Jučer je RTL emitirao prvi nastavak iz serije Biblija, bombastično najavljivane kao epski spektakl začinjen producentskim obećanjem o najvjernijoj bliskosti tekstu Knjige nad knjigama. Budući da je svaki umjetnički, pa tako i fimski prikaz Biblije nešto što me u hipu razbudi, napeto sam iščekivao početak projekcije, ne bih li dočekao kakav nov i originalan prikaz biblijskih poruka. Posljednji takav pokušaj, kojeg do danas imam na polici s DVD-ovima, je međunarodni europski projekt Biblija, snimljen tijekom devedesetih godina. Taj je bio sasvim zadovoljavajući, unatoč primjedbama koje bih mogao izreći na ne baš uvjerljivog Samsona, legendarni izvanbiblijski umetak o ljubavi i djetetu kralja Salamona i kraljice od Sabe, te "Isusa u trapericama", kojeg je odglumio Jeremy Sisto u nekakvoj nedorečenoj koncepciji Isusa kao dobričine i veseljaka koji usput otkriva svrhu svojeg zemaljskog poslanja. No, kakogod bilo, u svakoj epizodi uspio sam i do danas uspijevam pronaći nešto za sebe, pa smatram da je europski pokušaj rješenja jednadžbe između zahtjeva za privlačnošću i intrigantnošću filma te zahtjeva za vjernošću biblijskom tekstu u cjelini prilično uspio. Osobito mi je izvrstan starozavjetni Josip. Iako se scenarist ni tu nije svugdje držao starozavjetnog teksta, pokušaj rekonstrukcije Josipove priče ispao je životno i uvjerljivo.
Problem u filmskim uprizorenjima biblijskih tekstova uvijek je isti: kako izići na kraj s malo filmskog vremena u koje treba sabiti toliko zahtjevan predložak kakva je Biblija, a da to može biti gledljivo i širokim narodnim masama? Kad bismo zaista htjeli snimiti film koji bi podrobno prikazao svu slojevitost Biblije, parafrazirajući Iv 21:25 mislim da u cijeli svijet ne bi stale filmske role koje bi se mogle snimiti.
Taj se problem pokazao nesavladivim autorima novoga biblijskoga serijala, koji su radi vremenske stiske ispustili toliko važnih biblijskih mjesta i osoba, da čitatelj koji ne poznaje Sveto Pismo nikako ne može shvatiti što se to pred njim događa, tko su ljudi koji iznenada upadaju u ekran, zašto čine to što čine, i tko je kome tko? Pred nama brzinom munje sijevaju epizode iz biblijske povijesti koje film naprosto nema vremena scenski povezati, te to pokušava pokrpati pripovjedačevom naracijom u pozadini. Međutim, ni pripovjedač nema vremena reći nam kako su Izraelci dopjeli u Egipat, otkud dvanaest Izraelovih plemena (jer se film ne zaustavlja na praocima Izaku niti Jakovu, a o Josipu koji je Izraelcima pripravio dolazak u Egipat niti riječi). Trk i "move on" pristup tjeraju filmaše na što jednostavnija scenaristička rješenja, pa se tako gubi duboka pozadina motivacije pojedinih biblijskih junaka. Lot, koji se (izgleda na ženin nagovor) odlučuje nastaniti u Sodomi, zapne na putu u zarobljeništvu "nekakvih ljudi". Nema ni spomena da je u Bibliji Lot dospio u zarobljeništvo koalicije kraljeva koji su zaposjeli Sodomu u kojoj je Lot u to vrijeme već živio, a nije prema njoj putovao tražeći veći životni standard kako to film prikazuje. Nema niti tako važne stvari kao što je susret Abrahama i Melkideseka nakon oslobođenja Lotove obitelji.
Također se čovjek mora nasmijati dolasku dvojice anđela u Sodomu. Anđeli imaju zadatak utvrditi je li Sodoma doista pokvarena kako se priča, a ako pronađu desetoro kreposnih ljudi, Bog će poštedjeti grad. Iako su scenografija i kostimografija dobre, priča poprima značajke američkih akcijskih filmova u kojima negativci po ulicama kao negdje u Bronxu progone "nemoćne" anđele, koji slučajno nalijeću na Lota i traže od njega zaštitu u njegovoj kući. Nije jasno zašto Sodomljani progone anđele, a osobito zašto jedan od njih krvari jer je dobio kamen u glavu. Što su skrivili? Film nam to neće reći, ali Biblija hoće: pokvareni Sodomljani htjeli su si priuštiti malo grupnog homoseksualnog silovanja dvojice stranaca, te su stoga napravili takvu strku. Film, vjerojatno ne samo zbog političke korektnosti i strepnje pred optužbama za homofobiju, ne želi gubiti vrijeme s pojašnjenjem prevažnog starinskog običaja gostoprimstva, koji je nalagao svakom mještaninu da se pobrine za stranca koji se zatekne u njegovu mjestu, a nema gdje prenoćiti. U Bibliji to nitko od Sodomljana nije htio učiniti, i to bi u kontekstu tadašnje kulture već bio neoprostiv grijeh zajednice. Jedini Lot ih je primio u svoju kuću, i do trenutka zajedničke večere nije se vidjelo da bi ih Sodomljani ikako zlostavljali. Ali da ne duljim, pročitajte poglavlja 18 i 19 u Knjizi Postanka, pa ćete vidjeti kako se to doista zbilo.
Tek tada slijedi spektakl koji je unatoč najavama filmske reklame miljama daleko od biblijskoga teksta: anđeli poput nindža iz takvih filmova, svaki s dva mača na leđima, probijaju Lotovoj obitelji put iz Sodome koseći građane koji ih u tome nastoje spriječiti. Sijevaju mačevi, padaju Sodomljani kao snoplje, blješte oklopi anđela koje odjednom nijedan građanin ne uspije porezati mačem (a kamoli pogoditi kamenom kao maloprije), i Lotova obitelj uspijeva u zadnji čas zdimiti iz Sodome koju poput pljuska pogađa kiša užarenih objekata s neba i pretvara u prah u pepeo. Sve u zadnji čas, malo nedostaje da kakav užaren meteor zapali Lotu rub odjeće, ali tako je to u koncepciji filmova katastrofe u kojima junak izbjegava smak svijeta doslovce u posljednjoj sekundi. Naravno da to u Bibliji nije baš tako, ali tko mari. Važnije su nindže i njihovi mačevi. Tako da dobro razlikujemo dobitnike i gubitnike.
Mogli bismo nabrojati još nekoliko filmskih nedosljednosti, od silnog njihanja Noine arke na velikim potopnim valovima koji bi morali unutarnjost broda i njegove putnike pretumbati i isprevrtati uzduž i porpijeko (nisu imali sjedišta sa sigurnosnim pojasevima). Zatim je tu premlad Abraham (onaj biblijski je kad mu se rodio sin Izak imao stotinu godina, a ovaj filmski prema izgledu najviše 45), pa Mojsije koji začudo nije oženjen biblijskom ženom Siporom s kojom bi trebao imati dvojicu sinova. Štoviše, čini se da je iz Egipta odmah odmarširao pred gorući grm, umjesto da je proveo 40 godina pasući tastove ovce prije nego što se to dogodilo. U filmu ga faraonovi žbiri nekoliko puta gadno izudaraju, i meni nikako nije jasno što je faraona sprječavalo da njega i Arona odmah umlati i riješi problem, umjesto da ga pušta neokrznutog onako kako je to učinio onaj biblijski faraon? Gradilište na kojem Izraelci grade Egipćanima zgrade podsjeća neugodno na Auschwitz, samo što nema bodljikave žice i stražarskih tornjeva. Teško bi Egipćani takvom surovošću prema robovima postigli da im svi ne pomru u roku od nekoliko godina. Dobro je to znao i pravi povijesni faraon Ramzes II, koji je osobno zapovijedio da se robovima na takvim radovima daje dobra hrana, što su kasnije komentirali i sami Izraelci, spominjući se u pustinjskoj oskudici "punih egipatskih lonaca".
Međutim, ne želim ovdje propustiti reći da film ima i dobrih mjesta koja su mi se svidjela. Za razliku od gore navedenog europskog serijala iz devedesetih godina, ovaj američki proizvod ima na raspolaganju mnogo veće mogućnosti računalne obrade, što se u nekim scenama dobro vidi, iako mi je žao što njen potencijal nisu mnogo bolje iskoristili. Kad se već igraju starih civilizacija, osobito egipatske, mogli su uz anđeoske nindže iskoristiti i prizore iz filmova Mumija 1 i 2. Zgodan je prikaz stvaranja Adama, koji odjednom izranja iz gomile blata, a egipatski faraon koji Izraelcima ne da izići iz zemlje nazločestiji je faraon kojeg sam vidio u svim filmovima o Mojsiju. Zločest je i opak kao utjelovljeni antikrist, nema ni trunčice sućuti ni smilovanja. Možda najbolji dio-iako su tu i nindža anđeli-odnosi se upravo na njihov odlazak u Sodomu i Gomoru. Prema Bibliji, Abrahamu se ukaže Bog u obličju trojice ljudi: filmaši prvi put primjenjuju logiku Svetih Triju kraljeva na njih, pa je jedan anđeo Crnac, drugi Azijac, a treći (koji je sam Bog) jako nalikuje Isusu Kristu, iako mu je obličje malo zamagljano. Teološki jako zgodna i prikladna dosjetka, mislim da najbolja u cijelom filmu. Odnos Sare sa Hagarom također je dobro prikazan.
Sve ostalo je pak jako pojednostavljeno poput pravog i istinskog fast-food proizvoda. Pouka: ako tko želi zaozbiljno snimati biblijsku povijest, makar i selektiranu i procijeđenu, tad to mora razvući na najmanje dvanaestak sati. Jedino tako se može dobiti štogod suvislo. Sve kraće od toga znači nužno ispustiti neka prevažna mjesta zbog kojih proizvod dobije okus fast-food hamburgera: uvjereni ste da nešto jedete, ali naposljetku to ima okus kao da ste se najeli kartonskog papira.
ponedjeljak, 15. travnja 2013.
nedjelja, 14. travnja 2013.
Obraćenje astrologinje Janje Todorović
Slučajno danas naletjeh na internetu na zanimljiv tekst o obraćenju srbijanske astrologinje Janje Todorović, te ga prenosim u cjelosti. Nema potrebe da išta komentiram.
Janja Todorović, poznata astrologinja Balkana: "Blagosloven dan u koji se izbavih od zablude lažljive nauke demonske, što se zove astrologijom - kraljicom okultnih nauka!"
Ove redove pišem iz dva razloga: prvi je - potreba da svojom svjedočanstvom pomognem zavedenim dušama koje rade posao astrologa, i onima koji traže njihove usluge, jer obje strane čine veliki grijeh. A ljude koji znaju kom gospodaru služe, i to čine svjesno, žalim kao duhovno mrtve, iako tjelesno žive. Mada, za sve, pa i za njih nade uvijek ima, jer, nikad nije kasno pokajati se i - preobraziti!
Drugi razlog je - iskupljenje! Kako sam i sama bila nesvjesni demonski sluga i učitelj mnogima koji su za mnom u neznanju pošli putem propasti, osjećam odgovornost ukazati im da su duhovne staze i učenja koja nam se nude u mnogobrojnim oblicima sa Istoka i Zapada, sva lažna, osim Isusa Krista , čiji put i mi trebamo slijediti.
Grijeh slavoljublja
Iako sam rođena u patrijarhalnoj pravoslavnoj obitelji, odgajana strogo, bila primjer dobrog učenika i studenta, osobe koja savjesno ispunjava svoje obveze, do skora sam prezirala i odbacivala ono jedino vrijedno i zdravo utemeljeno u mojoj ličnosti, kao zastarjelo, u neskladu s Novim Dobom, kao smetnju evoluciji čovjekovoj. Obitelj je vremenom zaboravila na Boga, a običaje je držala reda radi. Udajom sam ušla u ateiziranu sredinu koja za Boga uopće nije znala, i sve kršćansko joj je bilo strano, čak mrsko. Njihov bezbožan način života me je bolio, jer su oboljeli moralno i duhovno, ali nisam znala od čega je došla bolest i gdje je lijek protiv takvog stanja. Sve oko mene je bilo u užasnom neskladu, nerazumijevanju i ne-ljubavi ...
Jedan grijeh vuče drugi. Jedan pad vuče novi, još dublji. Fanatična potreba za stjecanjem znanja vodila me sa proučavanja jednog područja za drugom, jednu filozofiju života sam zamjenjivala drugom, dok se nisam srela sa okultizmom koji je izgledao kao kruna svega naučenog što čovjek može primijeniti u praksi. Iako nisam znala da je to od Boga zabranjeno i za ljude, od početka sam osjećala kako tu nešto ne valja. Svi su radili tajno, pod pseudonimom, a ja sam odmah željela u javnost, jer, ako je dobro kao što izgleda, onda treba svima poslužiti, razmišljala sam.
Popularnost je došla preko noći. Još se nisam temeljito učvrstila u svom novom znanju i zvanju, već me je poznavao cijeli grad, telefoni su zvonili danonoćno, novine, radio i televizija su mi širom otvorili svoja vrata ... Poštovanje i priznanje od strane ljudi došlo je munjevito i bez provjere toga šta ja to stvarno radim i kako radim. Nastojala sam trudom i radom opravdati svoj uspjeh, ali to je u cijeloj priči bilo sporedno. Kao da je bilo dovoljno što sam dala svoj pristanak svijetu okultizma, kako bi se svijet meni poklonio ...
U početku, slava mi je godila, jer mi je omogućavala riješiti mnoga materijalna i profesionalna pitanja sa lakoćom. Uostalom, to sam i željela: postala sam poznato ime, netko čije se mišljenje uvažavalo, novinari su me intervjuirali, pitali za stav o ovom i onom važnom pitanju, događaju, ličnosti, i to sve zato što znam tajne nedokučive astrologije. Većina ljudi s kojima sam dolazila u dodir vjerovali su bezrezervno astrologiji; za cijenu nisu pitali iako nije bila mala; rado su plaćali naručene horoskope za cijelu obitelj; tražili mjesečne, kvartalne, godišnje; usklađivali svoje poslovne i privatne obveze s kretanjem zvijezda. Bila sam savjetnik savjetnicima; odvjetnici, profesori, političari, suci, umjetnici, liječnici, biznismeni - uglavnom su bili moji klijenti. Znala sam koliko ne znam i čudila se kako mi traže savjet u ozbiljnim profesionalnim i društvenim pitanjima. Rečeno snimaju na trake, kasnije preslušavaju, najčešće postupe po uputstvu.
Ubrzo sam izbila u sam vrh stručnjaka za ovo područje. Nisam ni slutila da se nalazim na vrhu ledenog brijega čije je podnožje u paklu. Ljudi su mi istinski vjerovali, i to me je obavezivalo na veliku odgovornost. Imponirala im je moja obrazovanost, jer se ovim poslom uglavnom bave neuki, i to je bila nekakva garancija stručnosti.
Savjet dobrog starca
Vrijeme mi je polako otkrivalo laž mog novog položaja, jer sam i sama pored vanjskog sjaja u dubini duše bila veoma nesretna. Toliko da sam željela umrijeti, jer sve to što radim, cijeli život, nema nikakvog smisla. I slava, i novac, i znanje - ništa ne vrijede! Moje unutarnje biće nesvjesno zna da nije na pravom putu i zato u svemu vidi besmisao, a koji je pravi put - ne zna!
Razumjela sam ljude koji su mi dolazili, osjećali se promašeno i prazno bez obzira što žive u pristojnim obiteljima, što su ostvarili u poslu, ili imaju neko veliko bogatstvo. Znala sam što im nedostaje, jer to isto i meni je nedostajalo. Zato jure od gatara do vidovnjaka, od iscjelitelja do ekstrasensa, spremni mnogo platiti samo kako bi našli lijek za svoju jadnu dušu, zarobljenu grijehom i laži. Istinski sam ih voljela i oni su to osjećali. Kad mi se prvi put rodila ozbiljna sumnja u sve što radim, taj kotač se nije više mogao zaustaviti. Osjećala sam da Božja istina daje konačne odgovore, a slabosti i šupljine okultizma predstavljaju još jednu obmanu u nizu svih lažnih vrijednosti ovoga svijeta.
Otišla sam jednom prilikom na selo i susjed, pobožan starac, koji je čuo što radim, reče mi: "Dijete, okani se đavoljeg posla, uzeće ti dušu!"
Osjećala sam se superiorno i sveznajuće pred smirenim starcem od 86 godina, pa se upustih u široku diskusiju objasniti mu svu mudrost drevnog znanja koje pomaže ljudima, a bogobojažljivi starac mi odgovori: "Mi dijete, ovdje u selo ne znamo za to, a opet lijepo živimo. Mož 'biti da je tako k'o što govoriš ... Ali, mi znamo za Boga istinitoga, Krista Spasitelja i vjeru pravoslavnu ... Nego, valjda su tebe ovi nekrsti na vakultet tome naučili? "
Blaga upozorenja dobrog starca potkrijepljena primjerima onih koji su teško stradali ako su se bavili bilo čime što je izvan Božjega učenja, nisam uzela ozbiljno. Kad je rekao da će se moliti za mene, odmahnula sam rukom govoreći mu da se mane tih praznovjerja, jer to ne pomaže...
Kanal demonske sile
Radila sam pretjerano, ponekad i po 16 sati dnevno da bih ispunila sve obveze. Pisala mnogobrojne članke po novinama, sudjelovala u radio i TV - emisijama, vodila školu astrologije, s ciljem da što više ljudi uz moju pomoć sebi pomogne, stekavši pravo znanje i obrazovanje. Veliki napor je pratio i veliki zamor. Više nisam imala mira vanjskog ni unutarnjeg. Sad vidim kako je to lako: zaboraviš na Boga i ljudskost, pustiš se i začas se nađes u carstvu tame ...
