nedjelja, 26. lipnja 2016.

Odlazak Britanije iz EU kao otrežnjenje eurocentralistima

Ode Britanija iz Europske Unije! Vjerojatno je malo tko vjerovao da bi se takvo što moglo doista dogoditi. Na kraju je Brexit postao stvarnost. I dok nas eurocentrični mediji, političari i analitičari zasipavaju tvrdnjama kako se Britaniji zbog takve izdaje priprema crna budućnost i osiromašenje, nitko od europskih šefova niti da zucne o mogućnosti preuzimanja odgovornosti za takav razvoj događaja. A jasno je kao sunce da je Britancima dojadilo strepiti pred budućnošću u kojoj bi o njima odlučivao netko drugi kojeg niti biraju na izborima niti poznaju licem u lice. Imigrantska kriza, beskonačno saniranje Grčke, nastupi Angele Merkel kao prave vladarice Europske Unije kojoj su kojekakve Europske komisije i slična tijela samo prateći bend koji u biti ne vlada Unijom u pravome smislu-sve to je kod većine Britanaca moralo dovesti do gubitka povjerenja u Unijin poredak, ustroj, način funkcioniranja i perspektivu.[1]

Naravno da mislim da Europska Unija u svojoj biti nije loša ideja i da ima smisla, jer je ipak dovela europske narode do toga da izbjegavaju međusobno ratovanje, ali čini se da se nasukala na pokušajima centralizacije i unitarizacije. Zanemarila je povijesno iskustvo multinacionalnih državnih tvorevina, koje bi uvijek dospijevale u škripac kad bi zanemarile važnost praćenja i održavanja najvažnije stvari od svih-osjetljive točke ravnoteže između središta tvorevine i njezinih sastavnica. Forsiranje nekakve federalizacije Europe prema uzoru na SAD, koje je i u Hrvatskoj odjekivalo u obliku mantre "Više Europe", dovelo je sastavnice u stanje otpora centralizaciji. Obistinila se prognoza Zorana Vukmana prema kojoj federacija može pojačati razlike među sastavnicama do ruba raspada, kao što se dogodilo na primjeru Jugoslavije. Slučaj Austro-Ugarske pak pokazuje kako neuspjeh državnoga vodstva da riješi kriznu situaciju može u sastavnicama dovesti do gubitka volje za očuvanjem zajedničke državne tvorevine prema načelu "spasi se tko može" kada brod tone. Europska Unija našla se negdje između jugoslavenskog i austrougarskog iskustva. Nažalost, nije to prepoznala i nije povukla pravilne poteze. I zato je Brexit pljuska prevelikom samopouzdanju briselskim birokratima, uvjerenim u nepovratnost eurointegracijskih procesa i uljuljanih u tzv. europski san. Nadajmo se da će iz toga izvući pouke. Jer na vrata već kucaju najave novih "exita", koji bi u povoljnim slučajevima mogli ponosnu eurozgradu pretvoriti u hrpu ruševina. Uostalom, nisu li se slične stvari dogodile i povijesnim pretečama Europske Unije-Rimskom i Franačkom Carstvu?





[1] O krizi Europske Unije kao stvarnom razlogu Brexita v. izvrstan članak Ive Banca Brexit i korida s bikovima nepotkresanih rogova u Jutarnjem listu [http://www.jutarnji.hr/komentari/brexit-i-korida-s-bikovima-nepotkresanih-rogova/4486454/, 4.7.2016.]















Nema komentara: