Reče Isus: "Prijeđimo prijeko"

U onaj dan, uvečer, reče Isus svojim učenicima:
„Prijeđimo prijeko!“
(Mk 4, 35-41)

I meni upućuješ poziv koji si prije dvije tisuće godina uputio svojim učenicima: ˝Prijeđimo prijeko!˝
Pozivaš me da prijeđem preko nekih ograda u svome životu, u svome načinu razmišljanja i djelovanja.
Želiš da zajedno prijeđemo preko svega onoga što me razdvaja od Boga i od same sebe.
Pozivaš me da se s Tobom otisnem od obale, od svega što za mene predstavlja ljudsku sigurnost, a što nije izgrađeno na Tebi.
Jesam li spremna ući s Tobom u lađu?
Da bih to mogla, pozivaš me najprije da otpustim mnoštvo onoga što me u ovome trenutku okružuje i veže uz obalu.
A okružuje me mnogo toga, Isuse.
To je ponajprije moja zabrinutost koju proživljavam zbog svega što mi se dešava.
Moje se misli stalno vrte oko toga što će biti sa mnom, kako će to sve završiti, hoću li izdržati;
oko tekućih poslova koje možda nema tko obaviti umjesto mene ...
To je ono mnoštvo koje moram otpustiti da bih jedno vrijeme provela s Tobom.
Sada ostavljam po strani sve svoje brige i preokupacije, dvojbe i dileme,
i želim se usredotočiti samo na susret s Tobom.
Želim odgovoriti na tvoj poziv i otisnuti se od obale.
Ali gle! Evo, najednom sa svih strana valova.
To su moje sumnje, strahovi, tjeskoba i nemir.
Javljaju se svakojake misli koje me žele odvratiti od susreta s Tobom.
Sve u meni i oko mene uskovitlalo se i kao da se buni protiv Tebe,
protiv ove situacije u kojoj sam se našla, protiv trpljenja koje proživljavam i koje mi tek predstoji.
A ti? Tebe kao da nema.
Ako i jesi tu negdje, onda zacijelo spavaš i uopće Te ne zanima što se događa sa mnom.
Bože, gdje si? Kako možeš dopustiti svu ovu rastrganost?
Isuse, ovo više nije igra. Bojim se ... Zar ne mariš što padam?
˝Utihni! Umukni!˝ - Tvoje riječi odzvanjaju u mome duhu.
Zapovijedaš nemiru, sumnjama, ljutnji i strahu koji su me obuzeli da se povuku.
Oluja se u čas smiruje i nastaje velika utiha, mir kakav još nisam iskusila.
U tome miru pristupaš mi Ti.
˝Što si bojažljiva? Kako nemaš vjere? Ne znaš li da sam Ja s tobom,
Gospodar svega stvorenoga, Gospodar nad životom i smrću, nad zdravljem i bolešću,
nad bolovima i patnjama, nad vjetrovima i olujama?
Ne znaš li da sam Ja jači od svega toga?
Ako sam Ja s tobom – tko će protiv tebe?
Ako sam Ja tvoj štit i zaštita – koga se bojiš?˝
Pomozi mi, Isuse,  da Te bolje upoznam.
Pomozi mi da, s Tobom u lađi, prijeđem prijeko.
Amen.

(Pjesma jedne vjeroučiteljice kojoj je nadimak Klara)