Jednim takvim novitetom počastio nas je nedavno HTV. Radi se o talijanskoj TV seriji Marija iz Nazareta, prikazanoj za Badnjak i Božić na drugom programu. Serija rekonstruira Evanđelje na pozadini prikaza života Blažene Djevice Marije. Naziv serije na prvi pogled podsjeća na kultni Zeffirellijev film Isus iz Nazareta, ali to je možda i jedina sličnost između tih ostvarenja, jer je u Zeffirellijevom prikazu zbog usredotočenosti na Isusa Marija stavljena u drugi plan. Da bi se o tome moglo argumentiranije progovoriti, potrebno je nešto reći o Marijinom liku u Novome Zavjetu. Evanđeoska Marija
Filmski prikazi Marijina lika u Evanđelju uglavnom ovise o tome promatra li ga scenarist iz perspektive bližoj protestantskom ili katoličkom teološkom stajalištu. Protestantska egzegeza sklona je zanemarivati Marijinu ulogu u Isusovom zemaljskom životu ponajviše zbog protivljenja katoličkom štovanju Marije (to je jedna od najvažnijih točki neslaganja protestanata s katolicima), a s druge strane zbog jakog naglašavanja potrebe za radikalnim osobnim obraćenjem u kojemu je vjerniku dovoljan Isus kojemu nisu potrebni nikakvi posrednici niti pomoćnici. U takvoj perspektivi se doimlje da Marija nakon Isusova čuda s vinom na svadbi u Kani uglavnom samo zbunjeno promatra što se to događa s njenim Sinom (na kojeg, dakako, nema nikakav utjecaj), iz poslušnosti ga prati po prašnjavim judejskim putovima sve do smrti na križu, ali nema nikakvu osobitu ulogu u nastanku Crkve i početku širenja kršćanskih misija. Ukratko, ona je samo obična i ne naročito značajna žena koja je bila samo Božje sredstvo da njegov Sin dođe na svijet, i tu njena uloga u povijesti spasenja zapravo prestaje. Zastupnici stajališta o Mariji kao sporednom liku u Evanđelju potkrijepili bi to činjenicom da pisci novozavjetnih poslanica nigdje ne spominju Mariju, niti se ona spominje u opisu Nebeske liturgije u Otkrivenju. Dakle, jedna od mnogih svetih žena, ali ne više od toga.
Naravno da nije teško pronaći slabe točke u takvom shvaćanju: što je s Isusovom bezgrješnošću od rođenja (u što i protestanti vjeruju) ukoliko se rodio od obične žene koja je griješnica kao i svi drugi ljudi (pa bi tako preko Marije trebao poprimiti i palu ljudsku narav), zašto ga Marija prati cijeloga života iako se u Mt 12:46-50[1]čini da se od nje distancirao. Osim toga, je li nebitno to što je Marija kao jedina žena povijesti čovječanstva imala čast tijekom devet mjeseci nositi u svojoj utrobi Božje dijete. Da, da…čije je to genetsko naslijeđe baštinio Isus? Čak i niz protestanata se slaže s tim da evanđeoski tekst neizravno upućuje na to da je Marijin i Isusov odnos znatno dublji i sadržajniji od onoga što se čini na prvi pogled. To je već mnogo bliže katoličkoj perspektivi koja vidi kako Marija aktivno i svjesno sudjeluje u Isusovu zemaljskom poslanju od početka do kraja, pomaže mu u svim njegovim zemaljskim tegobama, tješi ga kad mu je teško, podržava njegove učenike u trenutcima obeshrabrenja nakon Učiteljeva raspeća, a nakon osnutka Crkve postaje živuća podsjetnica i izvor uspomena na Isusovo djetinjstvo i zemaljski život.
