petak, 5. srpnja 2013.

Udruge Franak i Potrošač nanijele težak poraz praksi neetičnog poslovanja

U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. Neka ti je uteg potpun i točan i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu. (Pnz 25:13-16)

Jučerašnja nepravomoćna presuda koja je dala za pravo udrugama Franak i Potrošač u sudskom sporu protiv skupine banaka zbog-kako se vidi-protuzakonitog nagovaranja klijenata da prihvate obračun stambenih kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima, obradovala je više mojih poznanika koji su zbog "švicaraca" dospjeli u tešku materijalnu situaciju.  Osobno s tim nemam posla, jer nemam nikakav kredit, ali bilo mi je više nego drago čuti da cijela priča ide prema dobrom završetku. Ipak nije uvijek u pravu onaj s više novaca ili jačom toljagom, i ne mora sve u Hrvatskoj (i ne samo u Hrvatskoj) završiti uzrečicom "tko vam je kriv."
Da bi to tako završilo, ipak je trebalo hrabrosti i živaca članova spomenutih udruga i njihove odvjetnice da se upuste u neravnopravnu borbu koju bi mnogi unaprijed proglasili izgubljenom. Da "gubitnici" izazovu na megdan nedodorljive bankarske King-Kongove, kojima nijedna naša vlada do danas baš ništa nije mogla. I da dobiju taj megdan! Jasno je da se bankari neće tek tako predati, i da će s pomoću svih svojih pravnih resursa učiniti sve da žalbama preokrenu parnicu na drugom stupnju, ali neke stvari neće uspjeti prikriti.
Kao prvo, kako da banke vrate povjerenje građana, ako se utvrdilo da su svjesno i namjerno obmanule svoje klijente i neetično poslovale? Možda je presuda prava prigoda da se i u Hrvatskoj postavi pitanje etičnosti poslovanja, pa i da se to ugradi u građanski odgoj u školama. Etično poslovanje je pojam cijenjen na Zapadu, ali čini se da je zapelo negdje na hrvatskim granicama. Pa zato imamo to što imamo.
Kao drugo, da postoje državne institucije u koje se ipak može imati povjerenja. Zagrebački sud je to dokazao.
Povjerenje je moguće samo ako ste sigurni da vas druga strana neće prevariti ni iskoristiti, i da će se prema vama ponašati pravedno (dakako, ako i vi u startu imate takve nakane prema njoj). To je bit etičnog poslovanja, ali i etičnih temelja ljudskoga suživota. Tamo gdje toga nema, prije ili kasnije dođe do raspada društvenih veza na koje država, da bi opstala, mora reagirati nasiljem i policijskim nadzorom koji je za takvu državu mnnogo skuplji i riskantniji nego u uvjetima društvenoga povjerenja. Ili, kako bi rekao stari Emil Durkheim: "Kad su običaji dovoljnji, zakoni su nepotrebni. Kad običaji nisu dovoljni, zakoni su neprovedivi."
Mogli bismo još umovati o tome, ali sada za to nema vremena. Želimo članovima udruga Franak i Potrošač uspjeh i na drugom sudskom stupnju, i da se sve dobro završi.

Nema komentara: