Jedan od događaja koji je u Hrvatsko obilježio protekla dva tjedna jamačno je bilo prikupljanje potpisa za referendum o uvrštenju opisa braka kao zajednice žene i muškarca u Ustav. Akciju je provela Udruga U ime obitelji, a podržale su je između ostalog sve najvažnije vjerske zajednice. Pojedinosti s problemima oko ustanovljenja točnog broja potrebnih potpisa, kao i s raznim neugodnostima koje su doživjeli pojedini volonteri udruge tijekom akcije, zacijelo su već dobro poznate, pa to neću ovdje iznositi.
U početku nisam baš bio sklon priključiti se akciji, osim što sam je potpisao prvoga dana. Nakon što su počele pristizati vijesti o izgredima na pojedinim mjestima prikupljanja potpisa, provokacijama, vrijeđanjima i maltretiranjima pojedinih volontera, nešto se u meni ipak promijenilo. Je li u redu da se ja, kao uvjereni katolik, ne želim niti usudim izložiti u javnosti na strani nečeg takvog? Kad sam doznao da su se u volontiranje uključili i pripadnici jedne protestantske zajednice u Zaprešiću, te da su inicijativu potpisivali i muslimani, postalo mi je nelagodno.
I tako nazvah koordinatora Željka (ime izmišljeno, osoba vrlo stvarna) iz svoje župe radi dogovora da se barem jedan dan-i to ove subote-uključim u volontiranje. Baš sam se želio izložiti tome izazovu. Njemu je bilo jako drago jer je volontera premalo, te se dogovorismo za danas ujutro.
"Ponesi šljem i pancirku"-zafrkavao me jedan svećenik koji je doznao za moju nakanu.
Dođoh na mjesto sastanka u 7.50, bez šljema i pancirke. Trebali smo započeti ravno u osam. Željko je smjestio stol blizu Konzumove trgovine, a uskoro nam se javio još jedan volonter, koji se zatim stacionirao iza ugla kod jedne pekarnice.
Bilo je to zanimljivo iskustvo. Prvi put sam zapravo doživio i primijetio ljude iz svojega kvarta koji su dolazili u kupovinu u Konzum i na obližnju tržnicu. Iznenadilo me je koliko ima starih ljudi...klinci vjerojatno još spavaju, dok bake i djedovi kupuju. Mnogo naboranih lica, izmorenih životom, ne baš malo invalida, poneki mlađi tata s kolicima ili mama s punim rukama vrećica s hranom...prije tridesetak godina ovo je naselje kipilo životom i djecom. Možda zato ovdje volonteri nisu imali veće probleme u prikupljanju potpisa osim povremenih verbalnih dobacivanja, provokacija, ili ponekog polemićnog razgovora.
Priključuje nam se u razgovoru jedan od lokalnih uličnih svirača. Bivši branitelj, već jako dugo bez posla, živi od pet stotina kuna socijalne pomoći i onoga što zaradi svirajući gitaru na ulici. A ne zaradi mnogo. Kaže kako poznaje ekipu djece u dobi od 9 do 12 godina koja redovito pije alkohol, puši marihuanu, a ima i razrađenu taktiku otimanja torbica i mobitela starim bakicama iz ruku dok ih neki tobože "zabavljaju" razgovorom.
Do njega neki stari Rom sa zlatnim zubom prodaje čarape. Svašta je taj doživio u životu. Kaže da nas podržava, ali da ne vjeruje da ćemo uspjeti, ovi na vlasti su prelukavi da bi si dopustili ideološki poraz.
Pozdravljamo svakog prolaznika koji nas barem pogledom premjeri. Većina samo prošeće, ali neki se odazovu i uglavnom odgovore da su inicijativu već prije potpisali. Pristupaju i neki iz naše župe, spremni su nas častiti kavom i ohrabriti kakogod ide. Jedna žena spominje kako na Dugom Otoku nije prikupljen nijedan potpis, jer tamošnji župnik nije vjernike uopće obavijestio o inicijativi. "Uh, a moglo je biti barem petsto potpisa"-komentira to Željko. U odnosu prema nekim udrugama i sindikatima ipak smo još veliki amateri. "Ako ništa drugo, ova akcija je očito uskrsla stanovit organizirani oblik katoličkog laikata"-mudrujem ja Željku.
U međuvremenu smo tri puta pomicali stol da bismo ga postavili na mjesto na kojem će ga vidjeti većina prolaznika. Uspjeli smo zaobići velik grm koji je priječio pogled onima koji dolaze s tržnice, te nekoliko automobila koji su pak priječili pogled onima koji prolaze mimo Konzum, i napokon pronađosmo savršeno mjesto. Iako je predzadnji dan akcije, i mnogo je ljudi već potpisalo, još uvijek ima onih koji podupiru inicijativu i pristupaju stolu da dadu potpis. Željko je beskonačno strpljiv sa svima, pomaže im pronaći OIB ili matični broj na zdravstvenim iskaznicama ili starim osobnim iskaznicama, daje upute kako potpisati, i tako se evidencija malo po malo puni.
Nakon nekih sat vremena pristupa nam stanoviti gospodin star oko 55 godina, i započinje razgovor tražeći da mu usporedimo pravo i pravednost. Ne razumije zašto sudjelujemo u teatru kojeg vodi onaj "Indijanac s palicom" (aludirajući na kardinala Bozanića)? Nastojimo se držati vedro i ljubazno, odgovaram mu da se samo zalažemo za svoja načela, i da ne niječemo homoseksualcima pravo da budu homoseksualci, ali da svoje-tisućljetnu ustanovu braka kao zajednice muškarca i žene-ne želimo tek tako prepustiti relativiziranju. Dodajem da sam imao priliku upoznati kardinala i da nije baš tako loš kao što moj sugovornik misli. Željko mu objašnjava kako inicijativu podržava mnogo ljudi i da je ona izraz prava građana na artikulaciju stanovitog opredjeljenja o važnoj stvari. Gospodin na to dodaje još nekoliko pokušaja ismijavanja kardinalova lika i djela, ali sve to više nalikuje pivskoj debati starih znanaca o nogometnoj utakmici. Uskoro nas napušta.
Nakon njega dolazi nas pozdraviti jedan stariji čovjek koji je inicijativu već potpisao. Malo po malo se raspriča, i tako od njega doznajem sve moguće sastave NK Dinamo tijekom šezdesetih godina, opise kvalitete igrača i mišljenje o liku i djelu Ćire Blaževića, te uvjerenje da će se NK Zagreb sljedeće godine sigurno vratiti u prvu ligu. Donekle uspijevam s njime komunicirati, nastojeći pozdravljati zainteresirane prolaznike i biti Željku barem od neke koristi. Razgovor traje i traje, nemam obraza otkantati čovjeka koji je možda usamljen i kojemu je komunikacija s drugom ljudskom osobom vjerojatno potrebna kao kruh. Nakon što razmijenismo mišljenja o izgledima Bayerna i Borussije u večerašnjem finalu Europske lige on ipak polako posustane. Treba ipak nešto kupiti za vikend, te on uz pozdrav ode dalje.
Tako smo tijekom dvaju satova prikupili 50 potpisa, što je uglavnom Željkova zasluga. Pristiže nam na volontiranje bračni par naših župljana, što znači da je naša smjena završila. Ja im ostajem praviti društvo barem do prvoga potpisa. I eto ga, ali jao: gospođa je svoje ime napisala pisano, a ne tiskano. Nevažeće. Ispravljaj i ponovi: ali sad je najprije napisala prezime, pa tek poslije ime. Opet nevažeće, Željko priskače upozoriti nas da pripazimo na to, samo nam još trebaju zbrljane stranice i nevažeći potpisi, kad je inicijativa ionako "tanka" s brojem potpisa nakon što su iz Vlade objavili da treba 70 tisuća potpisa više nego što je službeno prikupljeno.
No dobro. Komentiramo to riječima. "Zrno do zrna pogača, glas do glasa palača!" Sad je na meni red da se malo povučem, te sam ostavio bračni par, već iskusne volontere, da nastave s poslom, sve dok se nisam vratio za nekih sat vremena. Prikupili su više od tridesetak potpisa ne računajući šest nevažećih zbog pogrešaka sličnima onoj već opisanoj. Ljudi i dalje dolaze, neki potpisuju. Najčešći komentar je: "Da smijem, potpisao bih i deset puta". Oni koji drukčije misle prolaze mimo nas bez reakcije. Jedino otvoreno "mi smo protiv" začuli smo od dviju žena koje su prošle kraj stola držeći se za ruke. Možda nas samo zafrkavaju.
Prošlo je podne, ljudi se prorjediše, hoćemo li uspjeti uhvatiti posljednji potpis? Samo nam je jedno mjesto ostalo na listi...Prolaze ljudi, nitko da potpiše. I konačno pristupi jedna sredovječna gospođa s vrećicama u ruci, ali nimalo ne dvojeći niti razmišljajući o tome što čini.
Lista zaključena, hoćemo li još? Ne, dosta je za danas. I tako spremismo stol i razlaz kući.
Primijetio sam da su stariji ljudi općenito bili spremniji potpisati inicijativu nego oni srednje generacije, a pogotovo više nego mladi (kojih doduše u subotu prije podne nije bilo mnogo na našem punktu). Neću ovdje navoditi detalje razgovora sa Željkom o tome što bi tomu moglo biti uzrok.
Iako je veći dio prijepodneva bilo oblačno, a kumulonimbusi su se opako motali po nebu, nije pala ni kap kiše koja bi nas omela u radu.
Na dva stola smo za 4 i pol sata prikupili oko 200 potpisa.
subota, 25. svibnja 2013.
petak, 24. svibnja 2013.
Pošto kilogram stroja za tjeranje zlih duhova?
U prošlom postu napisao sam nešto o Hrvatskom udruženju za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (skr. HUPED), krovnoj udrugi pripadnika hrvatske „alternativne znanosti“ i „alternativne religije“. Nisam naveo da se HUPED negdje oko 2003. godine svojski trudio pogurati nadležna ministarstva prema donošenju zakona o reguliranju terapeutske djelatnosti. Inicijativu je snažno poduprla tadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, ali ne i brojni konkurentski alternativci koji nisu htjeli da HUPED stekne patent na arbitriranje u branši, a osobito ne za izdavanje certifikata o ispravnosti nečije prakse. Nakon ministričine ostavke inicijativa je propala, ali HUPED nije posustao u omasovljivanju redova, pridobivanju simpatizera iz redova „službene“ znanosti, te organiziranju kongresa o suradnji klasične i alternativne medicine. Udruga je uspjela za svoje aktivnosti „zagrijati“ i političare većeg ranga nego Vesnu Škare-Ožbolt, pa je tako HUPED-ovim nastojanjima i devetom kongresu 2011. godine potporu izrazio ni manje ni više nego predsjednik države Ivo Josipović, nastavivši time u stopama ezoterijskih nagnuća svojeg prethodnika Mesića, poznatog simpatizera joge i indijskog gurua Maheswaranande. Nakon Josipovićeva blagoslova HUPED je nešto zastao s kongresima, te će se deseti kongres održati tek 21. rujna ove godine.
To je i povod našemu prikazu novoga HUPED-ova proizvoda, reklamiranog naveliko na njegovoj web stranici i u elektroničkom časopisu i predodređenog da postane hit najavljenoga kongresa. Proizvod kao stvoren za munjevito poboljšanje i prosvjetljenje turobne svakodnevice. Zove se Dekontaminator negativnih energija (DNE). Ne kanim ga ovdje reklamirati (ako vas baš zanima, pročitajte o njemu više na HUPED-ovoj web stranici), ali smatram potrebnim navesti nekoliko njegovih promičbenih atributa:
DNE svojim pozitivnim frekvencijskim titrajem DEKONTAMINIRA NEGATIVNU ENERGIJU IZ PROSTORA, PREDMETA I LJUDI, a ujedno djeluje i kao dugoročna višegodišnja PREVENTIVNA ZAŠTITA, protiv bilo kakvog ponovnog prisustva NEGATIVNE ENERGIJE u prostoru gdje je postavljen. Proces DEKONTAMINACIJE nema nikakvih štetnih posljedica po zdravlje čovjeka, a traje od nekoliko minuta do nekoliko sati od postavljanja, ovisno o tome koliko je prostor ili predmet kontaminiran!l
Uh, čovječe! Kakva stvar! Uključiš dekontaminator, i riješio si sve svoje probleme koje uzrokuju „negativne energije“! Ne treba ti ništa raditi na sebi! Samo kupiš stroj i postaneš natčovjek! Umrite, medicinari, umrite pedagozi, psiholozi i svi drugi „montažeri“ ljudskoga tijela i psihe (o svećenicima da ne govorimo, oni moraju hitno na prekvalifikaciju). Stroj nam slatko kliče: novo doba sviće! Eh, da ga je Isus imao u svoje vrijeme, ne bi mu se dogodilo da u Nazaretu izliječi samo ponekog bolesnika zbog „njihove nevjere“. Svi bi kljasti zasprintali poput Usaina Bolta. A sotona ne bi smio nos pomoliti iz pakla od zujanja HUPED-ove makine!
Još bolje pojašnjenje o cijeloj stvari daje reklama za napredniji model kojeg koriste profesionalci, tzv. dekontaminator Ekstra strong:
DEKONTAMINATOR (EXTRA STRONG) se NESMIJE DRŽATI u stanu duže od 2 sata (za razliku od ZAŠTITNIKA PROSTORA koji je za građanstvo i namijenjen je trajnom korištenju unutar prostora koji štiti), a služi profesionalcima terapeutima (i raznim alternativcima) u svrhu BRZOG ČIŠĆENJA PROSTORA (stambenih, poslovnih i drugih) OD NEGATIVNIH ENERGIJA čime se ubrzava proces iscjeljenja te uklanjaju svi entiteti, duše umrlih te energetski nametnici iz osobe i prostora.
Stvarno da čovjek ne povjeruje! I to se događa u 21. stoljeću, vremenu racionalizma. Ne znam gdje su sada ateističke udruge, osobito Protagora? Zašto spavaju, zašto se ne oglašavaju na ovakvo što?
Međutim, sada dolazimo do pravoga razloga naše skepse prema HUPEDovu proizvodu, iako ga je testiralo više desetaka profesionalnih radiestezista i bioenergetičara, a najviše ocjene mu je dala stručna komisija od pet vrhunskih stručnjaka HRVATSKOG UDRUŽENJA ZA PRIRODNU, ENERGETSKU I DUHOVNU MEDICINU (HUPED), te posjeduje i prestižni CERTIFIKAT učinkovitosti pod brojem 0770 – D – 2012.
Da, dobro ste pročitali-HUPED je vlastitom proizvodu sam dao certifikat izvrsnosti. Jamstveni rok (!) je 20 godina, trajnost neograničena, a u komercijalni uspjeh se ne sumnja. Štoviše, proizvođač (HUPED) ističe da je DNE HRVATSKI PROIZVOD, prvi proizvod te vrste sa dokazanom učinkovitošću, a samim time i izvozni Hrvatski proizvod za SVJETSKO TRŽIŠTE.