Osjetila sam u sebi neku čudnu moć! Silu koja ima vlast nad ljudima i oni joj se rado potčinjavaju. Postaju zavisni od moje priče, razgovora, prisustva, traže usmjerenje, pomoć pri donošenju odluka, spremni su na sve samo da ih ne odbacim. Žele da im budem "učiteljica", duhovni vođa, što ja odbijam, jer me to, ipak, plaši. Često su me sanjali i po uputi iz sna dolazili meni.
Vremenom sam počela primjećujem kako nisam "sama". To prisustvo "sile" registrirala sam kroz nekakav "trubni" glas u tumačenju horoskopa. Iskusniji od mene su mi objasnili kako sam kanal "više sile" koja mi pomaže i to smatrali velikim postignućem. Gledanje u prošlost išlo je lako, budućnost također. Uglavnom sam davala iznenađujuće točne podatke o osobama koje ne znam, od opisa karaktera ličnosti do događaja iz života. Kad nisam sigurna koncentriram se, i sa lijevog ramena kao da čujem glas, unutarnjim sluhom, koji mi kaže šta treba.
I sama sam u snovima dobivala upute što učiniti. Ili, što će se dogoditi. Predskazanja su se uglavnom ispunjavala. Bivala sam zaprepaštena osobama, mjestima ili situacijama koje sam viđala mjesecima ranije u snu, a kasnije na javi. Ponekad dobivala znanje "iz viših sfera" i rado pričala ljudima što mi se događalo, jer me zabavljalo kako je nešto tako moguće.
I fizički sam se promijenila. Uvijek sam voljela diskretan izgled bez ukrasa i šminke, a sada je bilo suprotno. Ofarbala sam kosu u crvenu boju, oblačila se upadljivije, ponašala se dosta agresivno. Nekim čudnim putevima su mi stizali na poklon prstenje, plaštevi, magijski simboli; dolazili neobični ljudi, kao da nisu s ovog svijeta, čuli su za mene, da me upoznaju, da se udružimo i surađujemo, i slično.
Jedna prijateljica mi reče: "Ličiš na modernu vješticu!" Ova rečenica me uplašila jer nisam primjećivala da se mijenjam. Uostalom, nisam vjerovala da postoje vještice i đavoli, mislila sam da je to samo metafora. A u "boga" sam vjerovala, mada sasvim nejasno. Nisam poznavala Boga Istinitoga i Jedinoga i nisam ispunjavala Njegove zapovijedi. Tek kasnije sam otkrila da je najveći uspjeh sotone da nas uvjeri da on ne postoji. Tad smo u njegovoj vlasti bez otpora.
Demonske sluge
Otkriće kako većina astrologa ne vjeruje u Boga za mene je bilo pravo iznenađenje! Zatim otkrivam, da se služe lažima, kako su pohlepni za novcem, plaćaju visoke svote da se domognu medija, da se reklamiraju; smatrala sam kako kvaliteta rada sam sebe reklamira i nikad nisam ni dinara uložila u tu svrhu. Prevarom ljudima otimaju pare, žive nemoralno odajući se kocki, drogi, alkoholu, dok su preljube i blud prirodan način života. Sujetni, zli, duhovno poremećeni ljudi! Koga će oni izliječiti kad su sami bolesni? Bože dragi, jesam li i ja kao oni?!
Sada, dok ovo pišem, stidim se pred sobom, kakva sam bila i kakvim sam besmislicama vjerovala kao da su nekakve uzvišene istine. I još tome podučavala druge ljude! Kakva demonska gordost! Smrtonosna hrana sujetnom egu, koji se nasitio i presitio laži, pa je k'o mjehur od sapunice pukao kad više nije imao kud.
Poslije jedne TV-emisije u kojoj sam bila gost sa još nekoliko đavolovih sljedbenika, zgrozila sam se nad lažima i prijevarama koje se, uz suradnju urednika i televizijskih trikova, serviraju jadnom narodu kao posljednje istine, samo kako bi se zaradilo što više novca. Nas predstavljaju kao nekakve svece, iako se na licu svakog čitati tko je i što je. Postajalo mi je jasno: "Ovo što radim je veliko zlo! I ja dobrovoljno sudjelovati u svemu, prednjačim u tom Uklete skupu ".
Tada sam odlučila više se ne pojavljivati u javnosti. Da ne sudjelujem u toj masovnoj prijevari i pljački, masovnoj hipnozi duhovno ojađenih i slijepih i gluhih, koji plaćaju po sto maraka za tri minute straha, jer ih najčešće tobožnji vidovnjaci šokiraju strahovitom budućnošću ili nekom užasnom crnom magijom da bi opravdali svoju cijenu i rad. Na svim skupovima i seminarima počela sam uočavam da sam upala u društvo prljavih, pokvarenih, nečistih neznalica i varalica, vještica i demona. Često sam primjećivala kako fizički liče na svoje uzore. I bukvalno ih vidjela u tom strašnom obličju kakvim nam se na slikama prikazuju adski svjetovi.
Sve religije, sve hramove, gurue i učitelje priznaju, samo ne Isusa Krista! Sva literatura svijeta je poželjna za čitanje osim Svetog Pisma! Ja sam poštovala svoju duhovnu tradiciju u istoj mjeri koliko i druga učenja, jer mi se činilo da je tako ispravno. U srcu sam osjećala veliku razliku kad se molim Gospodinu Isusu Kristu ili ponavljam mantru Krišni i Šivi. Od prvog mi je dolazila radost i mir, od drugog hladnoća i ravnodušnost.
Gospode, spasi me
Gospodine, gdje sam to i što radim?! Otkuda ja u ovom Vilenjački kolu?! Kao da se nalazim u strašnom košmarnom snu. Kako se probudim? I gdje je izlaz iz ovog labirinta? Sveznajući Bože, samo Ti znaš i samo mi Ti možeš pomoći!
Dotadašnji rad me je obvezivao i nisam se mogla tako lako povuči, iako sam to željela najviše na svijetu. Uvidjela sam sav besmisao njihove i moje priče. Kažem, molite, On će vam pomoći, idite u crkvu, razgovarajte s pobožnim ljudima ... Sada sam imala jasnu svijest da je ovo njihov posao, a ne moj. Vidim, više vjeruju meni, ili svakom priučenom gataru i vračaru nego Bogu Svemogućem ... Užas! Što napravih! Bože, oprosti mi! Spasi me i pomiluj, grešnu ... Osjetila sam kako sam zaista grešna, da sam kriva, osjetila sam istinski strah pred Božjom kaznom.
Moj duševni nemir postajao je sve neizdrživiji. Teret odgovornosti je postao nepodnošljiv jer sam shvatila da sam griješila. Oni netočni odgovori koji su se smatrali normalnim u svakom poslu počeli su mi opterećuju savjest. Ja lažem! I za laž uzimam novac. Kakva je to istina ako nije stopostotna istina? Ako je pola laž, onda je laž! Onda nije od Boga!
Svog "duhovnog vodiča" koji mi je bio pomagač, koga sam smatrala anđelom, dobrim duhom, više nisam mogla "otpustim". Jasno sam osjećala njegovo prisustvo kako me goni da činim i govorim suprotno od onog što želim. Ponekad sam čula "unutarnje glasove". Um mi je bio strašno rastrzan.
Vidjela sam da moć koju ti sotona daje ne može koristiti bez manipulacije ljudima, i samo u egoistične svrhe. I kad pokušam činim suprotno to nekako ne ide jedno s drugim. Ljudi traže da njima manipuliraš, nude se jer su izgubljeni, duhovno dezorijentirani, a ta praznina se mora nekim sadržajem popuniti.
Moj telefon je bio javan. Zvonio je danonoćno. Sačekivali su me ispred zgrade, molili preko prijatelja da ih primim, nudili dvostruke i trostruke cijene samo da dođu kod mene. Nigdje se nisam mogla skloniti. Osjećala sam se kao u klopci. Sebe sam doživljavala kao roba astrologije. Iako sam htjela da je zaboravim i odbacim, uvidjela sam kako to neće ići lako, jer mi ljudi i obitelji to ne daju. Smatraju me ludom što u vrijeme najžešće krize odbacujem siguran izvor prihoda.
Lažni prorok
Primijetila sam jednu nevjerojatnu stvar. Novac, kojeg je bilo mnogo, kao da je proklet. Ništa dobro s njim nije moglo uraditi. Gubio se, topio, ulagao u promašene poslove, jednom riječju - donosio zlo. A danas, kad ga nemam, s malo postignem mnogo više. Počeo mi se gaditi. Zarađujem ga gatanjem! Vještica! Neka što prije ode od mene. Bolje mi je da gladujem, ili da prosim, nego da ga na ovakav način zarađujem! Ovo je nepošten način, svejedno što ljudi to opravdavaju "prodavanjem znanja i vještine".
Lažna znanost! Lažni učitelji! Lažni proroci! Sotonine sluge! I ja jedna od njih! Ova spoznaja me porazila. U to vrijeme sam se osjećala ništavno i bijedno, bez samopoštovanja ili bilo kakvog samoopravdanja. Nije bilo potrebno da me itko osudi jer sam samu sebe najviše osuđivala.
Okultno znanje astrološke znanosti pokaza se plitkim, praznim, dosadnim. Predložak koji se vječno ponavlja, bez dubine, bez rasta u saznavanju, bez mogućnosti da čovjek dobije stvarne odgovore na svoja pitanja. Za kreativno biće nekreativni astrologija se pokazala zaglupljujući, a jezik kojim se služi - ograničavajući.
Svaki iskreni astrolog nakon nekog vremena mora priznati kako vara: sebe i druge! Samo je pitanje koliko će dugo istrajavati na obmani i samoobmani. Koliko dugo će dobrovoljno ostati u sotonskoj vlasti. Kad kaže "ne" Sotoni, istinski se sve oko njega počne mijenjati. Ljudi, život, pa i sama "sudbina" koja ga dotad prati kao neka zla kob.
Ja sam sve to sebi priznala i bila spremna i drugima priznati. Ali - to nije išlo nimalo lako. Nitko nije htio čuti, a kamoli prihvatiti moje objašnjenje svega što se događalo sa mnom i što se događa i njima. Iz obitelji su čak stizale prijetnje istjerivanjem iz kuće ako prestanem da radim.
U to vrijeme je, milošću Božjom, Biblija je ponovno došla u moje ruke. Ranije sam ga čitala, u kući imala tri Biblije, ali u vrijeme bavljenja astrologijom kao da sam zaboravila da uopće postoji. Sad se pitam kako je to uopće bilo moguće? Zar je tako velika moć iluzija ovoga svijeta i opčinjenosti njegovim prolaznim ljepotama i vrijednostima da sam zaboravila na Boga, Božji zakon, Božju ljubav?!
Kao da me je Sunce obasjalo! Kao da sam srela najprisnijeg, najboljeg Prijatelja! Kao da sam doplovila u luku sa olujne pučine!
Shvatih kako sam učinila veliki grijeh. Bila sam spremna na svaku žrtvu, odricanje, pokajanje, čak i na smrt - samo da ponovo dobijem oproštaj od Boga. Nitko, i ništa više na svijetu mi nije bilo važno do toga. Do Boga.
Otvorim Sveto pismo i pročitam: "Ne obraćajte se gatarama i vračarama, niti ih pitajte, da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš. A tko se obrati k vračarima i gatarima da čini preljuba sa njima, okrenut ću lice svoje nasuprot njemu, i istrijebit ga iz naroda njegova "(Levitski zakonik 19,31; 20,6).
Vidim da je "gatanje po zvijezdama" zabranjeno i da se ono ostvaruje silom demonskom i po našaptavanju demona. Jedan pobožan čovjek reče kako je bolje i umrijeti nego se obraćati za pomoć demonskim slugama, te da oni koji traže pomoć od gatara i vračara sebe lišavaju pomoći Božijeg Promisla. Sve što se u mom životu do tada događalo, i način na koji se događalo, postalo mi je jasno. U svjetlosti Riječi Božje bio je osvijetljen cijeli moj život sa svim njegovim zabludama i mrakovima. Razumjela sam izvor zla kome sam robovala, i razloge za činjenje zla, ali i načine prevladavanja.
Dakle, i ja sam "lažni prorok" koga će Bog istjerati izvan zidova Jeruzalema! Služim sotoni! Đavlove sluge su mi prijatelji! Ubijam svoju dušu i duše onih koji mi dolaze po horoskop ... Ubijam svoje dijete, jer će i ono plaćati moj grijeh ...
Spasenje
Zagledana u blagi Lik Spasitelja roda ljudskog molila sam Ga danonoćno sa suzama i pokajanjem da me oslobodi sveza đavolskih.
Koliko je bilo lako ući u društvo demoniziranih, toliko je bilo teško povući se. Ne puštaju te, ulaguju ti se, ili ti prijete. Ne mogu preko noći izbrisati iz svijesti ljudi naviku koju su stekli prema meni znajući me u određenoj ulozi, pa ni iz vlastite svijesti naviku da razmišljam, reagiram na određeni način. Moja prošlost me drži zarobljenom. Što sam sijala sada žanjem: tko sije laž, žanje muku. Tako je bilo i sa mnom.
Molila sam se Bogu i po cijeli dan da razveže okove grijeha, da bude milostiv meni grešnoj, i pošto je On Svemogući, naći će načina da me izbavi, a ja prihvaćam svaki način, pa makar to bila i bolest, nesreća, gubitak svega što imam. I upravo to mi se i dogodilo. Gubitak svega što sam gradila posredstvom astrologije, bio je Božji odgovor na moje molitve.
Gordoj osobi, kakva sam bila, nije bilo jednostavno priznati krah, promašaj, prijevaru, neznanje naročito, jer sam u grijeh upala i zbog neznanja. Morala sam se poniziti, pokajati, iz srca iščupati sve što sam do tada ulagala u sebe, jednom riječju - da umrem, kako bih se ponovno rodila.
Kao davljenik za slamku držala sam se Biblije. To je bila jedina knjiga koju sam čitala, i prvi put mi ni jedna druga nije bila potrebna. Svaka riječ me je okrepljivala i jačala u vjeri da ću pobijediti zlo. Oživjela sam iznutra, osjetila radost, tihu i smirenu i konačno pronašla ono za čim sam oduvijek tragala, cilj i smisao života. Pronašla Boga. Više nisam htjela, ni smjela griješiti.
Uslijedili su razgovori s pobožnim ljudima, predavanja, što mi je pomoglo da se duhovno uzdignem, preporodim, a pokajanjem promijeniti dotadašnji način života.
Čovjek je viši od zvijezda
Davno pročitana rečenica vladike Nikolaja Velimirovića: "Po kršćanskom učenju čovjek je viši od zvijezda", tek tada mi je postala jasna, jer sam svojim životom istinski spoznala što to zapravo znači.
O, voljeni Kriste Bože, kako Te ranije nisam znala?! Koliko bih patnje i muka, poniženja i lutanja izbjegla! Ali, opet sam Ti neizmjerno zahvalna kad pomislim da je mogao proći cijeli život, a da te ne upoznam, živeći nedostojno u grijehu i zlu.
- "Tko nije sa mnom, protiv mene je" ...
- "Tko sa Mnom ne sabire, rasipa" ...
- "Ja sam Put, Istina i Život" ...
- "Ja sam blag i čovekoljubiv" ...
Bože dragi! Kako su ove riječi istinite! Kakvi smo mi to kršćani kad ne poznajemo svoga Učitelja? Nitko mi nije pričao o njemu jer ga nitko ne zna. Plamena ljubav prema Bogu, istini, dobru, zahvatila je cijelo moje biće. Opijena tom ljubavlju, nisam mogla po svu noć da spavam... Pisala sam Mu pjesme...
Počela sam svima govoriti o Spasitelju, o spasenju, o Božjoj ljubavi i milosrđu, o cilju života, o sebi kakva sam bila...
Sve sam izgubila! Ime, ugled, materijalna dobra... Nisam žalila nimalo jer sam znala da gubim lažno kako bih zadobila ono pravo. I tada, a naročito sada, čini mi se da sam premalo žrtvovala u odnosu na ono što sam dobila. U mom pokajanju Bog mi se smilovao, te sam lako podnosila teškoće i samoću. Vidjevši moje pokajanje potkrijepljeno dijelom, većina iskrenijih prijatelja se okrenula Bogu, što mi je bilo posebno milo jer sam osjećala krivnju, zato što sam ih dotad navodila na zlo.
Iz istog razloga pišem ovu ispovijest ne bih li pokazala istinu iskrenim dušama koje su zavedene na put laži, kako bi im se otvorile duhovne oči i uši, da vide i čuju gdje je pravi put spasenja, gdje je svjetlost, i gdje je istina, ne bi li se priklonili voljenom Isusu Kristu i sebe spasili propasti.
Janja Todorović, bivši astrolog.
http://www.svjedocanstva.com/svjedocanstvo/svjedocanstva/janja-todorovic-poznata-astrologinja-balkana-blagosloven-dan-u-koji-se-izbavih-od-zablude-lazljive-nauke-demonske-sto-se-zove-astrologijom-kraljicom-okultnih-nauka!/3-19-158.html, 14.4.2013.
Izvori:
http://www.samopismo.com/2013/03/svjedocanstvo-najvece-astrologinje.html
http://www.svetosavlje.org/
Janja Todorović, poznata astrologinja Balkana: "Blagosloven dan u koji se izbavih od zablude lažljive nauke demonske, što se zove astrologijom - kraljicom okultnih nauka!"
Ove redove pišem iz dva razloga: prvi je - potreba da svojom svjedočanstvom pomognem zavedenim dušama koje rade posao astrologa, i onima koji traže njihove usluge, jer obje strane čine veliki grijeh. A ljude koji znaju kom gospodaru služe, i to čine svjesno, žalim kao duhovno mrtve, iako tjelesno žive. Mada, za sve, pa i za njih nade uvijek ima, jer, nikad nije kasno pokajati se i - preobraziti!
Drugi razlog je - iskupljenje! Kako sam i sama bila nesvjesni demonski sluga i učitelj mnogima koji su za mnom u neznanju pošli putem propasti, osjećam odgovornost ukazati im da su duhovne staze i učenja koja nam se nude u mnogobrojnim oblicima sa Istoka i Zapada, sva lažna, osim Isusa Krista , čiji put i mi trebamo slijediti.
