No, o udrugi HUPED vratit ćemo se u sljedećem postu, kao i autoru zanimljivog članka kojeg ovdje prenosimo s portala monitor.hr. Autor se zove Radoslav Dejanović, jedan je od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Njegove tekstove možete pronaći na njegovom osobnom blogu oddparity.org. Iako je članak star tri godine, više je nego aktualan i primjeren s obzirom na najavljen nov HUPED-ov kongres o suradnji klasične i alternativne medicine.
Reiki za krave, na akademskoj razini
Suradnja sa alternativcima i dijeljenje bodova za prisustvovanje takvim skupovima može nas samo dovesti u situaciju da nas strani znanstvenici komentiraju kao “ekipu koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha”
Ezoterija na Velesajmu nije od jučer. Svaki malo pažljiviji posjetitelj sajma sigurno će se sjetiti kako je valjda na svakom sajmu bila prisutna ezoterija u većoj ili manjoj mjeri: od neizostavnih mjerača biopotencijala koji su ordinirali izvan paviljona, do nakladnika ezoteričnih knjiga, prodavača magičnih kristala, karizmatika, iscjelitelja... sklonost (barem nekih) djelatnika Velesajma prema onostranom primjetna je. Ništa loše u tome, svatko ima pravo vjerovati u što želi, pa bile to i najnevjerojatnije gluposti. No, što je sa organizacijom pravog pravcatog sajma ezoterije? I to – međunarodnog?
Zapravo, ništa. Velesajam je, kao i drugi dijelovi Holdinga, već neko vrijeme financijski u banani, a sajamske priredbe su sve siromašnije izlagačima i posjetiteljima, što je fakt kojeg može vidjeti svaki posjetitelj, unatoč hvalospjevima svečanih otvarača sajmova iz redova eminentne hrvatske političke scene. Velesajam gubi tlo pod nogama i ne uspjeva se prilagoditi promjenama na tržištu. Ili se ipak varam? Je li organiziranje sajma ezoterije zaista loš potez za Velesajam? Rekao bih kako nije. On svakako jest loš kad ga posmatramo iz nekakve više pozicije, jer se umjesto kvalitetnih izložaka konkretne industrije posjetiteljima nude praznovjerje, prodaja magle i instant utjeha. Tako gledano, zaista možemo reći kako je Velesajam pao na niske grane.
Zarada na ljudskom lakovjerju
Međutim! Ovaj potez možemo promatrati i na drugačiji način: Velesajam je pronašao nišu koja zanima posjetitelje, i što je važnije – pronašao je nišu izlagača spremnih platiti velesajamski prostor, za kojeg mnogi kažu kako baš i nije ekonomski isplativ. U tom smislu ovu priredbu možemo gledati kao zapravo veliki uspjeh Velesajma – otkrili su što ljudi žele, i to im ponudili. I pritom će vjerojatno zaraditi simpatične novce, što na izlagačima, što na posjetiteljima kojih će vjerojatno biti dosta. Gledano iz kuta čiste ekonomske računice, ovo bi mogao biti upravo odličan potez. Možda pomalo amoralan jer reklamira jednu veliku zabludu (no s druge strane itekako bi se dalo pričati o sarkastičnoj simbolici činjenice da umjesto propalog geekovskog informatičkog sajma Info uskoro kreće – sajam erotike), ali lukrativan. Na kraju krajeva, Velesajam je tu da ponudi nešto zanimljivo ljudima. Na taj način ovaj sajam postaje i slika društva, pokazuje u kojem se smjeru krećemo: nemamo, niti ćemo imati tako masovne manifestacije znanstvenog tipa, ali uskoro možemo očekivati cvjetanje manifestacija na kojima će alternativci doći na svoje. Velesajam je tu samo lakmus papir, pa što se njih tiče – ako su i oni odlučili zaraditi nešto novca na ljudskom lakovjerju i praznovjerju, neka im! Dapače, pozvat ću sve čitatelje da posjete sajam – oni koji vjeruju tamo će svakako naći materijala za sebe, a skepticima je to odlična prilika da se iz prve ruke upoznaju sa tom neobičnom materijom. Svakako će biti zgodno poslušati sve te alternativce i pronalaziti proturječja u njihovim Nedvojbenim Istinama Kojih Se Plaši Znanstvena Zajednica, ali i proučiti neke trikove profesionalnih prodavača magle.
Kongres o suradnji klasične i alternativne medicine, pak, ne mogu shvatiti tako blagonaklono. Za razliku od pučke veselice kakva je Jesenski sajam, ova manifestacija pretendira biti puno ozbiljnijom – i to je opasno. Opasno je zato što se na perfidan način alternativci, koji vrlo rado pljuckaju po znanosti kao konzervativnoj utvrdi zavidnih ljudi, nastoje prikrpati znanosti iz jednog jedinog cilja: da od nje dobiju nešto autoriteta.
Nemojmo se zavaravati, suradnja alternative i znanosti uvijek je bila hladni rat: te dvije koncepcije suprotne su jedna drugoj i nemoguće ih je potpuno izmiriti. Zajednički skupovi, ma koliko miroljubivi bili, nikad nisu niti će moći spojiti ta dva antipoda. No, u toj igri nužno je shvatiti kako jedna strana ima veliku prednost: alternativci. Znanost i znanstvenici danas se (ili bolje: još uvijek se) smatraju autoritetima, pa društvo ipak više vjeruje liječnicima nego travarima. Organiziranjem konferencija u kojima sudjeluju znanstvene ustanove (u ovom slučaju Veterinarski fakultet je suorganizator), a Grad Zagreb (onaj u financijskim problemima) – pokrovitelj. Glavni organizator je HUPED, udruga koja se bavi prirodnom, energetskom i duhovnom medicinom, dakle udruga alternativaca; na njihovoj stranici navodi se kako je riječ o “strukovnom udruženju terapeuta sa zadatkom podizanja kvalitete terapeutskih usluga i zaštite prava korisnika tih usluga.”
Znanstveni bodovi za sudjelovanje u okupljanju alternativaca!?
Kome nastane problem kad HUPED i VEF zajednički organiziraju konferenciju? Problem nastane znanstvenoj zajednici, jer se miješanje alternative i znanosti na takav način ponaša upravo kao dva utega na vazi: alternativci koriste autoritet znanstvene ustanove kako bi ojačali vlastiti autoritet i dobili na težini (jer neće VEF surađivati sa svakom šušom), no pritom se neizbježno događa da se spuštanjem kraka vage na kojoj je alternativna grupa – drugi krak vage diže. Drugim riječima, organiziranjem takvih stvari alternativci mogu dobiti na autoritetu, ali znanstvene ustanove mogu samo izgubiti.
Čini se kako akademska zajednica o tome ne razmišlja na takav način jer ovo je već osma konferencija te vrste, a prijašnje su se odvijale na drugim znanstvenim ustanovama (prošli se, primjerice, održao na Filozofskom fakultetu, a jedan od pokrovitelja bio je i, vjerovali ili ne – MZOŠ! (*)). Da bi apsurd bio još apsurdniji, znanstvenici za prisustvovanje toj manifestaciji dobivaju i bodove (!!!), pa Hrvatska veterinarska komora dijeli osam bodova za sudjelovanje, a Hrvatska liječnička komora – deset za pasivno sudjelovanje, petnaest bodova za predavanje!
Bodovi se (između ostalog) dijele za sudjelovanje na stručnim skupovima, pa se tako ovoj manifestaciji dodatno daje na važnosti. Ruku na srce, nazivi predavanja zvuče ako ne znanstveno, ono barem simpatično: “Ptica i čovjek kao globalna interakcija”, “Konj i čovjek – poštovanje, povjerenje, prijateljstvo”, “Religijske zajednice i sljedbe na Zapadu i nekonvencionalna medicina: pitanje ljudskih prava ili bioetike?”, i tako dalje i tako dalje. Jedan potencijalno subverzivni prilog: “Razotkrivanje šarlatanstva: Baktericidno djelovanje proizvoda na bazi „hydronic“ tehnologije na ATCC sojeve Gram-pozitivnih (Enterococcus faecalis) i Gram-negativnih bakterija (Salmonella enteriditis)” - vjerojatno će proteći u općem hrkanju iz auditorija.
MZOŠ pokrovitelj skupa s Maharishijem koji zubima vuče kamion
Oh, kad smo već kod toga – na prošlom kongresu specijalni gost bio je Maharishi Swami Dev Murti koji, kako navodi HUPED-ova stranica o sedmom kongresu, može zubima vući kamion težak dvadeset tona. Ili snagom volje nakostriješiti sve dlake na glavi.
Bez ikakvog sarkazma – svaka čast Maharishiju, njegovim sposobnostima i njegovim poklonicima, ali to zaista nije nešto čime bi se trebao baviti kongres koji pretendira imati nekakav znanstveni dignitet.