Za neupućene to može prekrasno zvučati kada ne bismo imali na umu jedan prošli sličan izum kojeg je HUPED također počastio svojim certifikatom, a koji je završio više nego neslavno. To je bioenergizator Atlanta kojeg je izumio bjelovarski profesor fizike Darko Maltar (sudionik HUPED-ovih kongresa), i koji je bio glavni predmet afere pod nazivom Šenkovečki Hogwarts[1]. Naime, u Osnovnoj školi Petra Zrinskog u međimurskom Šenkovcu tadašnja je ravnateljica 2010. godine kupila Maltarove bioenergizatore u vrijednosti od oko sto tisuća kuna, ponadavši se da će Atlanta svojim zračenjem eliminirati sve negativne energije i utjecaje iz škole, te će se zločesti učenici (a i neki odrasli) preko noći preobraziti u umilne anđele i male svece. Nakon što je školska inventurna komisija otkrila postojanje neobičnih i nepoznatih „igračaka“, postavila je pitanje otkud one tamo i tko ih je nabavio. Uslijedila je tipična hrvatska priča u kojoj inspekcija Ministarstva obrazovanja nije utvrdila ništa nezakonito, štoviše-da se čovjek zaprepasti-priznala je valjanost HUPED-ova certifikata kao dovoljan razlog pojašnjenja kako ravnateljica nije kupila mačka u vreći! Nakon toga je pukla tikva sa sudovima, odvjetnicima, reakcijama roditelja, a sve se završilo ostavkom ravnateljice i misterioznim iščeznućem bioenergizatora Atlanta iz školskih prostorija.
Na sreću još uvijek imamo ministarstva i državne ustanove koje se ne daju lako obrlatiti u smislu da ne bi trebali ometati poduzetništvo (makar i ezoterijsko), te se tako posla oko Atlante latilo Ministarstvo zdravlja i socijalne skrbi. Ono je 2011. godine provelo potrebna ispitivanja i mjerenja razine ionizirajućih zračenja u okolini biogeneratora ATLANTA. Prema očekivanju ispitivanja nisu utvrdila nikakve razlike u razinama zračenja u prisustvu predmeta ispitivanja. Predmet ispitivanja ne sadrži izvore elektromagnetskih polja kao niti povećane koncentracije radionuklida. U dokumentu kojeg je ministarstvo izdalo između ostalog jasno piše da predmet ispitivanja spada u domenu bioenergije i pseudoznanosti. Ukratko, Atlanta ne funkcionira! Na temelju čega mu je HUPED izdao certifikat? Je li etično tako obmanjivati hrvatsku javnost, a da nitko ne snosi posljedice?
utorak, 21. svibnja 2013.
Hrvatski pristup "vjenčanju" znanosti i ezoterije
Vjerojatno znate da je Hrvatska sasvim lijep komad raja za razne predstavnike "alternativne" znanosti i religije, ali možda niste čuli za udrugu HUPED (Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu) koja je najveća krovna organizacija naših alternativaca. HUPED je ambiciozna udruga čiji je glavni cilj pribaviti alternativi poštovanje znanstvenog mainstreama (s religijskim to ide mnogo teže), i ukorijeniti "alternativu" u znanstvenu paradigmu podvlačeći se ispod raznoraznih ograda i plotova "zastarjelog" znanstvenog racionalizma i empirizma. Da u tome ima uspjeha svjedoče kongresi o suradnji klasične i alternativne medicine, koji se u Zagrebu održavaju niz godina pod pokroviteljstvom raznih ministarstava, Zavoda za javno zdravstvo i sličnih institucija, koje bi po svojoj vokaciji morale znati razliku između znanosti i pseudoznanosti. Budući da to po svemu sudeći ne znaju i ne žele znati, postoji mogućnost da nam liječnici jednoga dana zaista započnu propisivati tečajeve transcendentalne meditacije umjesto boravka u toplicama....Zapravo, u Hrvatskoj nas više ništa ne bi smjelo iznenaditi, a osobito ne ovakav brak iz računa u kojemu alternativci ciljaju na stjecanje znanstvenog i društvenog ugleda, a neke institucije (možda) na "magnetiziranje" i privlačenje dijelanovca iz alternativne "sive ekonomije". Da nije riječ o džeparcu svjedoči primjer bioenergetičarke Nade Bolić, koja je prije desetak godina jednoj pacijentici naplatila tretmane u iznosu od 12 tisuća kuna (a pacijentica je zatim umrla, što je Nadu stajalo kaznene prijave, ali ne i sudskog procesa...eh, Hrvatska, Hrvatska!). Neobično je i to da Slavko Linić do sada nije pokazao osobito zanimanje za prihode raznih bioenergetičara, kiropraktičara, kristaloterapeuta i sličnih kojima HUPED doslovce vrvi niti je tražio od njih da si nabave fiskalne blagajne. Međutim, za to postoji razlog: spomenute djelatnosti nisu nigdje u Hrvatskoj regulirane kao profesije, te se kod svih njih zapravo radi o jednostavnom nadriliječništvu na koje se naša mila država pravi gluhom i slijepom. Kako i ne bi, kada pred uslugama "alternativaca" ne prežu niti naši najistaknutiji političari. Pa neka netko pokuša nazvati jednog Zdenka Domančića šarlatanom, ako se samo usudi...
No, o udrugi HUPED vratit ćemo se u sljedećem postu, kao i autoru zanimljivog članka kojeg ovdje prenosimo s portala monitor.hr. Autor se zove Radoslav Dejanović, jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org. Iako je članak star tri godine, više je nego aktualan i primjeren s obzirom na najavljen nov HUPED-ov kongres o suradnji klasične i alternativne medicine.
Reiki za krave, na akademskoj razini
U skorije vrijeme u Zagrebu će se održati dva neobična događanja: na Veterinarskom fakultetu (VEF) održat će se 8. hrvatski kongres o suradnji klasične i nekonvencionalne medicine (22.-23.10.2010.), a na Zagrebačkom velesajmu po prvi put u sklopu Jesenskog sajma bit će organiziran ni više ni manje već Prvi međunarodni sajam alternative, zdravog života i graničnih područja znanosti (22.-26.9.2010.). Tematika, dakle, ista. No, jednu manifestaciju možemo tolerirati, ali drugu ne.
Ezoterija na Velesajmu nije od jučer. Svaki malo pažljiviji posjetitelj sajma sigurno će se sjetiti kako je valjda na svakom sajmu bila prisutna ezoterija u većoj ili manjoj mjeri: od neizostavnih mjerača biopotencijala koji su ordinirali izvan paviljona, do nakladnika ezoteričnih knjiga, prodavača magičnih kristala, karizmatika, iscjelitelja... sklonost (barem nekih) djelatnika Velesajma prema onostranom primjetna je. Ništa loše u tome, svatko ima pravo vjerovati u što želi, pa bile to i najnevjerojatnije gluposti. No, što je sa organizacijom pravog pravcatog sajma ezoterije? I to – međunarodnog?
Zapravo, ništa. Velesajam je, kao i drugi dijelovi Holdinga, već neko vrijeme financijski u banani, a sajamske priredbe su sve siromašnije izlagačima i posjetiteljima, što je fakt kojeg može vidjeti svaki posjetitelj, unatoč hvalospjevima svečanih otvarača sajmova iz redova eminentne hrvatske političke scene. Velesajam gubi tlo pod nogama i ne uspjeva se prilagoditi promjenama na tržištu. Ili se ipak varam? Je li organiziranje sajma ezoterije zaista loš potez za Velesajam? Rekao bih kako nije. On svakako jest loš kad ga posmatramo iz nekakve više pozicije, jer se umjesto kvalitetnih izložaka konkretne industrije posjetiteljima nude praznovjerje, prodaja magle i instant utjeha. Tako gledano, zaista možemo reći kako je Velesajam pao na niske grane.
