Jerry je menadžer restorana. Uvijek je dobro raspoložen. Kad god bi ga tko pitao kako je, odgovor bi uvijek glasio: "Da sam bolje ne bi valjalo!"
Mnogi konobari u njegovom restoranu dali su otkaz kada je on promjenio posao...da bi ga pratili od restorana do restorana u kojima je radio.
Zašto?
Jerry je umio motivirati ljude.
Ako je tko od kolega imao loš dan, Jerry je uvijek bio tu da ga ohrabri i ukaže mu na pozitivne strane čitave situacije.
Primijetivši to, postao sam znatiželjan. Jednoga dana otišao sam Jerryju i pitao ga:
"Ne shvaćam! Nitko ne može biti pozitivan čitav dan. Kako ti to uspijeva?"
Jerry mi je odgovorio:
"Svakoga jutra se probudim i kažem sam sebi da danas imam dva izbora: loše ili dobro raspoloženje. Uvijek izaberem dobro raspoloženje.
Svaki put kada se dogodi nešto loše, mogu izabrati da budem žrtva ili da nešto naučim iz toga. Ja uvijek biram učenje.
Kada neko dođe i počne se na nešto žaliti, mogu prihvatiti njegovu žalbu ili mogu istaći pozitivnu stranu života. Uvijek biram pozitivnu stranu života."
"Ali to nije uvijek tako lako," rekao sam mu.
"Da, lako je," rekao mi je Jerry. "Sve u životu se vrti oko izbora. Kad rješavaš raznorazne gluposti, sve je stvar izbora. Biraš kako ćeš reagirati na situacije. Biraš kako će drugi utjecati na tvoje raspoloženje. Biraš dobro ili loše raspoloženje. Tvoj izbor je kako ćeš proživjeti svoj život."
Nekoliko godina kasnije čuo sam da je Jerry slučajno učinio nešto što u njegovom poslu nikako nije dozvoljeno činiti. Ostavio je pogreškom otvorena stražnja vrata u restoran. U restoran su upala trojica naoružanih muškaraca. Dok je pokušavao otvoriti sef, tresući se od straha, nikako nije uspijevao pogoditi pravu kombinaciju.
Jedan od pljačkaša se uspaničario i pucao na Jerryja. Srećom, Jerryja su brzo pronašli i prevezli u bolnicu. Poslije duge i teške operacije i intenzivne njege uspješno se oporavio. Vidio sam ga šest mjeseci nakon ranjavanja .
Kada sam ga upitao kako je, odgovorio je: "Da sam bolje ne bi valjalo. Hoćeš li vidjeti ožiljke?"
Odbio sam, ali sam ga pitao o čemu je razmišljao za vrijeme pljačke.
"Prvo što mi je proletjelo kroz glavu bilo je da sam trebao zaključati stražnja vrata. Kad su me pogodili, dok sam ležao na podu, sjetio sam se da imam dvije mogućnosti izbora: da živim ili da umrem. Odlučio sam živjeti."
"Zar se nisi bojao?" - upitao sam ga.
Nastavio je: "Bolničari su bili odlični. Stalno su mi govorili da će sve biti u redu. Ali, kada su me unjeli u kola i kad sam im vidjeo izraze na licima, uplašio sam se. Čitao sam im u očima: "On je mrtav". Znao sam da je vrijeme za akciju."
"Što su oni učinili?" pitao sam
"Vidiš, tamo je bila jedna krupna medicinska sestra koja me stalno nešto pitala kako bih ostao pri svjesti. Pitala me jesam li na nešto alergičan. 'Da, na metke,' bio je moj odgovor."
Dok su se smijali rekao sam im: "Biram život. Molim vas, tretirajte me kao da sam živ - ne mrtav."
Jerry je preživio zahvaljujući dobrim doktorima, ali i zbog svog zadivljujućeg stava. Od njega sam naučio da svakog dana imaš izbor: uživati u životu ili ga mrziti.
Jedina stvar koja je samo tvoja - koju niko osim tebe ne može kontrolirati - je tvoj stav.
I, ako vodiš računa o tome, sve u životu postaje lakše.
(Preuzeto s interneta).
Nema komentara:
Objavi komentar