Marija iz Nareta, TV serija

Evanđelje je oduvijek bilo nepresušno vrelo nadahnuća umjetnicima svih vrsta, pa tako tijekom zadnjih stotinu godina nije uzmanjkalo više ili manje uspjelih nastojanja da se njegov sadržaj prenese na filmsko platno. Kako se moglo očekivati, filmaši su se u svojim pokušajima morali najozbiljnije suočiti s rizikom sličnim onome koji staje na put svakom prevoditelju Biblije: neizbježnom činjenicom da svaki prijevod postaje istodobno i tumačenje teksta. Koliko li to više vrijedi za medij koji zbog kratkoće vremenskog trajanja filma ne može doslovno slijediti sav evanđeoski tekst, nego mora provesti izbor građe kako bi istaknuo dvije ili tri najvažnije ideje? Sreća je da Evanđelje nudi neiscrpne mogućnosti rekonstrukcije događaja, likova i ambijenta, pa stoga i ozbiljni scenaristi mogu-ako se potrude-prereći Radosnu vijest (ili njen dio) iz neke nove perspektive.

Jednim takvim novitetom počastio nas je nedavno HTV. Radi se o talijanskoj TV seriji Marija iz Nazareta, prikazanoj za Badnjak i Božić na drugom programu. Serija rekonstruira Evanđelje na pozadini prikaza života Blažene Djevice Marije. Naziv serije na prvi pogled podsjeća na kultni Zeffirellijev film Isus iz Nazareta, ali to je možda i jedina sličnost između tih ostvarenja, jer je u Zeffirellijevom prikazu zbog usredotočenosti na Isusa Marija stavljena u drugi plan. Da bi se o tome moglo argumentiranije progovoriti, potrebno je nešto reći o Marijinom liku u Novome Zavjetu.

Evanđeoska Marija

Filmski prikazi Marijina lika u Evanđelju uglavnom ovise o tome promatra li ga scenarist iz perspektive bližoj protestantskom ili katoličkom teološkom stajalištu.  Protestantska egzegeza sklona je zanemarivati Marijinu ulogu u Isusovom zemaljskom životu ponajviše zbog protivljenja katoličkom štovanju Marije (to je jedna od najvažnijih točki neslaganja protestanata s katolicima), a s druge strane zbog jakog naglašavanja potrebe za radikalnim osobnim obraćenjem u kojemu je vjerniku dovoljan Isus kojemu nisu potrebni nikakvi posrednici niti pomoćnici. U takvoj perspektivi se doimlje da Marija nakon Isusova čuda s vinom na svadbi u Kani uglavnom samo zbunjeno promatra što se to događa s njenim Sinom (na kojeg, dakako, nema nikakav utjecaj), iz poslušnosti ga prati po prašnjavim judejskim putovima sve do smrti na križu, ali nema nikakvu osobitu ulogu u nastanku Crkve i početku širenja kršćanskih misija. Ukratko, ona je samo obična i ne naročito značajna žena koja je bila samo Božje sredstvo da njegov Sin dođe na svijet, i tu njena uloga u povijesti spasenja zapravo prestaje. Zastupnici stajališta o Mariji kao sporednom liku u Evanđelju potkrijepili bi to činjenicom da pisci novozavjetnih poslanica nigdje ne spominju Mariju, niti se ona spominje u opisu Nebeske liturgije u Otkrivenju. Dakle, jedna od mnogih svetih žena, ali ne više od toga.

Naravno da nije teško pronaći slabe točke u takvom shvaćanju: što je s Isusovom bezgrješnošću od rođenja (u što i protestanti vjeruju) ukoliko se rodio od obične žene koja je griješnica kao i svi drugi ljudi (pa bi tako preko Marije trebao poprimiti i palu ljudsku narav), zašto ga Marija prati cijeloga života iako se u Mt 12:46-50[1]čini da se od nje distancirao. Osim toga, je li nebitno to što je Marija kao jedina žena povijesti čovječanstva imala čast tijekom devet mjeseci nositi u svojoj utrobi Božje dijete. Da, da…čije je to genetsko naslijeđe baštinio Isus? Čak i niz protestanata se slaže s tim da evanđeoski tekst neizravno upućuje na to da je Marijin i Isusov odnos znatno dublji i sadržajniji od onoga što se čini na prvi pogled. To je već mnogo bliže katoličkoj perspektivi koja vidi kako Marija aktivno i svjesno sudjeluje u Isusovu zemaljskom poslanju od početka do kraja, pomaže mu u svim njegovim zemaljskim tegobama, tješi ga kad mu je teško, podržava njegove učenike u trenutcima obeshrabrenja nakon Učiteljeva raspeća, a nakon osnutka Crkve postaje živuća podsjetnica i izvor uspomena na Isusovo djetinjstvo i zemaljski život.

 

Takvu Mariju prikazuje serija Marija iz Nazareta. Iako zbog potreba scenarija mjestimice preslaguje radnju u drukčiji vremenski ili prostorni kontekst u odnosu spram teksta Evanđelja, ne čini to na štetu poruke niti je iskrivljuje. A to je već nešto. Štoviše, serija pojašnjava neka mjesta u Evanđelju na koja dosadašnji filmski i TV projekti nisu obraćali veliku pozornost. Primjerice, prvi Isusov govor u sinagogi u Nazaretu koji ga je gotovo stajao života (sablazan slušatelja zbog njegova tumačenja Pisma i prijekora zbog nevjere), sumnja Isusove šire obitelji u njegovu pravovjernost, ali možda najvažnije mjesto je susret Marije i Isusa u okolnostima navedenim u Mt 12:46-50. Isusova tvrdnja o tome da su svi koji vrše volju njegova nebeskoga Oca njegova braća, majka i sestra, sablažnjuje njegovu obitelj, naviknutu na to da je krvna obiteljska povezanost najsvetija i najvažnija stvar koja uostalom osigurava povijesni kontinuitet Izabranoga izraelskoga naroda. Nagovaraju Mariju da ga ostavi riječima „Zar ne vidiš da te se odrekao?“ Međutim, Marija vidi dalje od njih i zna da se oko njena Sina okuplja nova duhovna obitelj, važnija od naravne. I odgovara: „On je sada moj Gospodar“. Točka na i jedinstvenoga odnosa Boga kao Marijinog Stvoritelja i Gospodara i Marije kao Božje Majke i zemaljske pomoćnice.

 

Marija i Antimarija

U Evanđeljima važno mjesto zauzimaju razni protivnici Isusove osobe i poslanja, od onog glavnog u duhovnom svijetu (sotona), do ljudskih osporavatelja, manipulatora, izazivača, izrugivača i urotnika. Isus iz Nazareta, a osobito Gibsonova Pasija, prikazuju te antikristovske pojave u različitim bojama i nijansama, koje Isus kao da izvlači iz zmijskih rupa na svjetlo dana. Marija iz Nazareta dodala je tim likovima nešto novo: tipski lik Antimarije uosobljen u zloj kraljici Herodijadi. Herodijada je u Evanđelju izravno skrivila pogubljenje Ivana Krstitelja, koji se protivio njenoj brakolomnoj vezi s Herodom Antipom za kojeg se udala napustivši prethodnog muža Filipa (što je bilo protivno židovskim starozavjetnim propisima). Pokušaj scenarističke rekonstrukcije lika Herodijade jedan je od pogonskih motora serije Marija iz Nazareta, jer je njoj pridružen lik Marije Magdalene, koja je u seriji Herodijadina prijateljica i dvorska kurtizana. Herodijada kao Antimarija poput starozavjetne Izebele i sličnih žena paučica plete urote i manipulira moćnim muškarcima da bi prosipala otrov, sijala smrt i likvidirala pravednike. Nasuprot Antimariji prava Marija i starozavjetne svete žene koje su joj prethodile (Mirjam, Ruta, Ana, Debora) pomažu muškarcima otvarajući im vidike i ohrabrujući ih da štite ono što je Božje. Iako se Herodijada i Marija u seriji ne sukobljavaju izravno, Herodijadino nastojanje da potkopa Isusovo poslanje pogađa smisao i cilj Marijina života. U seriji se gotovo nigdje ne spominje sotona kao Isusov protivnik, ali Herodijada to u jednu ruku nadomješta svojom zloćom i tijesno pripijenim androginim kostimima neprimjerenim tom vremenu, kao i činjenicom da u seriji uopće ne stari. Jednako izgleda u vrijeme Isusova rođenja i tridesetak godina nakon toga, u času Raspeća. Ne znam pouzdano je li to bila scenaristova nakana, ali tu je možda otišao predaleko. Naime, poput Herodijade za sve to godine nije ostarila niti njena prijateljica Marija Magdalena koja je sve te godine uživala u svili i kadifi udavši se za dvorskog velikodostojnika, sve dok užasnuta smrću Ivana Krstitelja i vidjevši pravo Herodijadino lice nije napustila dvor Heroda Antipe. Marija Magdalena je nesvjesna Bogotražiteljica koju su Isusove riječi već prije konačnog prekida s Herodijadom pomalo načele. Nakon bijega s dvora scenarist je poistovjećuje sa ženom uhvaćenom u preljubu (v. Iv 8) kojoj Isus oprašta i nalaže joj da više ne griješi. Tu je postala njegova sljedbenica, doduše jednako mladalačkog izgleda kao u vrijeme kad je Sveta Obitelj bježala pred Herodom u Egipat. Reklo bi se da su u starini imali neka čudesna sredstva za pomlađivanje, jer bi Magdalena u vrijeme Isusove službe prema ovakvome scenariju morala imati blizu pedesetak godina. Inače je Magdalenin lik dobro profiliran, osobito u dimenziji privrženosti Isusu, iako se serija nije pozabavila evanđeoskim izvještajem prema kojem je Isus iz nje istjerao sedam zlih duhova…možda to učini koji drugi sličan projekt. Nadajmo se da će biti jednako gledljiv kao i Marija iz Nazareta.