Zarada na ljudskom lakovjerju
Međutim! Ovaj potez možemo promatrati i na drugačiji način: Velesajam je pronašao nišu koja zanima posjetitelje, i što je važnije – pronašao je nišu izlagača spremnih platiti velesajamski prostor, za kojeg mnogi kažu kako baš i nije ekonomski isplativ. U tom smislu ovu priredbu možemo gledati kao zapravo veliki uspjeh Velesajma – otkrili su što ljudi žele, i to im ponudili. I pritom će vjerojatno zaraditi simpatične novce, što na izlagačima, što na posjetiteljima kojih će vjerojatno biti dosta. Gledano iz kuta čiste ekonomske računice, ovo bi mogao biti upravo odličan potez. Možda pomalo amoralan jer reklamira jednu veliku zabludu (no s druge strane itekako bi se dalo pričati o sarkastičnoj simbolici činjenice da umjesto propalog geekovskog informatičkog sajma Info uskoro kreće – sajam erotike), ali lukrativan. Na kraju krajeva, Velesajam je tu da ponudi nešto zanimljivo ljudima. Na taj način ovaj sajam postaje i slika društva, pokazuje u kojem se smjeru krećemo: nemamo, niti ćemo imati tako masovne manifestacije znanstvenog tipa, ali uskoro možemo očekivati cvjetanje manifestacija na kojima će alternativci doći na svoje. Velesajam je tu samo lakmus papir, pa što se njih tiče – ako su i oni odlučili zaraditi nešto novca na ljudskom lakovjerju i praznovjerju, neka im! Dapače, pozvat ću sve čitatelje da posjete sajam – oni koji vjeruju tamo će svakako naći materijala za sebe, a skepticima je to odlična prilika da se iz prve ruke upoznaju sa tom neobičnom materijom. Svakako će biti zgodno poslušati sve te alternativce i pronalaziti proturječja u njihovim Nedvojbenim Istinama Kojih Se Plaši Znanstvena Zajednica, ali i proučiti neke trikove profesionalnih prodavača magle.
Kongres o suradnji klasične i alternativne medicine, pak, ne mogu shvatiti tako blagonaklono. Za razliku od pučke veselice kakva je Jesenski sajam, ova manifestacija pretendira biti puno ozbiljnijom – i to je opasno. Opasno je zato što se na perfidan način alternativci, koji vrlo rado pljuckaju po znanosti kao konzervativnoj utvrdi zavidnih ljudi, nastoje prikrpati znanosti iz jednog jedinog cilja: da od nje dobiju nešto autoriteta.
Nemojmo se zavaravati, suradnja alternative i znanosti uvijek je bila hladni rat: te dvije koncepcije suprotne su jedna drugoj i nemoguće ih je potpuno izmiriti. Zajednički skupovi, ma koliko miroljubivi bili, nikad nisu niti će moći spojiti ta dva antipoda. No, u toj igri nužno je shvatiti kako jedna strana ima veliku prednost: alternativci. Znanost i znanstvenici danas se (ili bolje: još uvijek se) smatraju autoritetima, pa društvo ipak više vjeruje liječnicima nego travarima. Organiziranjem konferencija u kojima sudjeluju znanstvene ustanove (u ovom slučaju Veterinarski fakultet je suorganizator), a Grad Zagreb (onaj u financijskim problemima) – pokrovitelj. Glavni organizator je HUPED, udruga koja se bavi prirodnom, energetskom i duhovnom medicinom, dakle udruga alternativaca; na njihovoj stranici navodi se kako je riječ o “strukovnom udruženju terapeuta sa zadatkom podizanja kvalitete terapeutskih usluga i zaštite prava korisnika tih usluga.”
Znanstveni bodovi za sudjelovanje u okupljanju alternativaca!?
Kome nastane problem kad HUPED i VEF zajednički organiziraju konferenciju? Problem nastane znanstvenoj zajednici, jer se miješanje alternative i znanosti na takav način ponaša upravo kao dva utega na vazi: alternativci koriste autoritet znanstvene ustanove kako bi ojačali vlastiti autoritet i dobili na težini (jer neće VEF surađivati sa svakom šušom), no pritom se neizbježno događa da se spuštanjem kraka vage na kojoj je alternativna grupa – drugi krak vage diže. Drugim riječima, organiziranjem takvih stvari alternativci mogu dobiti na autoritetu, ali znanstvene ustanove mogu samo izgubiti.
Čini se kako akademska zajednica o tome ne razmišlja na takav način jer ovo je već osma konferencija te vrste, a prijašnje su se odvijale na drugim znanstvenim ustanovama (prošli se, primjerice, održao na Filozofskom fakultetu, a jedan od pokrovitelja bio je i, vjerovali ili ne – MZOŠ! (*)). Da bi apsurd bio još apsurdniji, znanstvenici za prisustvovanje toj manifestaciji dobivaju i bodove (!!!), pa Hrvatska veterinarska komora dijeli osam bodova za sudjelovanje, a Hrvatska liječnička komora – deset za pasivno sudjelovanje, petnaest bodova za predavanje!
Bodovi se (između ostalog) dijele za sudjelovanje na stručnim skupovima, pa se tako ovoj manifestaciji dodatno daje na važnosti. Ruku na srce, nazivi predavanja zvuče ako ne znanstveno, ono barem simpatično: “Ptica i čovjek kao globalna interakcija”, “Konj i čovjek – poštovanje, povjerenje, prijateljstvo”, “Religijske zajednice i sljedbe na Zapadu i nekonvencionalna medicina: pitanje ljudskih prava ili bioetike?”, i tako dalje i tako dalje. Jedan potencijalno subverzivni prilog: “Razotkrivanje šarlatanstva: Baktericidno djelovanje proizvoda na bazi „hydronic“ tehnologije na ATCC sojeve Gram-pozitivnih (Enterococcus faecalis) i Gram-negativnih bakterija (Salmonella enteriditis)” - vjerojatno će proteći u općem hrkanju iz auditorija.
MZOŠ pokrovitelj skupa s Maharishijem koji zubima vuče kamion
Oh, kad smo već kod toga – na prošlom kongresu specijalni gost bio je Maharishi Swami Dev Murti koji, kako navodi HUPED-ova stranica o sedmom kongresu, može zubima vući kamion težak dvadeset tona. Ili snagom volje nakostriješiti sve dlake na glavi.
Bez ikakvog sarkazma – svaka čast Maharishiju, njegovim sposobnostima i njegovim poklonicima, ali to zaista nije nešto čime bi se trebao baviti kongres koji pretendira imati nekakav znanstveni dignitet.
Ima li ikakvog smisla da bilo koja znanstvena ustanova sudjeluje u organizaciji takvog skupa? Apsolutno ne! Dapače, takvi potezi štetni su toj ustanovi i općenitom imidžu znanosti. Danas, sutra – znanstvenici će imati velikih problema objasniti ljudima što jest a što nije znanost. Miješanje znanosti i alternative pomoći će samo zbunjivanju više ili manje neukog puka.
Reiki vježbe za krave na studiju veterine
No, znanstveni rigor nam je, čini se, poprilično popustio, pa se akademskim ustanovama događaju posve neprimjereni izleti u alternativu, srećom najčešće kao posljedica osobnih interesa i lobiranja pojedinačnih profesora. VEF tako ima izborni kolegij (prema vodiču za studente iz 2009. godine): “Osnove holističke medicine” kojeg predaje prof.dr.sc. Damir Zubčić, a na kojem se, između ostalog, može saznati više o homeopatiji, akupunkturi i sličnim nedvojbeno znanstveno dokazanim metodama. Studenti fakulteta pričaju kako isti profesor navodno tijekom nastave predaje i kako izvođenje Reiki vježbi pored krava – povećava njihovu mliječnost.
Zaista, što je slijedeće? Uvrtanje rogova rasplodnim bikovima radi povećanja kvalitete sjemena? Energetiziranje vode u ribnjacima? To me navelo na zanimljivu zamisao: homeopatija tvrdi kako se potencija aktivne tvari povećava njenim razrjeđivanjem, odnosno – što je manje aktivne tvari u skupoj destiliranoj vodi koju kupuju naivni, time je učinkovitost veća.
Predlažem da bolesti riba u ribnjaku svi ubuduće rješavaju tako da uzmu stoti dio lijeka kojeg propiše veterinar i bace ga u ribnjak, što veći ribnjak tim bolje. Tako razrijeđen lijek sigurno će imati posebno potentno djelovanje! Pa ćemo 'em uštedjeti na lijeku, 'em ćemo manje zagađivati vodotoke, 'em će nam ribe biti tuta forca zdrave! Jecaj od tuge, zla farmaceutska industrijo!
Ekipa koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha
Nemojmo stati na tome. Mislim da bi se na agronomskim fakultetima trebalo uvesti predavanje o biodinamičkoj poljoprivredi, a svi studenti morali bi položiti ispit iz miješanja zemlje kravljim rogom u noći punog mjeseca. Na kraju krajeva, Rudolf Steiner je naše gore lik, isto kao i Tesla, Bošković ili Supek...
U ovakvim pričama alternativa ne može izgubiti obraz. Znanost može. Čak i kada je riječ o osobnom stavu jednog člana znanstvene zajednice, šteta koja nastaje pogađa cijelu zajednicu. To nije način koji će pomoći prevladavanju praznovjerja u društvu. Suradnja sa alternativcima i dijeljenje bodova za prisustvovanje takvim skupovima može nas samo dovesti u situaciju da nas strani znanstvenici komentiraju kao “ekipu koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha”. A sutra ćemo plakati kako nas nitko ne shvaća ozbiljno.
P.S. kad smo kod homeopatije: postoji zanimljiv članak u Zakonu o lijekovima, koji kaže da homeopatski proizvodi (članak 108.): “imaju dovoljan stupanj razrijeđenosti kojim se jamči sigurnost primjene proizvoda; posebice proizvod ne smije sadržavati više od jednog dijela izvorne tinkture na deset tisuća dijelova, odnosno ne više od jedne stotinke najmanje terapijske doze djelatne tvari zbog koje bi se lijek obvezno izdavao na liječnički recept.”
Netko naivan iz toga bi pročitao kako su homeopatski proizvodi toliko razrijeđeni da nemaju nikakvu učinkovitost (pa zato i mogu jamčiti sigurnost primjene proizvoda), a kapitalistički nastrojen pojedinac odmah bi uočio formulu za (osobni) izlaz iz recesije: uzmi aspirin, razdjeli ga na sto bočica destilirane vode i potpuno legalno prodaj sve bočice po cijeni dvije ili tri kutije aspirina za jednu bočicu.
(*) Stoga me ne čudi kako od MZOŠ nisam dobio baš nikakvu pomoć u slučaju Šenkovečkog Hogwartsa.
No, o udrugi HUPED vratit ćemo se u sljedećem postu, kao i autoru zanimljivog članka kojeg ovdje prenosimo s portala monitor.hr. Autor se zove Radoslav Dejanović, jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org. Iako je članak star tri godine, više je nego aktualan i primjeren s obzirom na najavljen nov HUPED-ov kongres o suradnji klasične i alternativne medicine.
Reiki za krave, na akademskoj razini
Suradnja sa alternativcima i dijeljenje bodova za prisustvovanje takvim skupovima može nas samo dovesti u situaciju da nas strani znanstvenici komentiraju kao “ekipu koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha”
Ezoterija na Velesajmu nije od jučer. Svaki malo pažljiviji posjetitelj sajma sigurno će se sjetiti kako je valjda na svakom sajmu bila prisutna ezoterija u većoj ili manjoj mjeri: od neizostavnih mjerača biopotencijala koji su ordinirali izvan paviljona, do nakladnika ezoteričnih knjiga, prodavača magičnih kristala, karizmatika, iscjelitelja... sklonost (barem nekih) djelatnika Velesajma prema onostranom primjetna je. Ništa loše u tome, svatko ima pravo vjerovati u što želi, pa bile to i najnevjerojatnije gluposti. No, što je sa organizacijom pravog pravcatog sajma ezoterije? I to – međunarodnog?
Zapravo, ništa. Velesajam je, kao i drugi dijelovi Holdinga, već neko vrijeme financijski u banani, a sajamske priredbe su sve siromašnije izlagačima i posjetiteljima, što je fakt kojeg može vidjeti svaki posjetitelj, unatoč hvalospjevima svečanih otvarača sajmova iz redova eminentne hrvatske političke scene. Velesajam gubi tlo pod nogama i ne uspjeva se prilagoditi promjenama na tržištu. Ili se ipak varam? Je li organiziranje sajma ezoterije zaista loš potez za Velesajam? Rekao bih kako nije. On svakako jest loš kad ga posmatramo iz nekakve više pozicije, jer se umjesto kvalitetnih izložaka konkretne industrije posjetiteljima nude praznovjerje, prodaja magle i instant utjeha. Tako gledano, zaista možemo reći kako je Velesajam pao na niske grane.
Zarada na ljudskom lakovjerju
Međutim! Ovaj potez možemo promatrati i na drugačiji način: Velesajam je pronašao nišu koja zanima posjetitelje, i što je važnije – pronašao je nišu izlagača spremnih platiti velesajamski prostor, za kojeg mnogi kažu kako baš i nije ekonomski isplativ. U tom smislu ovu priredbu možemo gledati kao zapravo veliki uspjeh Velesajma – otkrili su što ljudi žele, i to im ponudili. I pritom će vjerojatno zaraditi simpatične novce, što na izlagačima, što na posjetiteljima kojih će vjerojatno biti dosta. Gledano iz kuta čiste ekonomske računice, ovo bi mogao biti upravo odličan potez. Možda pomalo amoralan jer reklamira jednu veliku zabludu (no s druge strane itekako bi se dalo pričati o sarkastičnoj simbolici činjenice da umjesto propalog geekovskog informatičkog sajma Info uskoro kreće – sajam erotike), ali lukrativan. Na kraju krajeva, Velesajam je tu da ponudi nešto zanimljivo ljudima. Na taj način ovaj sajam postaje i slika društva, pokazuje u kojem se smjeru krećemo: nemamo, niti ćemo imati tako masovne manifestacije znanstvenog tipa, ali uskoro možemo očekivati cvjetanje manifestacija na kojima će alternativci doći na svoje. Velesajam je tu samo lakmus papir, pa što se njih tiče – ako su i oni odlučili zaraditi nešto novca na ljudskom lakovjerju i praznovjerju, neka im! Dapače, pozvat ću sve čitatelje da posjete sajam – oni koji vjeruju tamo će svakako naći materijala za sebe, a skepticima je to odlična prilika da se iz prve ruke upoznaju sa tom neobičnom materijom. Svakako će biti zgodno poslušati sve te alternativce i pronalaziti proturječja u njihovim Nedvojbenim Istinama Kojih Se Plaši Znanstvena Zajednica, ali i proučiti neke trikove profesionalnih prodavača magle.
Kongres o suradnji klasične i alternativne medicine, pak, ne mogu shvatiti tako blagonaklono. Za razliku od pučke veselice kakva je Jesenski sajam, ova manifestacija pretendira biti puno ozbiljnijom – i to je opasno. Opasno je zato što se na perfidan način alternativci, koji vrlo rado pljuckaju po znanosti kao konzervativnoj utvrdi zavidnih ljudi, nastoje prikrpati znanosti iz jednog jedinog cilja: da od nje dobiju nešto autoriteta.
Nemojmo se zavaravati, suradnja alternative i znanosti uvijek je bila hladni rat: te dvije koncepcije suprotne su jedna drugoj i nemoguće ih je potpuno izmiriti. Zajednički skupovi, ma koliko miroljubivi bili, nikad nisu niti će moći spojiti ta dva antipoda. No, u toj igri nužno je shvatiti kako jedna strana ima veliku prednost: alternativci. Znanost i znanstvenici danas se (ili bolje: još uvijek se) smatraju autoritetima, pa društvo ipak više vjeruje liječnicima nego travarima. Organiziranjem konferencija u kojima sudjeluju znanstvene ustanove (u ovom slučaju Veterinarski fakultet je suorganizator), a Grad Zagreb (onaj u financijskim problemima) – pokrovitelj. Glavni organizator je HUPED, udruga koja se bavi prirodnom, energetskom i duhovnom medicinom, dakle udruga alternativaca; na njihovoj stranici navodi se kako je riječ o “strukovnom udruženju terapeuta sa zadatkom podizanja kvalitete terapeutskih usluga i zaštite prava korisnika tih usluga.”
Znanstveni bodovi za sudjelovanje u okupljanju alternativaca!?
