Ovaj poprilično mračan tekst Sv. Pavla trebao je stajati na početku jednog od kojih zabunom obrisanih postova. Već dulje vrijeme namjeravah taj tekst nanovo napisati. Evo ga.
Za Isusa, apostole, Pavla i stoljetnu tradiciju Crkve neprijateljski svijet zlih duhova bio je konkretna stvarnost. O tomu nema nikakve dvojbe. Čini se da je naše prosvijećeno vrijeme, želeći odbaciti pretjeranosti i zlouporabe na tom polju, otišlo u drugu krajnost. Tvrdnje da đavao ne postoji čujemo čak i u krugovima teologa. Međutim, nije mi želja doticati se toga, nego napisati ponešto iz vlastitog iskustva. Možda vam dobro dođe.
Kako možemo prepoznati trenutke kad nas sotona nastoji pokolebati ili skrenuti na stranputicu? Mnogo toga može se iščitati u Svetom Pismu i drugdje. Meni je bilo vrlo dragocjeno pročitati knjigu koja nema nikakve veze s religijom: Strategiju posrednog prilaženja, koju je napisao istaknuti britanski vojni strateg Basil Liddle Hart. Njegove su osnovne teze ove:
1. cilj rata je postići povoljan mir
2. strateški cilj lakše ćemo ostvariti ako neprijatelju oduzmemo volju za otporom nego ako mu pobijemo puno ljudi; zato treba obeshrabriti njegovo vodstvo i zapovjedništvo od daljnjeg pružanja otpora
3. neprijatelja treba pritisnuti tamo gdje je slab i gdje se ne može učinkovito braniti, umjesto da ga napadamo tamo gdje je najjači i najutvrđeniji, jer ćemo se time jako izmoriti i pretrpjeti gubitke. Treba ga napasti u trenutku kad ne očekuje i onako kako ne očekuje i ne može predvidjeti. Ukratko, treba biti pametniji od njega.
4. neprijatelja ćemo najlakše natjerati na uzmak ako mu blokiramo dostavne putove. Neprijatelj će se brzo obeshrabriti kad uvidi da nema mogućnosti dobivanja pomoći. Ne treba ga okružiti, jer će se tad boriti svom snagom na život i smrt; treba mu uvijek ostaviti jedan slobodan pravac za povlačenje, jer će lakše pasti u napast da tim pravcem pobjegne kako bi izbjegao uništenje.
Što nam to sve govori? Da je suština modernog ratovanja u tome da pravilnim
odabirom taktike izbezumimo neprijatelja, nametnemo mu panično razmišljanje koje najčešće dovodi do pogrešaka u odlučivanju, i tako ga bacimo na koljena. Kad se preda, lakše ćemo dobiti povoljan mir.
Slično je s principima duhovnog rata. Sotona u eshatološkoj perspektivi gubi rat, ali je za svakog od nas i dalje opasan protivnik iako mu Bog ne dopušta potpunu slobodu djelovanja. Ako dobije prigodu, napast će nas u trenutku kad to ne budemo očekivali, onako kako to svojim snagama nećemo moći predvidjeti, a udarat će nas najjače tamo gdje nas najviše boli i gdje imamo najmanju mogućnost obrane. Nastojat će nas obeshrabriti, baciti u depresiju i očaj, a konačan cilj kojeg želi postići je oduzeti nam povjerenje u Boga i vjeru u mogućnost bilo kakvog dobrog ishoda naših nastojanja. On je majstor taktike zastrašivanja i nema čovjeka koji to nije barem koji put iskusio na svojoj koži. Ako nam uspije oduzeti volju za otporom, dobit će rat protiv nas. Zato to ne smijemo dopustiti.
Kako se boriti protiv njega? I u ljudskom ratovanju vrijedi pravilo da je napad najbolja obrana. Ako se branimo, možemo se samo nadati da nećemo izgubiti. Ako napadnemo, možemo se nadati pobjedi. Zato treba uzvratiti upravo onako kako sotona najmanje voli i najteže podnosi: djelima i riječima naviještati bližnjima Božju ljubav i Božju stvarnost. Tamo gdje sotona sije strah, naviještati vjeru i nadu. Činiti dobro i ne očekivati previše od sebe. Prijateljevati s Bogom i njegovim nebeskim društvom. Puno moliti. O potrebi za čestom pričešću da ne govorim. Evo kako je to mnogo prikladnije napisao Pavao:
„Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! »Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,« potpašite »noge spremnošću za evanđelje mira!« U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i »kacigu spasenja i mač« Duha, to jest »Riječ« Božju.
Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. (Ef 6:13-20)
______________________________________________
Komentari na starom blogu:
23.3.2010. 15:29:50 | Neregistrirani korisnik []
ovo mi je jedan od najdražih tekstova sa starog bloga. puno mi je pomogao. valjda je došao u pravi trenutak. :))
Nema komentara:
Objavi komentar