Grijeh slavoljublja
Iako sam rođena u patrijarhalnoj pravoslavnoj obitelji, odgajana strogo, bila primjer dobrog učenika i studenta, osobe koja savjesno ispunjava svoje obveze, do skora sam prezirala i odbacivala ono jedino vrijedno i zdravo utemeljeno u mojoj ličnosti, kao zastarjelo, u neskladu s Novim Dobom, kao smetnju evoluciji čovjekovoj. Obitelj je vremenom zaboravila na Boga, a običaje je držala reda radi. Udajom sam ušla u ateiziranu sredinu koja za Boga uopće nije znala, i sve kršćansko joj je bilo strano, čak mrsko. Njihov bezbožan način života me je bolio, jer su oboljeli moralno i duhovno, ali nisam znala od čega je došla bolest i gdje je lijek protiv takvog stanja. Sve oko mene je bilo u užasnom neskladu, nerazumijevanju i ne-ljubavi ...
Jedan grijeh vuče drugi. Jedan pad vuče novi, još dublji. Fanatična potreba za stjecanjem znanja vodila me sa proučavanja jednog područja za drugom, jednu filozofiju života sam zamjenjivala drugom, dok se nisam srela sa okultizmom koji je izgledao kao kruna svega naučenog što čovjek može primijeniti u praksi. Iako nisam znala da je to od Boga zabranjeno i za ljude, od početka sam osjećala kako tu nešto ne valja. Svi su radili tajno, pod pseudonimom, a ja sam odmah željela u javnost, jer, ako je dobro kao što izgleda, onda treba svima poslužiti, razmišljala sam.
Popularnost je došla preko noći. Još se nisam temeljito učvrstila u svom novom znanju i zvanju, već me je poznavao cijeli grad, telefoni su zvonili danonoćno, novine, radio i televizija su mi širom otvorili svoja vrata ... Poštovanje i priznanje od strane ljudi došlo je munjevito i bez provjere toga šta ja to stvarno radim i kako radim. Nastojala sam trudom i radom opravdati svoj uspjeh, ali to je u cijeloj priči bilo sporedno. Kao da je bilo dovoljno što sam dala svoj pristanak svijetu okultizma, kako bi se svijet meni poklonio ...
U početku, slava mi je godila, jer mi je omogućavala riješiti mnoga materijalna i profesionalna pitanja sa lakoćom. Uostalom, to sam i željela: postala sam poznato ime, netko čije se mišljenje uvažavalo, novinari su me intervjuirali, pitali za stav o ovom i onom važnom pitanju, događaju, ličnosti, i to sve zato što znam tajne nedokučive astrologije. Većina ljudi s kojima sam dolazila u dodir vjerovali su bezrezervno astrologiji; za cijenu nisu pitali iako nije bila mala; rado su plaćali naručene horoskope za cijelu obitelj; tražili mjesečne, kvartalne, godišnje; usklađivali svoje poslovne i privatne obveze s kretanjem zvijezda. Bila sam savjetnik savjetnicima; odvjetnici, profesori, političari, suci, umjetnici, liječnici, biznismeni - uglavnom su bili moji klijenti. Znala sam koliko ne znam i čudila se kako mi traže savjet u ozbiljnim profesionalnim i društvenim pitanjima. Rečeno snimaju na trake, kasnije preslušavaju, najčešće postupe po uputstvu.
Ubrzo sam izbila u sam vrh stručnjaka za ovo područje. Nisam ni slutila da se nalazim na vrhu ledenog brijega čije je podnožje u paklu. Ljudi su mi istinski vjerovali, i to me je obavezivalo na veliku odgovornost. Imponirala im je moja obrazovanost, jer se ovim poslom uglavnom bave neuki, i to je bila nekakva garancija stručnosti.
Savjet dobrog starca
Vrijeme mi je polako otkrivalo laž mog novog položaja, jer sam i sama pored vanjskog sjaja u dubini duše bila veoma nesretna. Toliko da sam željela umrijeti, jer sve to što radim, cijeli život, nema nikakvog smisla. I slava, i novac, i znanje - ništa ne vrijede! Moje unutarnje biće nesvjesno zna da nije na pravom putu i zato u svemu vidi besmisao, a koji je pravi put - ne zna!
Razumjela sam ljude koji su mi dolazili, osjećali se promašeno i prazno bez obzira što žive u pristojnim obiteljima, što su ostvarili u poslu, ili imaju neko veliko bogatstvo. Znala sam što im nedostaje, jer to isto i meni je nedostajalo. Zato jure od gatara do vidovnjaka, od iscjelitelja do ekstrasensa, spremni mnogo platiti samo kako bi našli lijek za svoju jadnu dušu, zarobljenu grijehom i laži. Istinski sam ih voljela i oni su to osjećali. Kad mi se prvi put rodila ozbiljna sumnja u sve što radim, taj kotač se nije više mogao zaustaviti. Osjećala sam da Božja istina daje konačne odgovore, a slabosti i šupljine okultizma predstavljaju još jednu obmanu u nizu svih lažnih vrijednosti ovoga svijeta.
Otišla sam jednom prilikom na selo i susjed, pobožan starac, koji je čuo što radim, reče mi: "Dijete, okani se đavoljeg posla, uzeće ti dušu!"
Osjećala sam se superiorno i sveznajuće pred smirenim starcem od 86 godina, pa se upustih u široku diskusiju objasniti mu svu mudrost drevnog znanja koje pomaže ljudima, a bogobojažljivi starac mi odgovori: "Mi dijete, ovdje u selo ne znamo za to, a opet lijepo živimo. Mož 'biti da je tako k'o što govoriš ... Ali, mi znamo za Boga istinitoga, Krista Spasitelja i vjeru pravoslavnu ... Nego, valjda su tebe ovi nekrsti na vakultet tome naučili? "
Blaga upozorenja dobrog starca potkrijepljena primjerima onih koji su teško stradali ako su se bavili bilo čime što je izvan Božjega učenja, nisam uzela ozbiljno. Kad je rekao da će se moliti za mene, odmahnula sam rukom govoreći mu da se mane tih praznovjerja, jer to ne pomaže...
Kanal demonske sile
Radila sam pretjerano, ponekad i po 16 sati dnevno da bih ispunila sve obveze. Pisala mnogobrojne članke po novinama, sudjelovala u radio i TV - emisijama, vodila školu astrologije, s ciljem da što više ljudi uz moju pomoć sebi pomogne, stekavši pravo znanje i obrazovanje. Veliki napor je pratio i veliki zamor. Više nisam imala mira vanjskog ni unutarnjeg. Sad vidim kako je to lako: zaboraviš na Boga i ljudskost, pustiš se i začas se nađes u carstvu tame ...
Osjetila sam u sebi neku čudnu moć! Silu koja ima vlast nad ljudima i oni joj se rado potčinjavaju. Postaju zavisni od moje priče, razgovora, prisustva, traže usmjerenje, pomoć pri donošenju odluka, spremni su na sve samo da ih ne odbacim. Žele da im budem "učiteljica", duhovni vođa, što ja odbijam, jer me to, ipak, plaši. Često su me sanjali i po uputi iz sna dolazili meni.
Vremenom sam počela primjećujem kako nisam "sama". To prisustvo "sile" registrirala sam kroz nekakav "trubni" glas u tumačenju horoskopa. Iskusniji od mene su mi objasnili kako sam kanal "više sile" koja mi pomaže i to smatrali velikim postignućem. Gledanje u prošlost išlo je lako, budućnost također. Uglavnom sam davala iznenađujuće točne podatke o osobama koje ne znam, od opisa karaktera ličnosti do događaja iz života. Kad nisam sigurna koncentriram se, i sa lijevog ramena kao da čujem glas, unutarnjim sluhom, koji mi kaže šta treba.
I sama sam u snovima dobivala upute što učiniti. Ili, što će se dogoditi. Predskazanja su se uglavnom ispunjavala. Bivala sam zaprepaštena osobama, mjestima ili situacijama koje sam viđala mjesecima ranije u snu, a kasnije na javi. Ponekad dobivala znanje "iz viših sfera" i rado pričala ljudima što mi se događalo, jer me zabavljalo kako je nešto tako moguće.
I fizički sam se promijenila. Uvijek sam voljela diskretan izgled bez ukrasa i šminke, a sada je bilo suprotno. Ofarbala sam kosu u crvenu boju, oblačila se upadljivije, ponašala se dosta agresivno. Nekim čudnim putevima su mi stizali na poklon prstenje, plaštevi, magijski simboli; dolazili neobični ljudi, kao da nisu s ovog svijeta, čuli su za mene, da me upoznaju, da se udružimo i surađujemo, i slično.
Jedna prijateljica mi reče: "Ličiš na modernu vješticu!" Ova rečenica me uplašila jer nisam primjećivala da se mijenjam. Uostalom, nisam vjerovala da postoje vještice i đavoli, mislila sam da je to samo metafora. A u "boga" sam vjerovala, mada sasvim nejasno. Nisam poznavala Boga Istinitoga i Jedinoga i nisam ispunjavala Njegove zapovijedi. Tek kasnije sam otkrila da je najveći uspjeh sotone da nas uvjeri da on ne postoji. Tad smo u njegovoj vlasti bez otpora.