---

[1]Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." (Mt 12:46-50)

 

Sretan Božić

Sretan Božić svim kršćanima, a mir i blagoslov Božji svim ljudima dobre volje.

On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe "oplijeni"
uzevši lik »sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.
I svaki će jezik priznati:
"Isus Krist jest Gospodin!" -
 na slavu Boga Oca.
(Fil 2:6-11)

 

Padaj s neba

Vrijeme je došašća, pa objavljujem tradicionalnu pjesmu "Padaj s neba, roso sveta".

Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! (1 Sol 4:15-18)

 

Zašto su PROTIVnici referenduma izgubili?

Glede jučerašnjeg referenduma nemam nikakve trijumfalističke osjećaje iako je riječ o prevažnom događaju. Očekivao sam takav ishod (naravno bio sam ZA), a drago mi je da smo doživjeli da ne pobjeđuje uvijek onaj koji ima silu i poluge moći na svojoj strani.
Iskreno se divim voditeljima Inicijative koji su uspjeli otrpjeti takvu bujicu protukatoličkih uvreda i provokacija kakvih u Hrvatskoj nije bilo od vremena procesa Bl. Alojziju Stepincu.
Poraženi pak trebaju dobro razmisliti gdje su to pogriješili i zašto im ni sva vladina logistika ni mediji nisu mogli dobiti referendum.
Zaista, kako se to moglo dogoditi?
Sigurno je da je obiteljska tradicija u hrvatskome narodu unatoč porastu broja raznih poteškoća još uvijek nešto što se cijeni, a većina ljudi nije spremna za neku radikalnu redefiniciju braka kako su u perspektivi očekivale LBGT udruge i njihovi podupiratelji. Svakako u obzir treba uzeti i utjecaj Crkve (iako ni ona nije uspjela pokrenuti na referendum većinu onih koji se smatraju vjernicima), ali ponajviše činjenicu da vladajuće strukture nisu postigle osobite uspjehe u poboljšanju položaja širokih slojeva naroda. Poznato je da ne možeš od naroda tražiti ništa ako mu prethodno nešto nisi dao.  Kako da se taj narod tada zalaže za tvoje ideje? Ishod je odlučila osviještenija manjina "tradicionalnih", što protivnike referenduma vjerojatno boli još više od činjenice samoga poraza. Jer, ako tako uvjerljivo gubimo unatoč velikom neizlasku na referendum, što bi se tek moglo dogoditi ako na dnevni red dođu stvari koje u većoj mjeri pogađaju tu šutljivu većinu? Recimo rezanje plaća za 30 posto ili nešto slično? Što možemo tada očekivati?
Vidi se također da se PROTIVnicima nije isplatio agresivan pristup stvari, što je vjerojatno razlog zašto kod nas slabo prolaze nastojanja gay pokreta za senzibiliziranjem većine za svoju situaciju. Nitko ne voli da mu netko ulijeva svoju istinu u uho galamom, prijetećim tvrdnjama o "ukidanju heteroseksualne paradigme", a osobito pokušajima za nabijanjem osjećaja krivnje za homofobiju (slično nekim drugim pokušajima za nabijanje krivnje zbog "ustašoidnosti"). Također se s Marsa vidi kako strategija medijskog linča i ocrnjivanja Inicijative za obitelj nije postigla cilj. Niti je uspjela te ljude zastrašiti i navesti ih da odustanu (imaju oni obitelji i djecu koja sigurno doznaju za nevolje svojih roditelja), niti je pokrenula mase da glasuju protiv. Naprotiv, čini se da je postigla potpuno suprotan učinak: izazvala je revolt među "tradicionalistima" i svrstala na njihovu stranu neke koji su možda u početku bili suzdržani. Umjesto da zastraši, podijeli i zavlada, medijska strategija je "tradicionaliste" homogenizirala. U konačnici su mediji sami zadali težak udaraca vlastitoj vjerodostojnosti. Da bude stvar