Takvu Mariju prikazuje serija Marija iz Nazareta. Iako zbog potreba scenarija mjestimice preslaguje radnju u drukčiji vremenski ili prostorni kontekst u odnosu spram teksta Evanđelja, ne čini to na štetu poruke niti je iskrivljuje. A to je već nešto. Štoviše, serija pojašnjava neka mjesta u Evanđelju na koja dosadašnji filmski i TV projekti nisu obraćali veliku pozornost. Primjerice, prvi Isusov govor u sinagogi u Nazaretu koji ga je gotovo stajao života (sablazan slušatelja zbog njegova tumačenja Pisma i prijekora zbog nevjere), sumnja Isusove šire obitelji u njegovu pravovjernost, ali možda najvažnije mjesto je susret Marije i Isusa u okolnostima navedenim u Mt 12:46-50. Isusova tvrdnja o tome da su svi koji vrše volju njegova nebeskoga Oca njegova braća, majka i sestra, sablažnjuje njegovu obitelj, naviknutu na to da je krvna obiteljska povezanost najsvetija i najvažnija stvar koja uostalom osigurava povijesni kontinuitet Izabranoga izraelskoga naroda. Nagovaraju Mariju da ga ostavi riječima „Zar ne vidiš da te se odrekao?“ Međutim, Marija vidi dalje od njih i zna da se oko njena Sina okuplja nova duhovna obitelj, važnija od naravne. I odgovara: „On je sada moj Gospodar“. Točka na i jedinstvenoga odnosa Boga kao Marijinog Stvoritelja i Gospodara i Marije kao Božje Majke i zemaljske pomoćnice.U Evanđeljima važno mjesto zauzimaju razni protivnici Isusove osobe i poslanja, od onog glavnog u duhovnom svijetu (sotona), do ljudskih osporavatelja, manipulatora, izazivača, izrugivača i urotnika. Isus iz Nazareta, a osobito Gibsonova Pasija, prikazuju te antikristovske pojave u različitim bojama i nijansama, koje Isus kao da izvlači iz zmijskih rupa na svjetlo dana. Marija iz Nazareta dodala je tim likovima nešto novo: tipski lik Antimarije uosobljen u zloj kraljici Herodijadi. Herodijada je u Evanđelju izravno skrivila pogubljenje Ivana Krstitelja, koji se protivio njenoj brakolomnoj vezi s Herodom Antipom za kojeg se udala napustivši prethodnog muža Filipa (što je bilo protivno židovskim starozavjetnim propisima). Pokušaj scenarističke rekonstrukcije lika Herodijade jedan je od pogonskih motora serije Marija iz Nazareta, jer je njoj pridružen lik Marije Magdalene, koja je u seriji Herodijadina prijateljica i dvorska kurtizana. Herodijada kao Antimarija poput starozavjetne Izebele i sličnih žena paučica plete urote i manipulira moćnim muškarcima da bi prosipala otrov, sijala smrt i likvidirala pravednike. Nasuprot Antimariji prava Marija i starozavjetne svete žene koje su joj prethodile (Mirjam, Ruta, Ana, Debora) pomažu muškarcima otvarajući im vidike i ohrabrujući ih da štite ono što je Božje. Iako se Herodijada i Marija u seriji ne sukobljavaju izravno, Herodijadino nastojanje da potkopa Isusovo poslanje pogađa smisao i cilj Marijina života. U seriji se gotovo nigdje ne spominje sotona kao Isusov protivnik, ali Herodijada to u jednu ruku nadomješta svojom zloćom i tijesno pripijenim androginim kostimima neprimjerenim tom vremenu, kao i činjenicom da u seriji uopće ne stari. Jednako izgleda u vrijeme Isusova rođenja i tridesetak godina nakon toga, u času Raspeća. Ne znam pouzdano je li to bila scenaristova nakana, ali tu je možda otišao predaleko. Naime, poput Herodijade za sve to godine nije ostarila niti njena prijateljica Marija Magdalena koja je sve te godine uživala u svili i kadifi udavši se za dvorskog velikodostojnika, sve dok užasnuta smrću Ivana Krstitelja i vidjevši pravo Herodijadino lice nije napustila dvor Heroda Antipe. Marija Magdalena je nesvjesna Bogotražiteljica koju su Isusove riječi već prije konačnog prekida s Herodijadom pomalo načele. Nakon bijega s dvora scenarist je poistovjećuje sa ženom uhvaćenom u preljubu (v. Iv 8) kojoj Isus oprašta i nalaže joj da više ne griješi. Tu je postala njegova sljedbenica, doduše jednako mladalačkog izgleda kao u vrijeme kad je Sveta Obitelj bježala pred Herodom u Egipat. Reklo bi se da su u starini imali neka čudesna sredstva za pomlađivanje, jer bi Magdalena u vrijeme Isusove službe prema ovakvome scenariju morala imati blizu pedesetak godina. Inače je Magdalenin lik dobro profiliran, osobito u dimenziji privrženosti Isusu, iako se serija nije pozabavila evanđeoskim izvještajem prema kojem je Isus iz nje istjerao sedam zlih duhova…možda to učini koji drugi sličan projekt. Nadajmo se da će biti jednako gledljiv kao i Marija iz Nazareta.
[1]Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." (Mt 12:46-50)
Nema komentara:
Objavi komentar