Demonske sluge
Otkriće kako većina astrologa ne vjeruje u Boga za mene je bilo pravo iznenađenje! Zatim otkrivam, da se služe lažima, kako su pohlepni za novcem, plaćaju visoke svote da se domognu medija, da se reklamiraju; smatrala sam kako kvaliteta rada sam sebe reklamira i nikad nisam ni dinara uložila u tu svrhu. Prevarom ljudima otimaju pare, žive nemoralno odajući se kocki, drogi, alkoholu, dok su preljube i blud prirodan način života. Sujetni, zli, duhovno poremećeni ljudi! Koga će oni izliječiti kad su sami bolesni? Bože dragi, jesam li i ja kao oni?!
Sada, dok ovo pišem, stidim se pred sobom, kakva sam bila i kakvim sam besmislicama vjerovala kao da su nekakve uzvišene istine. I još tome podučavala druge ljude! Kakva demonska gordost! Smrtonosna hrana sujetnom egu, koji se nasitio i presitio laži, pa je k'o mjehur od sapunice pukao kad više nije imao kud.
Poslije jedne TV-emisije u kojoj sam bila gost sa još nekoliko đavolovih sljedbenika, zgrozila sam se nad lažima i prijevarama koje se, uz suradnju urednika i televizijskih trikova, serviraju jadnom narodu kao posljednje istine, samo kako bi se zaradilo što više novca. Nas predstavljaju kao nekakve svece, iako se na licu svakog čitati tko je i što je. Postajalo mi je jasno: "Ovo što radim je veliko zlo! I ja dobrovoljno sudjelovati u svemu, prednjačim u tom Uklete skupu ".
Tada sam odlučila više se ne pojavljivati u javnosti. Da ne sudjelujem u toj masovnoj prijevari i pljački, masovnoj hipnozi duhovno ojađenih i slijepih i gluhih, koji plaćaju po sto maraka za tri minute straha, jer ih najčešće tobožnji vidovnjaci šokiraju strahovitom budućnošću ili nekom užasnom crnom magijom da bi opravdali svoju cijenu i rad. Na svim skupovima i seminarima počela sam uočavam da sam upala u društvo prljavih, pokvarenih, nečistih neznalica i varalica, vještica i demona. Često sam primjećivala kako fizički liče na svoje uzore. I bukvalno ih vidjela u tom strašnom obličju kakvim nam se na slikama prikazuju adski svjetovi.
Sve religije, sve hramove, gurue i učitelje priznaju, samo ne Isusa Krista! Sva literatura svijeta je poželjna za čitanje osim Svetog Pisma! Ja sam poštovala svoju duhovnu tradiciju u istoj mjeri koliko i druga učenja, jer mi se činilo da je tako ispravno. U srcu sam osjećala veliku razliku kad se molim Gospodinu Isusu Kristu ili ponavljam mantru Krišni i Šivi. Od prvog mi je dolazila radost i mir, od drugog hladnoća i ravnodušnost.
Gospode, spasi me
Gospodine, gdje sam to i što radim?! Otkuda ja u ovom Vilenjački kolu?! Kao da se nalazim u strašnom košmarnom snu. Kako se probudim? I gdje je izlaz iz ovog labirinta? Sveznajući Bože, samo Ti znaš i samo mi Ti možeš pomoći!
Dotadašnji rad me je obvezivao i nisam se mogla tako lako povuči, iako sam to željela najviše na svijetu. Uvidjela sam sav besmisao njihove i moje priče. Kažem, molite, On će vam pomoći, idite u crkvu, razgovarajte s pobožnim ljudima ... Sada sam imala jasnu svijest da je ovo njihov posao, a ne moj. Vidim, više vjeruju meni, ili svakom priučenom gataru i vračaru nego Bogu Svemogućem ... Užas! Što napravih! Bože, oprosti mi! Spasi me i pomiluj, grešnu ... Osjetila sam kako sam zaista grešna, da sam kriva, osjetila sam istinski strah pred Božjom kaznom.
Moj duševni nemir postajao je sve neizdrživiji. Teret odgovornosti je postao nepodnošljiv jer sam shvatila da sam griješila. Oni netočni odgovori koji su se smatrali normalnim u svakom poslu počeli su mi opterećuju savjest. Ja lažem! I za laž uzimam novac. Kakva je to istina ako nije stopostotna istina? Ako je pola laž, onda je laž! Onda nije od Boga!
Svog "duhovnog vodiča" koji mi je bio pomagač, koga sam smatrala anđelom, dobrim duhom, više nisam mogla "otpustim". Jasno sam osjećala njegovo prisustvo kako me goni da činim i govorim suprotno od onog što želim. Ponekad sam čula "unutarnje glasove". Um mi je bio strašno rastrzan.
Vidjela sam da moć koju ti sotona daje ne može koristiti bez manipulacije ljudima, i samo u egoistične svrhe. I kad pokušam činim suprotno to nekako ne ide jedno s drugim. Ljudi traže da njima manipuliraš, nude se jer su izgubljeni, duhovno dezorijentirani, a ta praznina se mora nekim sadržajem popuniti.
Moj telefon je bio javan. Zvonio je danonoćno. Sačekivali su me ispred zgrade, molili preko prijatelja da ih primim, nudili dvostruke i trostruke cijene samo da dođu kod mene. Nigdje se nisam mogla skloniti. Osjećala sam se kao u klopci. Sebe sam doživljavala kao roba astrologije. Iako sam htjela da je zaboravim i odbacim, uvidjela sam kako to neće ići lako, jer mi ljudi i obitelji to ne daju. Smatraju me ludom što u vrijeme najžešće krize odbacujem siguran izvor prihoda.
Lažni prorok
Primijetila sam jednu nevjerojatnu stvar. Novac, kojeg je bilo mnogo, kao da je proklet. Ništa dobro s njim nije moglo uraditi. Gubio se, topio, ulagao u promašene poslove, jednom riječju - donosio zlo. A danas, kad ga nemam, s malo postignem mnogo više. Počeo mi se gaditi. Zarađujem ga gatanjem! Vještica! Neka što prije ode od mene. Bolje mi je da gladujem, ili da prosim, nego da ga na ovakav način zarađujem! Ovo je nepošten način, svejedno što ljudi to opravdavaju "prodavanjem znanja i vještine".
Lažna znanost! Lažni učitelji! Lažni proroci! Sotonine sluge! I ja jedna od njih! Ova spoznaja me porazila. U to vrijeme sam se osjećala ništavno i bijedno, bez samopoštovanja ili bilo kakvog samoopravdanja. Nije bilo potrebno da me itko osudi jer sam samu sebe najviše osuđivala.
Okultno znanje astrološke znanosti pokaza se plitkim, praznim, dosadnim. Predložak koji se vječno ponavlja, bez dubine, bez rasta u saznavanju, bez mogućnosti da čovjek dobije stvarne odgovore na svoja pitanja. Za kreativno biće nekreativni astrologija se pokazala zaglupljujući, a jezik kojim se služi - ograničavajući.
Svaki iskreni astrolog nakon nekog vremena mora priznati kako vara: sebe i druge! Samo je pitanje koliko će dugo istrajavati na obmani i samoobmani. Koliko dugo će dobrovoljno ostati u sotonskoj vlasti. Kad kaže "ne" Sotoni, istinski se sve oko njega počne mijenjati. Ljudi, život, pa i sama "sudbina" koja ga dotad prati kao neka zla kob.
Ja sam sve to sebi priznala i bila spremna i drugima priznati. Ali - to nije išlo nimalo lako. Nitko nije htio čuti, a kamoli prihvatiti moje objašnjenje svega što se događalo sa mnom i što se događa i njima. Iz obitelji su čak stizale prijetnje istjerivanjem iz kuće ako prestanem da radim.
U to vrijeme je, milošću Božjom, Biblija je ponovno došla u moje ruke. Ranije sam ga čitala, u kući imala tri Biblije, ali u vrijeme bavljenja astrologijom kao da sam zaboravila da uopće postoji. Sad se pitam kako je to uopće bilo moguće? Zar je tako velika moć iluzija ovoga svijeta i opčinjenosti njegovim prolaznim ljepotama i vrijednostima da sam zaboravila na Boga, Božji zakon, Božju ljubav?!
Kao da me je Sunce obasjalo! Kao da sam srela najprisnijeg, najboljeg Prijatelja! Kao da sam doplovila u luku sa olujne pučine!
Shvatih kako sam učinila veliki grijeh. Bila sam spremna na svaku žrtvu, odricanje, pokajanje, čak i na smrt - samo da ponovo dobijem oproštaj od Boga. Nitko, i ništa više na svijetu mi nije bilo važno do toga. Do Boga.
Otvorim Sveto pismo i pročitam: "Ne obraćajte se gatarama i vračarama, niti ih pitajte, da se ne skvrnite o njih. Ja sam Gospod Bog vaš. A tko se obrati k vračarima i gatarima da čini preljuba sa njima, okrenut ću lice svoje nasuprot njemu, i istrijebit ga iz naroda njegova "(Levitski zakonik 19,31; 20,6).
Vidim da je "gatanje po zvijezdama" zabranjeno i da se ono ostvaruje silom demonskom i po našaptavanju demona. Jedan pobožan čovjek reče kako je bolje i umrijeti nego se obraćati za pomoć demonskim slugama, te da oni koji traže pomoć od gatara i vračara sebe lišavaju pomoći Božijeg Promisla. Sve što se u mom životu do tada događalo, i način na koji se događalo, postalo mi je jasno. U svjetlosti Riječi Božje bio je osvijetljen cijeli moj život sa svim njegovim zabludama i mrakovima. Razumjela sam izvor zla kome sam robovala, i razloge za činjenje zla, ali i načine prevladavanja.
Dakle, i ja sam "lažni prorok" koga će Bog istjerati izvan zidova Jeruzalema! Služim sotoni! Đavlove sluge su mi prijatelji! Ubijam svoju dušu i duše onih koji mi dolaze po horoskop ... Ubijam svoje dijete, jer će i ono plaćati moj grijeh ...
Spasenje
Zagledana u blagi Lik Spasitelja roda ljudskog molila sam Ga danonoćno sa suzama i pokajanjem da me oslobodi sveza đavolskih.
Koliko je bilo lako ući u društvo demoniziranih, toliko je bilo teško povući se. Ne puštaju te, ulaguju ti se, ili ti prijete. Ne mogu preko noći izbrisati iz svijesti ljudi naviku koju su stekli prema meni znajući me u određenoj ulozi, pa ni iz vlastite svijesti naviku da razmišljam, reagiram na određeni način. Moja prošlost me drži zarobljenom. Što sam sijala sada žanjem: tko sije laž, žanje muku. Tako je bilo i sa mnom.
Molila sam se Bogu i po cijeli dan da razveže okove grijeha, da bude milostiv meni grešnoj, i pošto je On Svemogući, naći će načina da me izbavi, a ja prihvaćam svaki način, pa makar to bila i bolest, nesreća, gubitak svega što imam. I upravo to mi se i dogodilo. Gubitak svega što sam gradila posredstvom astrologije, bio je Božji odgovor na moje molitve.
Gordoj osobi, kakva sam bila, nije bilo jednostavno priznati krah, promašaj, prijevaru, neznanje naročito, jer sam u grijeh upala i zbog neznanja. Morala sam se poniziti, pokajati, iz srca iščupati sve što sam do tada ulagala u sebe, jednom riječju - da umrem, kako bih se ponovno rodila.
Kao davljenik za slamku držala sam se Biblije. To je bila jedina knjiga koju sam čitala, i prvi put mi ni jedna druga nije bila potrebna. Svaka riječ me je okrepljivala i jačala u vjeri da ću pobijediti zlo. Oživjela sam iznutra, osjetila radost, tihu i smirenu i konačno pronašla ono za čim sam oduvijek tragala, cilj i smisao života. Pronašla Boga. Više nisam htjela, ni smjela griješiti.
Uslijedili su razgovori s pobožnim ljudima, predavanja, što mi je pomoglo da se duhovno uzdignem, preporodim, a pokajanjem promijeniti dotadašnji način života.
Čovjek je viši od zvijezda
Davno pročitana rečenica vladike Nikolaja Velimirovića: "Po kršćanskom učenju čovjek je viši od zvijezda", tek tada mi je postala jasna, jer sam svojim životom istinski spoznala što to zapravo znači.
O, voljeni Kriste Bože, kako Te ranije nisam znala?! Koliko bih patnje i muka, poniženja i lutanja izbjegla! Ali, opet sam Ti neizmjerno zahvalna kad pomislim da je mogao proći cijeli život, a da te ne upoznam, živeći nedostojno u grijehu i zlu.
- "Tko nije sa mnom, protiv mene je" ...
- "Tko sa Mnom ne sabire, rasipa" ...
- "Ja sam Put, Istina i Život" ...
- "Ja sam blag i čovekoljubiv" ...
Bože dragi! Kako su ove riječi istinite! Kakvi smo mi to kršćani kad ne poznajemo svoga Učitelja? Nitko mi nije pričao o njemu jer ga nitko ne zna. Plamena ljubav prema Bogu, istini, dobru, zahvatila je cijelo moje biće. Opijena tom ljubavlju, nisam mogla po svu noć da spavam... Pisala sam Mu pjesme...
Počela sam svima govoriti o Spasitelju, o spasenju, o Božjoj ljubavi i milosrđu, o cilju života, o sebi kakva sam bila...
Sve sam izgubila! Ime, ugled, materijalna dobra... Nisam žalila nimalo jer sam znala da gubim lažno kako bih zadobila ono pravo. I tada, a naročito sada, čini mi se da sam premalo žrtvovala u odnosu na ono što sam dobila. U mom pokajanju Bog mi se smilovao, te sam lako podnosila teškoće i samoću. Vidjevši moje pokajanje potkrijepljeno dijelom, većina iskrenijih prijatelja se okrenula Bogu, što mi je bilo posebno milo jer sam osjećala krivnju, zato što sam ih dotad navodila na zlo.
Iz istog razloga pišem ovu ispovijest ne bih li pokazala istinu iskrenim dušama koje su zavedene na put laži, kako bi im se otvorile duhovne oči i uši, da vide i čuju gdje je pravi put spasenja, gdje je svjetlost, i gdje je istina, ne bi li se priklonili voljenom Isusu Kristu i sebe spasili propasti.
Janja Todorović, bivši astrolog.
http://www.svjedocanstva.com/svjedocanstvo/svjedocanstva/janja-todorovic-poznata-astrologinja-balkana-blagosloven-dan-u-koji-se-izbavih-od-zablude-lazljive-nauke-demonske-sto-se-zove-astrologijom-kraljicom-okultnih-nauka!/3-19-158.html, 14.4.2013.
Izvori:
http://www.samopismo.com/2013/03/svjedocanstvo-najvece-astrologinje.html
http://www.svetosavlje.org/
petak, 12. travnja 2013.
Hekma, nećemo pedofiliju u Hrvatskoj!
Gostovanje Gerta Hekme u Zagrebu izazvalo je burne reakcije katoličkih udruga, koje su se obratile državnim institucijama prokazavši istoga kao promicatelja pedofilije. Da to nije bilo bez osnova, svjedoči i najnoviji članak u Večernjem listu pod nazivom Profesor misli da su 10-godišnjaci zreli za seksualni život. Tekst članka govori dovoljno. Tek da dodam da smatram da je pedofilija sramota naše civilizacije i da nikad ni u kojem obliku ne smije biti dozvoljena, a kamoli tolerirana.
Profesor misli da su 10-godišnjaci zreli za seksualni život.
Taman kada se smirila žestoka javna rasprava o seksualnom odgoju u školama, u Hrvatsku je došao nizozemski profesor Gert Hekma koji je ponovno uznemirio javnost.
Sporni je profesor prije Uskrsa bio gost Queera Zagreb i održao predavanje o temi “Počeci LGBT pokreta i seksualna revolucija”. Usput je dao intervju za T-portal u kojem je iznio radikalni zahtjev da se dobna granica za legalni seksualni odnos spusti na deset godina, što se može tumačiti i kao zahtjev za legalizaciju pedofilije.
– Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa seksati s nekim svojih godina ili starijim (a mislim da mnogi preferiraju starije partnere), to im treba biti dopušteno – rekao je Hekma te dodao da je seks većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju. Zato djeca trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život.
U jednom prijašnjem intervjuu Hekma iznosi još radikalnije stavove. Na pitanje novinara postoji li fundamentalna razlika između seksa s osmogodišnjom i seksa sa šesnaestogodišnjom djecom Hekma je odgovorio: – Da, mislim da postoje razlike, ali mislim da su te razlike stupnjevite. Ne možeš reći: dijete je napunilo dvanaest godina, sada mogu raditi sve. Tako to ne funkcionira. Ima šesnaestogodišnjaka koji o tome ništa ne znaju, a ima i šestogodišnjaka koji su već počeli živjeti seksualnim životom – rekao je Hekma.
Na ovakve stavove reagirale su neke katoličke udruge pa je T-portal sa svojih stranica uklonio sporni dio intervjua.
Sporni časopis
Zanimljivo je da je i Gert Hekma bio član uredničkog vijeća pedofilskog časopisa “Paidika”, u kojemu je bio i našoj javnosti poznatiji Theo Sandfort. Glavna urednica T-portala Alemka Lisinski ističe da su uklonili sporni dio intervjua zbog žestoke reakcije dijela čitatelja.
Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić ideju o snižavanju dobne granice za seksualne odnose drži skandaloznom. – Sve do početka 2013. hrvatski su propisi ovu dobnu granicu postavljali na 14 godina, što smatramo neprihvatljivim te smo prilikom prošlogodišnjih izmjena Kaznenog zakona zahtijevali da se ona povisi – ističe Mila Jelavić.
