
Glavni junak filma, biblijski Noa, predstavljen je kao prosvijećen čovjek koji svoju trojicu sinova-Šema, Hama i Jafeta-vodi u odrastanje upoznajući ih sa svijetom u kojemu žive i potičući ih da samostalno donose odluke prema kojima će usmjeriti svoj život. Nije mi baš jasno zašto je scenarij od Hama napravio Kenaana (bibl. Kanaan), odstupajući tako bitno od bibijskog rodoslovlja, ali neka ga. Svijet u kojem Noina obitelj živi sličan je današnjem u smislu da se suočava s trajnom borbom (i suživotom) između Vjere i Nevjere. I dok Noina obitelj čvrsto vjeruje u Boga, čini se da je društvo oko njih ateistično, tolerantno prema vjernicima, ali ujedno prožeto nasiljem i bezakonjem svake vrste. Scenografija dosta diskretna, nalikuje onoj u TV filmovima iz serijala Biblija, obiluje haljinama, sandalama i bosim nogama, kao takva ne može promašiti niti išta pokvariti.
U jednom trenutku se Noi ukaže anđeo najavljujući Potop. Noa brani čovječanstvo poput kasnije Abrahama koji pokušava odvratiti Boga da ne uništi Sodomu i Gomoru, ali anđeo nadodaje pravu svrhu potopa: on će iskušati čovječanstvo u svoj njegovoj srži, iskušat će njegovu nevjeru, površnu vjeru i duboku vjeru. Nitko neće biti pošteđen te kušnje. I tako započne najveća kušnja Noina života: gradi arku na području 100 km udaljenom od mora i nastoji u opravdanost gradnje uvjeriti svoju obitelj, ostatak čovječanstva, a u nekim trenutcima i samoga sebe. I dok se njegovi stariji sinovi Šem i Jafet protive gradnji arke kao neopravdanoj i neozbiljnoj bezvezariji, najmlađi sin Kenaan (Ham) podržava oca u tom naumu kao i njegovu vjeru u to da će Bog doista provesti Potop. Zanimljiva je ta podjela uloga, jer u Post 9 Ham-otkrivajući Noinu golotinju-postaje značajan biblijski negativac, a kao praotac Kanaanaca prikazan je prilično prezrivo. Značajnu ulogu ima i Noina žena o kojoj se u Bibliji vrlo malo govori. U početku skeptična prema gradnji Arke, na kraju ipak odlučuje ostati trajnom potporom svojemu mužu u dobru i zlu. Pomaže mu dovršiti arku. Zajedno čekaju početak Potopa pod vrelim suncem (ambijent nalik onome na rubu mezopotamske ravnice), ali ništa se ne događa. Čini se da je Noin poziv čovječanstvu ipak imao odjeka, jer dolazi nekoliko obitelji koji su mu povjerovali. To bi bilo zanimljivo i dobrodošlo proširenje biblijske priče, jer među tim ljudima ima pripadnika svih rasa, pa bi to dodatno objasnilo genetsku raznolikost čovječanstva nakon potopa. Doduše, Biblija sugerira da Noina predpotopna obitelj već u sebi nosi obilježja svih rasa (Ham je između ostalog praotac afričkih Crnaca), koje bi se tako sačuvale čak i da je Potop doista istrijebio cijelo čovječanstvo osim Noine obitelji. No, opet u redu.
Početak Potopa prikazan je kao velika oluja, neočekivana za tadašnju civilizaciju čija poljoprivreda se prema svemu sudeći razvija na temelju plodnoga tla navlaženog bujnim podzemnim vodama i rijekama i ne poznaje kišu. Dažd otvori oči Šemu, Jafetu i članovima njihovih obitelji koji brže-bolje pojure u sigurnost arke, a s njima i obitelji onih koji povjerovaše Noinu navještaju. Ujedno na svoj način zatvori oči Kenaanu, koji napušta Noinu obitelj zbog ljubavi prema jednoj djevojci. To ga toliko zaslijepi da se poput Lotove žene u Post 19:26 ne može odlijepiti od staroga svijeta osuđenog na propast. Odbija Noine pokušaje da ga spasi smatrajući dažd običnom prolaznom olujom, i tako radije bira sudbinu da bude odnesen potopom sa svojom novom obitelji. Takav neuvjerljiv preokret u Kenaanovoj motivaciji, u kojoj je scenarist nastojao do kraja isforsirati i tragično dovršiti sukob među likovima, čini mi se najslabijom točkom filma.

[1]Redatelj: Kenneth Glenaan, scenarij: Tony Jordan, glume: Hami Belal, Emily Bevan, Georgina Campbell i dr. http://www.imdb.com/title/tt3700882/fullcredits
Nema komentara:
Objavi komentar