gora, pokazalo se da njihov utjecaj ima granica kao što ni moć njihovih financijera i stvarnih vladara nije neograničena. Ono što ih mora boljeti je činjenica da suprotna strana koja je pobijedila na referendumu nije imala nijedan relevantan hrvatski svjetovni medij na svojoj strani (ne računamo tu vjerski tisak), niti je imala ruku na ijednoj značajnoj polugi moći u društvu. Poraz na referendumu je stoga višestruk; poraz ideje radikalnog redefiniranja ideje obitelji i braka, poraz medijske strategije koja je tu ideju trebala prosvrdlati u glave pučanstva, poraz vladine logistike (predsjednik Josipović, primjerice, uživa veliku popularnost u istraživanjima javnoga mnijenja, ali svojim javnim opredjeljenjem PROTIV nije bio u stanju preokrenuti ishod), te poraz lika i djela raznih estradnih zvjezdica poput Severine, koje su precijenile svoj utjecaj na javnost vjerujući da su upravo one uzor čiji životni stil treba oponašati?
Najteži poraz pretrpjelo je elitističko shvaćanje naših moćnika prema kojoj je stoka (narod) po prirodi glupa i moguće joj je sve podvaliti. Možda je nešto od toga moguće samo kad je narod zastrašen, ali on to tijekom referendumske kampanje nije bio. Čim nestane straha, događaju se čudesa. U svezi s referendumom mnogi prizivaju biblijsku pripovjest o Davidu koji je pobijedio Golijata. Zašto ga drugi borci nisu mogli pobijediti? Jer su ga se bojali, i zato su već unaprijed bili poraženi. David ga se nije uplašio, i to mu je donijelo pobjedu, iako je po svemu bio "izgubljen slučaj". Pročitajte kako je protekla ta borba:

Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivač (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) iziđe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste riječi kao prije. I David ih je čuo. A čim su Izraelci ugledali toga čovjeka, pobjegoše svi daleko od njega i strah ih uhvati. Neki Izraelac reče: "Jeste li vidjeli onoga čovjeka što je izišao? A izišao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj će mu dati silno blago i dat će mu svoju kćer i oslobodit će od poreza njegov očinski dom u Izraelu."
Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "Što će to dobiti čovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?" A narod mu odgovori istim riječima kao prije: "Eto to će dobiti čovjek koji ga pogubi."
...David reče Šaulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem." Ali Šaul odvrati Davidu: "Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim jer si ti još dijete, a on ratnik od svoje mladosti."
Ali David odgovori Šaulu: "Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa će i taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih jer je izazvao bojne čete Boga živoga." David još dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape izbavit će me i iz ruku toga Filistejca." Tada Šaul reče Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!"
Šaul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustače mjedenu kacigu i stavi mu oklop. Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao." Zato sve skinu sa sebe.
David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: "Dođi k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!"
A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke."
Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljačkaše njihov tabor. A David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator.
(1 Sam 17: 23-27, 32-54)