Čak se i Queer Zagreb ogradio od spornih stajališta svoga gosta. – Ne zalažemo se za spuštanje zakonski određene granice za seksualne odnose koji su propisani u RH. No zalažemo se za uvođenje zdravstvenog odgoja u škole prema odobrenom kurikulumu – kaže prvi čovjek Queer Zagreba Zvonimir Dobrović.
http://www.vecernji.hr/vijesti/profesor-misli-da-su-10-godisnjaci-zreli-seksualni-zivot-clanak-537612 (12.4.2013.)
Profesor misli da su 10-godišnjaci zreli za seksualni život.
Taman kada se smirila žestoka javna rasprava o seksualnom odgoju u školama, u Hrvatsku je došao nizozemski profesor Gert Hekma koji je ponovno uznemirio javnost.
Sporni je profesor prije Uskrsa bio gost Queera Zagreb i održao predavanje o temi “Počeci LGBT pokreta i seksualna revolucija”. Usput je dao intervju za T-portal u kojem je iznio radikalni zahtjev da se dobna granica za legalni seksualni odnos spusti na deset godina, što se može tumačiti i kao zahtjev za legalizaciju pedofilije.
– Danas u Nizozemskoj i desetogodišnjaci znaju, ako su gej, izraziti to. Sviđa mi se taj princip samoodređenja. Ako im se sviđa seksati s nekim svojih godina ili starijim (a mislim da mnogi preferiraju starije partnere), to im treba biti dopušteno – rekao je Hekma te dodao da je seks većinom aktivnost koja donosi zadovoljstvo i koju djeca trebaju naučiti prakticirati na ugodan način umjesto da moraju godinama čekati da ga isprobaju. Zato djeca trebaju dobiti dobro seksualno obrazovanje koje će ih pripremiti za seksualni život.
U jednom prijašnjem intervjuu Hekma iznosi još radikalnije stavove. Na pitanje novinara postoji li fundamentalna razlika između seksa s osmogodišnjom i seksa sa šesnaestogodišnjom djecom Hekma je odgovorio: – Da, mislim da postoje razlike, ali mislim da su te razlike stupnjevite. Ne možeš reći: dijete je napunilo dvanaest godina, sada mogu raditi sve. Tako to ne funkcionira. Ima šesnaestogodišnjaka koji o tome ništa ne znaju, a ima i šestogodišnjaka koji su već počeli živjeti seksualnim životom – rekao je Hekma.
Na ovakve stavove reagirale su neke katoličke udruge pa je T-portal sa svojih stranica uklonio sporni dio intervjua.
Sporni časopis
Zanimljivo je da je i Gert Hekma bio član uredničkog vijeća pedofilskog časopisa “Paidika”, u kojemu je bio i našoj javnosti poznatiji Theo Sandfort. Glavna urednica T-portala Alemka Lisinski ističe da su uklonili sporni dio intervjua zbog žestoke reakcije dijela čitatelja.
Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić ideju o snižavanju dobne granice za seksualne odnose drži skandaloznom. – Sve do početka 2013. hrvatski su propisi ovu dobnu granicu postavljali na 14 godina, što smatramo neprihvatljivim te smo prilikom prošlogodišnjih izmjena Kaznenog zakona zahtijevali da se ona povisi – ističe Mila Jelavić.
Čak se i Queer Zagreb ogradio od spornih stajališta svoga gosta. – Ne zalažemo se za spuštanje zakonski određene granice za seksualne odnose koji su propisani u RH. No zalažemo se za uvođenje zdravstvenog odgoja u škole prema odobrenom kurikulumu – kaže prvi čovjek Queer Zagreba Zvonimir Dobrović.
http://www.vecernji.hr/vijesti/profesor-misli-da-su-10-godisnjaci-zreli-seksualni-zivot-clanak-537612 (12.4.2013.)
utorak, 9. travnja 2013.
Papine geste dirnule i ateista Antu Tomića | Bitno.net
Bude li se jednog dana, nakon njegove smrti, vodio kanonizacijski proces za novoga papu Franju, članovi moguće Postulature trebat će se pozabaviti današnjim datumom. Naime, EPH-ov kolumnist Ante Tomić koji je u nizu svojih tekstova pisao uvredljivo o Katoličkoj crkvi, njezinim poglavarima, a i vjernicima, napisao je pozitivno intoniran tekst o novome Papi. Mi u Bitno.net to smatramo pravim čudom. Ako se takvo dogodilo u prvom tjednu pontifikata novoga Pape, što li nas onda tek još čeka?
Malo se šalimo, ali činjenica je da Tomić u svojoj novoj kolumni pozitivno progovara o novome Papi, u jednom zapravo dirljivom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji kojega započinje pričom o svojoj prijateljici.
„Poznajem ženu, šnajdericu u nekadašnjem tekstilnom kombinatu, jednu od onih umornih radničkih žena nalik Mileni iz stare pjesme Novih fosila. Ostala je bez posla kao i tisuće drugih šnajderica u Kamenskom, Uzoru i Dalmatinki i s muževom skromnom činovničkom plaćom i nekoliko stotina koje uspije skucati ribajući stubišta, danas jedva drži glavu iznad vode. Jednom mi je rekla: ‘Da nema Boga, ne bih ovo mogla preživjeti.’”
Tomić je prepričao kako je nakon njezine izjave koja mu je rekla dok su pili kavu ostao potresen, da „nije znao što bi joj rekao”. Nakon što je sebe opisao kao novinara koji je puno puta „oštro i bezobrazno” pisao o Crkvi, o „onima koji tu nevidljivu silu zastupaju na zemlji”, te da ne „žali ni zbog jedne jedine rečenice”, Tomić je sebi i čitateljima priznao da je ovaj put ostao dirnut.
„Vjera ove nevoljnice me razoružala, moja pogana usta ostala su nijema. Puhao sam u neprilici u površinu vrele tekućine, da sakrijem kako me je dirnulo da ona navečer u tami, kad joj muž i djeca pozaspu, stiska krunicu i moli za sve njih, stvarno vjerujući da ima nešto uzvišeno i čisto iznad ovoga dreka u kojemu živimo, da ima reda u kaosu i pravde u nepravdi, da nju nakon sve muke i suza jednom čeka radosni počinak na nebu”, napisao je Tomić, a potom se prebacio na temu izbora novoga Pape:
„ Novi vatikanski poglavar dolazi iz dijela svijeta gdje milijuni žive u prljavštini i bijedi, na ulicama gdje svinje ruju po prašini i smeću, gdje se umire od neuhranjenosti i zaraza, ako se već ne strada od rafala koji je u obračunu bandi slučajno prorešetao kartonsku potleušicu. Bergoglio je sve to dobro upoznao i valjda mu treba vjerovati kada kaže da bi želio Crkvu za siromašne. Prerano je, naravno, išta kazati o načinu kojim će on voditi tu ustanovu, stariju od ijedne druge u zapadnoj civilizaciji. Dužan je veliki oprez kaže li netko da će se promijeniti neke dvije tisuće godina stare navike. Ne očekujem da će svećenici najednom postati skromniji i ponizniji gledajući Svetog Oca koji više ne nosi zlatni križ i Pradine crvene cipele od pet stotina eura. Ipak, ohrabruju te male čovječne geste. Meni se, iskreno, fućka što je on konzervativac, baš me nimalo ne smeta da bivši argentinski kardinal i ja ne dijelimo stavove o pobačaju, medicinski potpomognutoj oplodnji i homoseksualnim brakovima. Bio bih budala da se takvim stavovima uzrujavam jer on drukčije jednostavno ne može misliti, u suprotnome ne bi bio papa.”
Iako naglašava kako je ateist i kako „nije mogao Mileni reći da Boga nema“, Tomić piše kako je svjestan važnosti poglavara Katoličke crkve.
„U ovim odvratnim, bezdušnim vremenima milijuni trebaju toga papu Franu i njegovu siromašnu Crkvu više od ičega. Trebaju ga šnajderice iz upropaštenih tekstilnih kombinata i blagajnice što za tri tisuće mjesečno dirinče sedam dana u tjednu.To nesretno, obespravljeno i poniženo roblje na kojemu se svaka šuša iživljava, te uplašene, tihe Milene što u mraku mole za svoju djecu, njima treba Bog. I ako Boga ima, najprije će ga naći u njihovim životima.One su istinska snaga Crkve, u njima je sva kršćanska vrlina, njih se mi ateisti najviše bojimo. Dvije tisuće godina Crkva najviše njima zahvaljujući opstaje“, piše Tomić i nastavlja sa jednom zanimljivom usporedbom:
„Četrdeset metara velikog betonskog Isusa da oholi milijunaš napravi navrh Marjana u njemu će biti manje vjere nego u ovolicnom srebrnom raspelu na kraju krunice, koju je jedna što pere stubišta kupila na štandu s vjerskom bižuterijom na hodočašću u Mariju Bistricu.“
Autor poznato po ciničnom stilu za sebe netipičnu kolumnu zaključio je porukom: „Ako Sveti Otac Frane može išta napraviti da ublaži i olakša golemi ovozemaljski jad svoje pastve, ako im može dati nadu, utjehu i ohrabrenje i učiniti svijet bar mrvicu boljim i suosjećajnijim, učinio je dosta i previše.“
G. A.
http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/papine-geste-dirnule-i-ateista-antu-tomica/, 9.4.2013.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)