Kome nastane problem kad HUPED i VEF zajednički organiziraju konferenciju? Problem nastane znanstvenoj zajednici, jer se miješanje alternative i znanosti na takav način ponaša upravo kao dva utega na vazi: alternativci koriste autoritet znanstvene ustanove kako bi ojačali vlastiti autoritet i dobili na težini (jer neće VEF surađivati sa svakom šušom), no pritom se neizbježno događa da se spuštanjem kraka vage na kojoj je alternativna grupa – drugi krak vage diže. Drugim riječima, organiziranjem takvih stvari alternativci mogu dobiti na autoritetu, ali znanstvene ustanove mogu samo izgubiti.
Čini se kako akademska zajednica o tome ne razmišlja na takav način jer ovo je već osma konferencija te vrste, a prijašnje su se odvijale na drugim znanstvenim ustanovama (prošli se, primjerice, održao na Filozofskom fakultetu, a jedan od pokrovitelja bio je i, vjerovali ili ne – MZOŠ! (*)). Da bi apsurd bio još apsurdniji, znanstvenici za prisustvovanje toj manifestaciji dobivaju i bodove (!!!), pa Hrvatska veterinarska komora dijeli osam bodova za sudjelovanje, a Hrvatska liječnička komora – deset za pasivno sudjelovanje, petnaest bodova za predavanje!
Bodovi se (između ostalog) dijele za sudjelovanje na stručnim skupovima, pa se tako ovoj manifestaciji dodatno daje na važnosti. Ruku na srce, nazivi predavanja zvuče ako ne znanstveno, ono barem simpatično: “Ptica i čovjek kao globalna interakcija”, “Konj i čovjek – poštovanje, povjerenje, prijateljstvo”, “Religijske zajednice i sljedbe na Zapadu i nekonvencionalna medicina: pitanje ljudskih prava ili bioetike?”, i tako dalje i tako dalje. Jedan potencijalno subverzivni prilog: “Razotkrivanje šarlatanstva: Baktericidno djelovanje proizvoda na bazi „hydronic“ tehnologije na ATCC sojeve Gram-pozitivnih (Enterococcus faecalis) i Gram-negativnih bakterija (Salmonella enteriditis)” - vjerojatno će proteći u općem hrkanju iz auditorija.
MZOŠ pokrovitelj skupa s Maharishijem koji zubima vuče kamion
Oh, kad smo već kod toga – na prošlom kongresu specijalni gost bio je Maharishi Swami Dev Murti koji, kako navodi HUPED-ova stranica o sedmom kongresu, može zubima vući kamion težak dvadeset tona. Ili snagom volje nakostriješiti sve dlake na glavi.
Bez ikakvog sarkazma – svaka čast Maharishiju, njegovim sposobnostima i njegovim poklonicima, ali to zaista nije nešto čime bi se trebao baviti kongres koji pretendira imati nekakav znanstveni dignitet.
Ima li ikakvog smisla da bilo koja znanstvena ustanova sudjeluje u organizaciji takvog skupa? Apsolutno ne! Dapače, takvi potezi štetni su toj ustanovi i općenitom imidžu znanosti. Danas, sutra – znanstvenici će imati velikih problema objasniti ljudima što jest a što nije znanost. Miješanje znanosti i alternative pomoći će samo zbunjivanju više ili manje neukog puka.
Reiki vježbe za krave na studiju veterine
No, znanstveni rigor nam je, čini se, poprilično popustio, pa se akademskim ustanovama događaju posve neprimjereni izleti u alternativu, srećom najčešće kao posljedica osobnih interesa i lobiranja pojedinačnih profesora. VEF tako ima izborni kolegij (prema vodiču za studente iz 2009. godine): “Osnove holističke medicine” kojeg predaje prof.dr.sc. Damir Zubčić, a na kojem se, između ostalog, može saznati više o homeopatiji, akupunkturi i sličnim nedvojbeno znanstveno dokazanim metodama. Studenti fakulteta pričaju kako isti profesor navodno tijekom nastave predaje i kako izvođenje Reiki vježbi pored krava – povećava njihovu mliječnost.
Zaista, što je slijedeće? Uvrtanje rogova rasplodnim bikovima radi povećanja kvalitete sjemena? Energetiziranje vode u ribnjacima? To me navelo na zanimljivu zamisao: homeopatija tvrdi kako se potencija aktivne tvari povećava njenim razrjeđivanjem, odnosno – što je manje aktivne tvari u skupoj destiliranoj vodi koju kupuju naivni, time je učinkovitost veća.
Predlažem da bolesti riba u ribnjaku svi ubuduće rješavaju tako da uzmu stoti dio lijeka kojeg propiše veterinar i bace ga u ribnjak, što veći ribnjak tim bolje. Tako razrijeđen lijek sigurno će imati posebno potentno djelovanje! Pa ćemo 'em uštedjeti na lijeku, 'em ćemo manje zagađivati vodotoke, 'em će nam ribe biti tuta forca zdrave! Jecaj od tuge, zla farmaceutska industrijo!
Ekipa koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha
Nemojmo stati na tome. Mislim da bi se na agronomskim fakultetima trebalo uvesti predavanje o biodinamičkoj poljoprivredi, a svi studenti morali bi položiti ispit iz miješanja zemlje kravljim rogom u noći punog mjeseca. Na kraju krajeva, Rudolf Steiner je naše gore lik, isto kao i Tesla, Bošković ili Supek...
U ovakvim pričama alternativa ne može izgubiti obraz. Znanost može. Čak i kada je riječ o osobnom stavu jednog člana znanstvene zajednice, šteta koja nastaje pogađa cijelu zajednicu. To nije način koji će pomoći prevladavanju praznovjerja u društvu. Suradnja sa alternativcima i dijeljenje bodova za prisustvovanje takvim skupovima može nas samo dovesti u situaciju da nas strani znanstvenici komentiraju kao “ekipu koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha”. A sutra ćemo plakati kako nas nitko ne shvaća ozbiljno.
P.S. kad smo kod homeopatije: postoji zanimljiv članak u Zakonu o lijekovima, koji kaže da homeopatski proizvodi (članak 108.): “imaju dovoljan stupanj razrijeđenosti kojim se jamči sigurnost primjene proizvoda; posebice proizvod ne smije sadržavati više od jednog dijela izvorne tinkture na deset tisuća dijelova, odnosno ne više od jedne stotinke najmanje terapijske doze djelatne tvari zbog koje bi se lijek obvezno izdavao na liječnički recept.”
Netko naivan iz toga bi pročitao kako su homeopatski proizvodi toliko razrijeđeni da nemaju nikakvu učinkovitost (pa zato i mogu jamčiti sigurnost primjene proizvoda), a kapitalistički nastrojen pojedinac odmah bi uočio formulu za (osobni) izlaz iz recesije: uzmi aspirin, razdjeli ga na sto bočica destilirane vode i potpuno legalno prodaj sve bočice po cijeni dvije ili tri kutije aspirina za jednu bočicu.
(*) Stoga me ne čudi kako od MZOŠ nisam dobio baš nikakvu pomoć u slučaju Šenkovečkog Hogwartsa.
subota, 11. svibnja 2013.
Kako vjerom nadvladati strah
Kako vjerom nadvladati strah (Zagreb 2009, Zaklada Biskup Josip Lang) knjiga je isusovca dr. Mije Nikića, poznatog psihologa i stručnjaka za nove religijske pokrete. Slučajno sam na nju naletio i svidjela mi se ne zato što je u praktičnom džepnom izdanju (ima samo 48 stranica maloga formata), nego što nastoji na pitak način pomoći ljudima koji posrću pod teretom i terorom straha, demonskog ploda današnjeg prestresnog načina života pretrpanog nesigurnošću i izazivačima tjeskobe svih vrsta. Zaista, ima li ikoga tko na svojim leđima nije osjetio njegov bič?
U usporedbi s poplavom najrazličitijih savjeta o izgradnji osobnosti i ublažavanju straha u svjetovnim medijima, koji recepte često preuzimaju iz smočnice istočnjačkih religija, Nikićeva knjižica je-koliko mi je poznato-nakon hagioterapije Tomislava Ivančića drugi konkretan katolički pridonos osmišljavanja liječenja prestrašene duše. Možda bismo ovamo trebali ubrojati i nastojanja pojedinih karizmatika, koja se dobrim dijelom naslanjaju na tekovine protestantsko-pentekosnog Faith movementa, ali o tome nekom drugom prilikom.
Nikićeva knjižica nije namijenjena simpatizerima karizmatske duhovnosti niti "herojima vjere" koji misle da se "pravi kršćanin" ne smije nikad i ničega bojati. To je knjiga koja praktičnim savjetima nastoji pomoći onima koji nisu načinjeni od materijala za "duhovne velikane". Savjetuje im da se duša na koncu dana umiri ili opusti dubokim disanjem, a zatim ohrabri ponavljanjem prikladnog biblijskog stiha. Jednako tako bi taj stih trebalo ponoviti nakon buđenja. Eto jednog savjeta iz knjige:
Osobe koje pate od osjećaja manje vrijednosti kao i oni koje savladava osjećaj nemoći neka prije spavanja više puta ponove u sebi spomenutu rečenicu apostola Pavla: "Sve mogu u Onome koji me jača", misleći pri tome na svemoćnu silu Duha Božjega koji prožima čitavo biće. Potrebno je, također, da i naša prva misao nakon što se probudimo bude ova istina u koju je Pavao bio uvjeren i koja mu je davala snage za nadljudska djela. Iskustvo je pokazalo da već nakon dva ili tri tjedna obavljanja ove vježbe ojača svijest samopouzdanja, budući da ovom vježbom afektivni svijet podsvijesti napusti dosadašnju matricu odnosno shemu svoje nemoći i počne vjerovati kako uistinu može biti hrabar, može sve jer snagu dobiva od Onoga koji može sve.
Možda bi neki prigovorili korištenju Božje Riječi za takav oblik početne psihološke samopomoći, ali mislim da Nikićevi savjeti mogu biti korisni, jer riječi koje "korisnici" ponavljaju nisu bilo kakvo štivo. Ponavljanje biblijskih stihova čak i s nakanom o kojoj Nikić govori u hipu se može pretvoriti u spontano meditiranje o Bogu. A tada se i najprestašenija duša može odjednom prometnuti u pravog pravcatog lava (ili lavicu).
U usporedbi s poplavom najrazličitijih savjeta o izgradnji osobnosti i ublažavanju straha u svjetovnim medijima, koji recepte često preuzimaju iz smočnice istočnjačkih religija, Nikićeva knjižica je-koliko mi je poznato-nakon hagioterapije Tomislava Ivančića drugi konkretan katolički pridonos osmišljavanja liječenja prestrašene duše. Možda bismo ovamo trebali ubrojati i nastojanja pojedinih karizmatika, koja se dobrim dijelom naslanjaju na tekovine protestantsko-pentekosnog Faith movementa, ali o tome nekom drugom prilikom.
Nikićeva knjižica nije namijenjena simpatizerima karizmatske duhovnosti niti "herojima vjere" koji misle da se "pravi kršćanin" ne smije nikad i ničega bojati. To je knjiga koja praktičnim savjetima nastoji pomoći onima koji nisu načinjeni od materijala za "duhovne velikane". Savjetuje im da se duša na koncu dana umiri ili opusti dubokim disanjem, a zatim ohrabri ponavljanjem prikladnog biblijskog stiha. Jednako tako bi taj stih trebalo ponoviti nakon buđenja. Eto jednog savjeta iz knjige:
Osobe koje pate od osjećaja manje vrijednosti kao i oni koje savladava osjećaj nemoći neka prije spavanja više puta ponove u sebi spomenutu rečenicu apostola Pavla: "Sve mogu u Onome koji me jača", misleći pri tome na svemoćnu silu Duha Božjega koji prožima čitavo biće. Potrebno je, također, da i naša prva misao nakon što se probudimo bude ova istina u koju je Pavao bio uvjeren i koja mu je davala snage za nadljudska djela. Iskustvo je pokazalo da već nakon dva ili tri tjedna obavljanja ove vježbe ojača svijest samopouzdanja, budući da ovom vježbom afektivni svijet podsvijesti napusti dosadašnju matricu odnosno shemu svoje nemoći i počne vjerovati kako uistinu može biti hrabar, može sve jer snagu dobiva od Onoga koji može sve.
Možda bi neki prigovorili korištenju Božje Riječi za takav oblik početne psihološke samopomoći, ali mislim da Nikićevi savjeti mogu biti korisni, jer riječi koje "korisnici" ponavljaju nisu bilo kakvo štivo. Ponavljanje biblijskih stihova čak i s nakanom o kojoj Nikić govori u hipu se može pretvoriti u spontano meditiranje o Bogu. A tada se i najprestašenija duša može odjednom prometnuti u pravog pravcatog lava (ili lavicu).
subota, 4. svibnja 2013.
Energetski terminator suvišnih kuna u džepu
Članak kojeg ovdje objavljujem potječe s portala Čuda prirode, a napisao ga je Mate Jagnjić.
Energetska narukvica ili kako postati idiot za 199 kuna (plus PDV)
22 Lipanj 2011 Mate Jagnjić Intervju/Osvrti/Komentari/Pseudoznanost
Ako me nešto živcira više od glupih ljudi, to su prevaranti koji su sposobni iskorištavati iste. Tako se u navali new age gluposti našla i jedna spravica koja mi i ne bi toliko zagročavala život da je nisam počeo viđati na rukama ljudi oko sebe. Ne, nije riječ o onoj narukvici sa svim mogućim svecima koja je postala pomodni hit Međugorja i koja je tu da vas, uz pomoć svetaca sa slike, zaštiti od svih mogućih zala za samo 15 kuna po komadu, već o nečemu što se zove „energetska narukvica“. Naravno, sasvim je šašavo platiti 15 kuna za nekakvu religijsku narukvicu koja će vaš štiti od zla, kada je tu „kvantna medicina“ koja će vam za samo 199 kuna (plus PDV i poklon!) riješiti sve vaše zdravstvene probleme. Šetajte prirodom i bez 200% garancije
Ako otvorimo stranicu sa jednom od takvih čudotvornih narukvica, ipowernarukvica.com, primjetit ćemo da je riječ o „definitivno najboljoj na tržištu, čiji trenutni učinak potvrđuju čak i doktori, te uz 200% garancije“. 200% garancije? Nadalje, stranica predlaže da biste je trebali kupiti ukoliko, između ostalih, osjećate i neke od ovih smetnji: „Nedostaje vam snage? Okruženi ste kompjuterima i zračenjem? Rijetko idete u prirodu?“. Dakle, ukoliko osjećate i jedan od ovih simptoma, kupnjom ove narukvice oni će svi nestati. Radi rasprave, pretpostavimo da narukvica djeluje; postoji li bolje rješenje za ove probleme osim nečega što košta preko 300 kuna? Da – maknite se sa prokletog laptopa i prošetajte malo prirodom. Ponavljajte to. Nakon par dana riješit ćete sva tri problema: vratit će vam se snaga jer ćete se rekreirati, bit ćete manje okruženi kompjuterima jer ćete biti u prirodi i češće ćete biti u prirodi jer...ćete biti u prirodi umjesto da ste pred laptopom. Nije li to jednostavno? Ne trebate biti genije da to shvatite.
Kvantna medicina, negativni ioni i bivši znanstvenici
“Terapija negativnim ionima je testirana od strane doktora, znanstvenika i fizičara kao održiva alternativa lijekovima.” Naravno, ovo nije istina. U najboljem slučaju, ova rečenica nije čista laž nego obmana, jer se autori mogu obraniti da su napisali da je testirana, ali da nisu rekli eksplicitno da su testovi potvrdili njenu valjanost. Utjecaj negativnih iona na neke aspekte zdravlja ima svoju znanstvenu povijest, u smislu testiranja (jer, guess what, znanstvenici vole testirati sve i svašta – to im spada pod opis posla), ali definitivno nije potvrđeno da generalno pozitivno utječu na zdravlje i jednostavno nemaju gotovo nikakvu znanstvenu podlogu u tom području. „Znanstvenici poput njemačkog fizičara Dr. Inga Konstantina Meya smatraju da će " Energetska kvantna medicina" dramatično promijeniti medicinski tretman u 21. stoljeću.“ Ova rečenica je čista obmana naivnih ljudi. Pretpostavimo da taj nesretni Konstantin (riječ je o alternativcu sa doktoratom elektrotehnike, nešto ala Drago Plečko kod nas, samo obrazovaniji) stvarno smatra da će „energetska kvantna medicina“, što god to da bilo, promijeniti medicinu 21. stoljeća, to ne znači da hoće! Štoviše, postoji ogromna razlika između „smatrati“ i „dokazati“. Uz ovu rečenicu ne stoji ni jedna referenca koja bi uputila da postoji bilo kakav rad koji bi mogao uputiti na postojanje šanse da bi „energetska kvantna medicina“ mogla išta promijeniti. A kao šlag na tortu: energetska kvantna medicina uopće ne postoji. To je pojam koji nije definiran, kojeg nećete naći na niti jednom svjetskom sveučilištu, niti enciklopediji. Što je i normalno: medicina se bavi ogromnim kompleksnim sustavima kao što je čovjek, dok se kvantna mehanika bavi mikrosustavima kao što je elektron, atom i sl. Dva jako različita svijeta koja, zasebno, još nisu shvaćena do kraja. Riječ je o new age slengu koji voli upotrijebiti sve što ima veze sa „kvantnim“, ne bi li zvučali uvjerljivije: kvantna svijest, kvantne emocije, kvantna medicina, kvantna kuhinja...ukratko, kvantne gluposti.
Kako hologramska narukvica radi?
Da, ti lažovi su toliko ustrajni u tome što rade, da čak imaju i dio u kojem zapravo objašnjavaju ljudima na koji način ta narukvica radi. Oni objašnjavaju fiziku čitave narukvice i to na način da u svojim opisima upotrebljavaju mnogo fancy riječi iz fizike (skalarni valovi, hologram, frekvencije, bioelektrična struja, anioni, rezonancija, prenos energije, informacije, Schumannova rezonanca itd.); štoviše, u baš svakoj rečenici stoji nekoliko stručnih pojmova od kojih se prosječnom čitatelju zavrti u glavi. Koji je cilj svega toga? Isti onaj koji je kod pojma „energetska kvantna medicina“ – da zvuče uvjerljivije i da vas zavaraju. No, hajmo analizirati tekst. „Hologram je programiran da podesi vaše tijelo i njegovu bioelektričnu struju.“ Bioelektrična struja je struja između živaca, mišića itd. Da, to postoji. Postoji struja u mozgu, srcu, stanicama, svakom dijelu našega tijela. Uređaji koje mjere tu struju (EEG za mozak, EMG za mišiće, EDG za kožu, EKG za srce, itd.) koštaju i do nekoliko milijuna kuna; svaki od njih je vrlo kompleksan uređaj i to je svaki napravljen za detekciju struje u posebnom dijelu tijela. Nadalje, ti uređaji ne mogu utjecati na struju u tom dijelu tijela na kojem operiraju, nego je tek izmjeriti. Zar stvarno vjerujete da bi neka narukvica, koja košta oko 200 kuna, mogla, ne samo mjeriti struju CIJELOGA tijela, za što bi trebalo stotine uređaja iz medicine, nego i regulirati istu? I to automatski, u djeliću sekunde! „Hologrami su programirani sa uzdužnim skalarnim valovima koji prenose energiju i informacije u tijelo.“ Ne postoje nikakvi skalarni elektromagnetski valovi. Riječ je o, stotinu godina staroj, interpretacijskoj pogrešci jednog od eksperimenata od strane Nikole Tesle (o da, evo i njega). Nema ih. Ne postoje. “Ovi skalarni valovi pohranjuju određene frekvencije (od molekularnog potpisa atoma, elemenata i spojeva našeg tijela) koje su digitalno otisnute i prenose se pomoću negativnih iona zvanih anioni, koji pomažu tijelu da ponovno uspostavi svoju normalnu rezonanciju frekvencija.” Limes broja gluposti u ovom pasusu teži ka beskonačnosti što ga dulje gledam. Već smo rekli da nema ovih veselih valova. Premda ne postoje, sposobni su pohranjivati frekvencije atoma i spojeva? Molim? Misle li oni na elektromagnetski spektar pojedinih atoma i spojeva? Ako da, ovo znači da ova narukvica može zamijeniti i spektrometar! Da, uređaj kojeg možete naći u kemijskim i fizikalnim laboratorijima. Ne samo da ga može zamijeniti, nego je očito efikasniji jer trenutno očita spektar svih spojeva u tijelu, što niti jedan spektometar, bar u ovom svemiru, nije sposoban. Te frekvencije se digitalno spremaju u narukvicu (koja očito ima nabrijanu memoriju i čudovište od procesora kad može spremiti spektar od svakog spoja u tijelu i jednom trenu), a onda anioni pomognu uspostaviti „normalnu rezonanciju frekvencija“ tih atoma. Koliko god se trudio, jednostavno ne mogu na nijedan način interpretirati ovu zadnju rečenicu osim – čisto besmisleno sranje stvoreno da zbuni sve koji ga pročitaju i natjeraju iti malo znanstveno educiranog čitaoca da povrati sve što je ubacio u sebe tokom dana, a prosječnog čitaoca da upadne u bunilo, od svih tih iznesenih gluposti, te u tom bunilu možda i kupi narukvicu.
I radi li?
Nažalost, broj gluposti u svakoj rečenici članka eksponencijalno raste svakom novom rečenicom, tako da nakon jednog paususa sve to postane nepodnošljivo odvratno. I kada mislite da gore ne može, oni vam spomenu i Boga, naime, optužujući mobitele, računala i televiziju da uzrokuju „da ne radimo učinkovito kao što nas je Bog stvorio...”, ali srećom tu je narukvica da ispravi svetu nepravdu. Uz genijalne zaključne rečenice o tome kako radi narukvica: “Na kraju, većinu ljudi zapravo nije briga kako to radi, već da radi. Uostalom, većina nas ne razumije kako tehnologija stvarno radi, ali svi uživamo u njoj!” Problem je što nitko ne razumije kako ova narukvica radi iz jednostavnoga razloga – jer ne radi.
No, tvrtka vjeruje da radi
„Tvrtka VJERUJE da se opća dobrobit može postići kroz primjenu Energetske kvantne medicine i balansiranje uma i tijela.” Naravno da tvrtka vjeruje, a ne zna, jer tvrtka zna da nema nikakvih dokaza za djelovanje takve narukvice, kao što zna da bi ih zbog istoga mogao bilo tko tužiti. I tako se lijepo ograđuju sa „vjerovanjem“ i vještom retorikom obmanjuju moguće kupce.
Zaključak
Na kraju krajeva, što vam prodavači ove narukvice žele reći je to da vam prodaju uređaj koji ima procesor jači od svih procesora s kojima ste se susreli, koji ima ogromnu memoriju, koji je sposoban, ne samo zamijeniti stotinjak medicinskih uređaja, nego i vršiti funkcije koje ti uređaji ne mogu, koji je sposoban izvršiti spektroskopiju svih spojeva u vašem tijelu i to trenutno, i automatski regulirati frekvencije svih atoma i spojeva u vašem tijelu, koji je sposoban da vam popravi zdravlje i izliječi vas svih mentalnih teškoća, i to samo za 199 kuna (plus PDV) i plus poklon! Kupujete?
http://cudaprirode.com/portal/iu/2780-energetska-naruknica-ili-kako-postati-idiot-za-199-kuna-plus-pdv, 4.5.2013.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)