Zašto su PROTIVnici referenduma izgubili?

Glede jučerašnjeg referenduma nemam nikakve trijumfalističke osjećaje iako je riječ o prevažnom događaju. Očekivao sam takav ishod (naravno bio sam ZA), a drago mi je da smo doživjeli da ne pobjeđuje uvijek onaj koji ima silu i poluge moći na svojoj strani.
Iskreno se divim voditeljima Inicijative koji su uspjeli otrpjeti takvu bujicu protukatoličkih uvreda i provokacija kakvih u Hrvatskoj nije bilo od vremena procesa Bl. Alojziju Stepincu.
Poraženi pak trebaju dobro razmisliti gdje su to pogriješili i zašto im ni sva vladina logistika ni mediji nisu mogli dobiti referendum.
Zaista, kako se to moglo dogoditi?
Sigurno je da je obiteljska tradicija u hrvatskome narodu unatoč porastu broja raznih poteškoća još uvijek nešto što se cijeni, a većina ljudi nije spremna za neku radikalnu redefiniciju braka kako su u perspektivi očekivale LBGT udruge i njihovi podupiratelji. Svakako u obzir treba uzeti i utjecaj Crkve (iako ni ona nije uspjela pokrenuti na referendum većinu onih koji se smatraju vjernicima), ali ponajviše činjenicu da vladajuće strukture nisu postigle osobite uspjehe u poboljšanju položaja širokih slojeva naroda. Poznato je da ne možeš od naroda tražiti ništa ako mu prethodno nešto nisi dao.  Kako da se taj narod tada zalaže za tvoje ideje? Ishod je odlučila osviještenija manjina "tradicionalnih", što protivnike referenduma vjerojatno boli još više od činjenice samoga poraza. Jer, ako tako uvjerljivo gubimo unatoč velikom neizlasku na referendum, što bi se tek moglo dogoditi ako na dnevni red dođu stvari koje u većoj mjeri pogađaju tu šutljivu većinu? Recimo rezanje plaća za 30 posto ili nešto slično? Što možemo tada očekivati?
Vidi se također da se PROTIVnicima nije isplatio agresivan pristup stvari, što je vjerojatno razlog zašto kod nas slabo prolaze nastojanja gay pokreta za senzibiliziranjem većine za svoju situaciju. Nitko ne voli da mu netko ulijeva svoju istinu u uho galamom, prijetećim tvrdnjama o "ukidanju heteroseksualne paradigme", a osobito pokušajima za nabijanjem osjećaja krivnje za homofobiju (slično nekim drugim pokušajima za nabijanje krivnje zbog "ustašoidnosti"). Također se s Marsa vidi kako strategija medijskog linča i ocrnjivanja Inicijative za obitelj nije postigla cilj. Niti je uspjela te ljude zastrašiti i navesti ih da odustanu (imaju oni obitelji i djecu koja sigurno doznaju za nevolje svojih roditelja), niti je pokrenula mase da glasuju protiv. Naprotiv, čini se da je postigla potpuno suprotan učinak: izazvala je revolt među "tradicionalistima" i svrstala na njihovu stranu neke koji su možda u početku bili suzdržani. Umjesto da zastraši, podijeli i zavlada, medijska strategija je "tradicionaliste" homogenizirala. U konačnici su mediji sami zadali težak udaraca vlastitoj vjerodostojnosti. Da bude stvar gora, pokazalo se da njihov utjecaj ima granica kao što ni moć njihovih financijera i stvarnih vladara nije neograničena. Ono što ih mora boljeti je činjenica da suprotna strana koja je pobijedila na referendumu nije imala nijedan relevantan hrvatski svjetovni medij na svojoj strani (ne računamo tu vjerski tisak), niti je imala ruku na ijednoj značajnoj polugi moći u društvu. Poraz na referendumu je stoga višestruk; poraz ideje radikalnog redefiniranja ideje obitelji i braka, poraz medijske strategije koja je tu ideju trebala prosvrdlati u glave pučanstva, poraz vladine logistike (predsjednik Josipović, primjerice, uživa veliku popularnost u istraživanjima javnoga mnijenja, ali svojim javnim opredjeljenjem PROTIV nije bio u stanju preokrenuti ishod), te poraz lika i djela raznih estradnih zvjezdica poput Severine, koje su precijenile svoj utjecaj na javnost vjerujući da su upravo one uzor čiji životni stil treba oponašati?
Najteži poraz pretrpjelo je elitističko shvaćanje naših moćnika prema kojoj je stoka (narod) po prirodi glupa i moguće joj je sve podvaliti. Možda je nešto od toga moguće samo kad je narod zastrašen, ali on to tijekom referendumske kampanje nije bio. Čim nestane straha, događaju se čudesa. U svezi s referendumom mnogi prizivaju biblijsku pripovjest o Davidu koji je pobijedio Golijata. Zašto ga drugi borci nisu mogli pobijediti? Jer su ga se bojali, i zato su već unaprijed bili poraženi. David ga se nije uplašio, i to mu je donijelo pobjedu, iako je po svemu bio "izgubljen slučaj". Pročitajte kako je protekla ta borba:

Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivač (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) iziđe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste riječi kao prije. I David ih je čuo. A čim su Izraelci ugledali toga čovjeka, pobjegoše svi daleko od njega i strah ih uhvati. Neki Izraelac reče: "Jeste li vidjeli onoga čovjeka što je izišao? A izišao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj će mu dati silno blago i dat će mu svoju kćer i oslobodit će od poreza njegov očinski dom u Izraelu."
Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "Što će to dobiti čovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?" A narod mu odgovori istim riječima kao prije: "Eto to će dobiti čovjek koji ga pogubi."
...David reče Šaulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem." Ali Šaul odvrati Davidu: "Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim jer si ti još dijete, a on ratnik od svoje mladosti."
Ali David odgovori Šaulu: "Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa će i taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih jer je izazvao bojne čete Boga živoga." David još dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape izbavit će me i iz ruku toga Filistejca." Tada Šaul reče Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!"
Šaul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustače mjedenu kacigu i stavi mu oklop. Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao." Zato sve skinu sa sebe.
David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: "Dođi k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!"
A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke."
Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljačkaše njihov tabor. A David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator.
(1 Sam 17: 23-27, 32-54)