnog realizma i da ima itekako mnogo toga reći našem duhovnom stanju.
Blagdan o kojem je riječ inače se zove i Bogojavljenje, objava Boga, te je Isus u središtu pozornosti. Pripovjest ipak ima i drugi vrlo zahvalan aspekt: ljudsku potragu za Bogom u kojoj su mudraci u prvome planu. Božić je blagdan kad Isus dolazi k nama, a Tri kralja odn. tri mudraca ili maga dolaze k Isusu. Naslućuju ga, traže ga i na koncu pronalaze. Cijela zgoda vrti se oko njihove potrage i ustrajnosti da pronađu "novorođenog kralja židovskog". Ne dolaze oni tek tako, nego ponukani tadašnjom "znanošću"-astrologijom. Ustanovili su da se prema nebeskim znakovima rodio nov i velik židovski kralj. Nisu znali gdje se rodio, niti kako izgleda. Pošli su u nepoznato. Potražili su ga-gdje drugdje-kod tadašnjeg kralja Heroda u Jeruzalemu. Čudno; Herodov najstariji sin, Arhelaj, trebao bi naslijediti prijestolje; kakav je to sad novi kralj? To su mudraci sigurno znali, kako i moguću pomutnju koju bi ta vijest prouzročila na Herodovu dvoru. Herod se naravno uplašio da je riječ o budućem uzurpatoru prijestolja iz neizumrlog nasljedstva Davidova. Mudraci očito nisu mnogo znali o običajima starog okrutnika Heroda kojemu je strana bilo kakva demokratičnost i shvaćanje ljudskih prava osim vlastitog prava na vlast. Dobro zna što se događa kralju kojeg uzurpator svrgne s prijestolja; zato ga treba preduhitriti. Herod dobro glumi naivca. Mudraci su pomislili da da se smekšao, pa prihvaćaju Herodov zahtjev da mu lociraju tu nepoznatu prijetnju. Ne sluteći što im Herod plete iza leđa, stižu do Betlehema i pronalaze onog radi kojeg su prevalili tisuću kilometara. S tadašnjim prijevozom put je trajao vjerojatno tri mjeseca. Sigurno nije bio jeftin, a ni bezopasan; razbojnici na putevima, korumpirani rimski kvislinzi na svim stranama, a oni stižu iz Irana (tada Partsko kraljevstvo), istočne regionalne sile neprijateljske Rimu i njegovim vazalima. Njihov poduhvat nije bio bez rizika, a sigurno niti bez sumnje: što ako je zvijezda samo privid, lažan znak, ako se osramote pred svojim sunarodnjacima uzaludnom potragom? Motiv je morao zaista biti jak.
Budući da blagdan u Crkvi ima dulju tradiciju od svetkovanja Božića odn. Rođenja Isusova, možemo se samo zapitati tko je očevidac njihova pohoda Isusu? Nazočni su bili samo Josip i Marija. U vrijeme nastanka Matejeva evanđelja jedino je Marija bila na zemlji živući očevidac i svjedok toga događaja i vjerojatno od nje potječe dobar dio izvještaja o pohodu mudraca, uvrštenog u Evanđelje. Nitko ga u davnini nije pobijao vjerojatno i zbog unutarnje snage i dramatike cijele zgode koja kao da u sebi uosobljuje i najavljuje prošle i buduće osobne drame premnogih ljudi koji drugdje i drukčije traže isto ono što su mudraci pronašli u Betlehemu. Dramatiku istinskih bogotražitelja koji ne pitaju za cijenu svoje potrage. Mnogo je danas njihovih nasljednika.
Možda da njima čestitam ovaj blagdan? Ne zvuči loše: sretan vam Dan Bogotražitelja!
Nema komentara:
Objavi komentar