Ima li ikakvog smisla da bilo koja znanstvena ustanova sudjeluje u organizaciji takvog skupa? Apsolutno ne! Dapače, takvi potezi štetni su toj ustanovi i općenitom imidžu znanosti. Danas, sutra – znanstvenici će imati velikih problema objasniti ljudima što jest a što nije znanost. Miješanje znanosti i alternative pomoći će samo zbunjivanju više ili manje neukog puka.
Reiki vježbe za krave na studiju veterine
No, znanstveni rigor nam je, čini se, poprilično popustio, pa se akademskim ustanovama događaju posve neprimjereni izleti u alternativu, srećom najčešće kao posljedica osobnih interesa i lobiranja pojedinačnih profesora. VEF tako ima izborni kolegij (prema vodiču za studente iz 2009. godine): “Osnove holističke medicine” kojeg predaje prof.dr.sc. Damir Zubčić, a na kojem se, između ostalog, može saznati više o homeopatiji, akupunkturi i sličnim nedvojbeno znanstveno dokazanim metodama. Studenti fakulteta pričaju kako isti profesor navodno tijekom nastave predaje i kako izvođenje Reiki vježbi pored krava – povećava njihovu mliječnost.
Zaista, što je slijedeće? Uvrtanje rogova rasplodnim bikovima radi povećanja kvalitete sjemena? Energetiziranje vode u ribnjacima? To me navelo na zanimljivu zamisao: homeopatija tvrdi kako se potencija aktivne tvari povećava njenim razrjeđivanjem, odnosno – što je manje aktivne tvari u skupoj destiliranoj vodi koju kupuju naivni, time je učinkovitost veća.
Predlažem da bolesti riba u ribnjaku svi ubuduće rješavaju tako da uzmu stoti dio lijeka kojeg propiše veterinar i bace ga u ribnjak, što veći ribnjak tim bolje. Tako razrijeđen lijek sigurno će imati posebno potentno djelovanje! Pa ćemo 'em uštedjeti na lijeku, 'em ćemo manje zagađivati vodotoke, 'em će nam ribe biti tuta forca zdrave! Jecaj od tuge, zla farmaceutska industrijo!
Ekipa koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha
Nemojmo stati na tome. Mislim da bi se na agronomskim fakultetima trebalo uvesti predavanje o biodinamičkoj poljoprivredi, a svi studenti morali bi položiti ispit iz miješanja zemlje kravljim rogom u noći punog mjeseca. Na kraju krajeva, Rudolf Steiner je naše gore lik, isto kao i Tesla, Bošković ili Supek...
U ovakvim pričama alternativa ne može izgubiti obraz. Znanost može. Čak i kada je riječ o osobnom stavu jednog člana znanstvene zajednice, šteta koja nastaje pogađa cijelu zajednicu. To nije način koji će pomoći prevladavanju praznovjerja u društvu. Suradnja sa alternativcima i dijeljenje bodova za prisustvovanje takvim skupovima može nas samo dovesti u situaciju da nas strani znanstvenici komentiraju kao “ekipu koja dobiva bodove za tečajeve bacanja graha”. A sutra ćemo plakati kako nas nitko ne shvaća ozbiljno.
P.S. kad smo kod homeopatije: postoji zanimljiv članak u Zakonu o lijekovima, koji kaže da homeopatski proizvodi (članak 108.): “imaju dovoljan stupanj razrijeđenosti kojim se jamči sigurnost primjene proizvoda; posebice proizvod ne smije sadržavati više od jednog dijela izvorne tinkture na deset tisuća dijelova, odnosno ne više od jedne stotinke najmanje terapijske doze djelatne tvari zbog koje bi se lijek obvezno izdavao na liječnički recept.”
Netko naivan iz toga bi pročitao kako su homeopatski proizvodi toliko razrijeđeni da nemaju nikakvu učinkovitost (pa zato i mogu jamčiti sigurnost primjene proizvoda), a kapitalistički nastrojen pojedinac odmah bi uočio formulu za (osobni) izlaz iz recesije: uzmi aspirin, razdjeli ga na sto bočica destilirane vode i potpuno legalno prodaj sve bočice po cijeni dvije ili tri kutije aspirina za jednu bočicu.
(*) Stoga me ne čudi kako od MZOŠ nisam dobio baš nikakvu pomoć u slučaju Šenkovečkog Hogwartsa.
Nema komentara:
Objavi komentar