Kako vjerom nadvladati strah (Zagreb 2009, Zaklada Biskup Josip Lang) knjiga je isusovca dr. Mije Nikića, poznatog psihologa i stručnjaka za nove religijske pokrete. Slučajno sam na nju naletio i svidjela mi se ne zato što je u praktičnom džepnom izdanju (ima samo 48 stranica maloga formata), nego što nastoji na pitak način pomoći ljudima koji posrću pod teretom i terorom straha, demonskog ploda današnjeg prestresnog načina života pretrpanog nesigurnošću i izazivačima tjeskobe svih vrsta. Zaista, ima li ikoga tko na svojim leđima nije osjetio njegov bič?
U usporedbi s poplavom najrazličitijih savjeta o izgradnji osobnosti i ublažavanju straha u svjetovnim medijima, koji recepte često preuzimaju iz smočnice istočnjačkih religija, Nikićeva knjižica je-koliko mi je poznato-nakon hagioterapije Tomislava Ivančića drugi konkretan katolički pridonos osmišljavanja liječenja prestrašene duše. Možda bismo ovamo trebali ubrojati i nastojanja pojedinih karizmatika, koja se dobrim dijelom naslanjaju na tekovine protestantsko-pentekosnog Faith movementa, ali o tome nekom drugom prilikom.
Nikićeva knjižica nije namijenjena simpatizerima karizmatske duhovnosti niti "herojima vjere" koji misle da se "pravi kršćanin" ne smije nikad i ničega bojati. To je knjiga koja praktičnim savjetima nastoji pomoći onima koji nisu načinjeni od materijala za "duhovne velikane". Savjetuje im da se duša na koncu dana umiri ili opusti dubokim disanjem, a zatim ohrabri ponavljanjem prikladnog biblijskog stiha. Jednako tako bi taj stih trebalo ponoviti nakon buđenja. Eto jednog savjeta iz knjige:
Osobe koje pate od osjećaja manje vrijednosti kao i oni koje savladava osjećaj nemoći neka prije spavanja više puta ponove u sebi spomenutu rečenicu apostola Pavla: "Sve mogu u Onome koji me jača", misleći pri tome na svemoćnu silu Duha Božjega koji prožima čitavo biće. Potrebno je, također, da i naša prva misao nakon što se probudimo bude ova istina u koju je Pavao bio uvjeren i koja mu je davala snage za nadljudska djela. Iskustvo je pokazalo da već nakon dva ili tri tjedna obavljanja ove vježbe ojača svijest samopouzdanja, budući da ovom vježbom afektivni svijet podsvijesti napusti dosadašnju matricu odnosno shemu svoje nemoći i počne vjerovati kako uistinu može biti hrabar, može sve jer snagu dobiva od Onoga koji može sve.
Možda bi neki prigovorili korištenju Božje Riječi za takav oblik početne psihološke samopomoći, ali mislim da Nikićevi savjeti mogu biti korisni, jer riječi koje "korisnici" ponavljaju nisu bilo kakvo štivo. Ponavljanje biblijskih stihova čak i s nakanom o kojoj Nikić govori u hipu se može pretvoriti u spontano meditiranje o Bogu. A tada se i najprestašenija duša može odjednom prometnuti u pravog pravcatog lava (ili lavicu).
Nema komentara:
Objavi komentar