Bude li se jednog dana, nakon njegove smrti, vodio kanonizacijski proces za novoga papu Franju, članovi moguće Postulature trebat će se pozabaviti današnjim datumom. Naime, EPH-ov kolumnist Ante Tomić koji je u nizu svojih tekstova pisao uvredljivo o Katoličkoj crkvi, njezinim poglavarima, a i vjernicima, napisao je pozitivno intoniran tekst o novome Papi. Mi u Bitno.net to smatramo pravim čudom. Ako se takvo dogodilo u prvom tjednu pontifikata novoga Pape, što li nas onda tek još čeka?
Malo se šalimo, ali činjenica je da Tomić u svojoj novoj kolumni pozitivno progovara o novome Papi, u jednom zapravo dirljivom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji kojega započinje pričom o svojoj prijateljici.
„Poznajem ženu, šnajdericu u nekadašnjem tekstilnom kombinatu, jednu od onih umornih radničkih žena nalik Mileni iz stare pjesme Novih fosila. Ostala je bez posla kao i tisuće drugih šnajderica u Kamenskom, Uzoru i Dalmatinki i s muževom skromnom činovničkom plaćom i nekoliko stotina koje uspije skucati ribajući stubišta, danas jedva drži glavu iznad vode. Jednom mi je rekla: ‘Da nema Boga, ne bih ovo mogla preživjeti.’”
Tomić je prepričao kako je nakon njezine izjave koja mu je rekla dok su pili kavu ostao potresen, da „nije znao što bi joj rekao”. Nakon što je sebe opisao kao novinara koji je puno puta „oštro i bezobrazno” pisao o Crkvi, o „onima koji tu nevidljivu silu zastupaju na zemlji”, te da ne „žali ni zbog jedne jedine rečenice”, Tomić je sebi i čitateljima priznao da je ovaj put ostao dirnut.
„Vjera ove nevoljnice me razoružala, moja pogana usta ostala su nijema. Puhao sam u neprilici u površinu vrele tekućine, da sakrijem kako me je dirnulo da ona navečer u tami, kad joj muž i djeca pozaspu, stiska krunicu i moli za sve njih, stvarno vjerujući da ima nešto uzvišeno i čisto iznad ovoga dreka u kojemu živimo, da ima reda u kaosu i pravde u nepravdi, da nju nakon sve muke i suza jednom čeka radosni počinak na nebu”, napisao je Tomić, a potom se prebacio na temu izbora novoga Pape:
„ Novi vatikanski poglavar dolazi iz dijela svijeta gdje milijuni žive u prljavštini i bijedi, na ulicama gdje svinje ruju po prašini i smeću, gdje se umire od neuhranjenosti i zaraza, ako se već ne strada od rafala koji je u obračunu bandi slučajno prorešetao kartonsku potleušicu. Bergoglio je sve to dobro upoznao i valjda mu treba vjerovati kada kaže da bi želio Crkvu za siromašne. Prerano je, naravno, išta kazati o načinu kojim će on voditi tu ustanovu, stariju od ijedne druge u zapadnoj civilizaciji. Dužan je veliki oprez kaže li netko da će se promijeniti neke dvije tisuće godina stare navike. Ne očekujem da će svećenici najednom postati skromniji i ponizniji gledajući Svetog Oca koji više ne nosi zlatni križ i Pradine crvene cipele od pet stotina eura. Ipak, ohrabruju te male čovječne geste. Meni se, iskreno, fućka što je on konzervativac, baš me nimalo ne smeta da bivši argentinski kardinal i ja ne dijelimo stavove o pobačaju, medicinski potpomognutoj oplodnji i homoseksualnim brakovima. Bio bih budala da se takvim stavovima uzrujavam jer on drukčije jednostavno ne može misliti, u suprotnome ne bi bio papa.”
Iako naglašava kako je ateist i kako „nije mogao Mileni reći da Boga nema“, Tomić piše kako je svjestan važnosti poglavara Katoličke crkve.
„U ovim odvratnim, bezdušnim vremenima milijuni trebaju toga papu Franu i njegovu siromašnu Crkvu više od ičega. Trebaju ga šnajderice iz upropaštenih tekstilnih kombinata i blagajnice što za tri tisuće mjesečno dirinče sedam dana u tjednu.To nesretno, obespravljeno i poniženo roblje na kojemu se svaka šuša iživljava, te uplašene, tihe Milene što u mraku mole za svoju djecu, njima treba Bog. I ako Boga ima, najprije će ga naći u njihovim životima.One su istinska snaga Crkve, u njima je sva kršćanska vrlina, njih se mi ateisti najviše bojimo. Dvije tisuće godina Crkva najviše njima zahvaljujući opstaje“, piše Tomić i nastavlja sa jednom zanimljivom usporedbom:
„Četrdeset metara velikog betonskog Isusa da oholi milijunaš napravi navrh Marjana u njemu će biti manje vjere nego u ovolicnom srebrnom raspelu na kraju krunice, koju je jedna što pere stubišta kupila na štandu s vjerskom bižuterijom na hodočašću u Mariju Bistricu.“
Autor poznato po ciničnom stilu za sebe netipičnu kolumnu zaključio je porukom: „Ako Sveti Otac Frane može išta napraviti da ublaži i olakša golemi ovozemaljski jad svoje pastve, ako im može dati nadu, utjehu i ohrabrenje i učiniti svijet bar mrvicu boljim i suosjećajnijim, učinio je dosta i previše.“
G. A.
http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/papine-geste-dirnule-i-ateista-antu-tomica/, 9.4.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar