Mnogo je
toga dobrog napisano o tome kako se nositi s karcinomom. Također je snimljeno i
više dirljivih filmova o onkološkim bolesnicima; meni najdraži je Griffin
And Phoenix[1],
i to onaj u verziji iz 1976[2],
gdje su Peter Falk i Jill Clayburgh bili beskrajno dobri i uvjerljivi. Naravno,
kad shvatite da imate rak, počnete promatrati stvari iz sasvim drukčije perspektive.
Zdravlje postane jedino važno, sve ostalo nevažno, i odjednom shvatite koliko
vam je vaš zemaljski život zapravo dragocjen i koliko – poput mene – ne želite
(još) umrijeti.
Karcinom,
međutim, tjera čovjeka pred zid u takozvanu konačnu kušnju u kojoj izložen
opasnosti od smrti shvati stvarne razmjere svojeg života. Pritisak te bolesti
je višestruk: osim što se morate boriti s pomisli da ćete možda umrijeti,
ograničena vam je sloboda u prehrani i aktivnostima, osjećate malaksalost i iscrpljenost,
a bolovi kako kad i komu. Ukratko, dobili ste krajnje neugodnog životnog
suputnika s kojim ne možete tek tako znati na čemu ste. Jedna od najgorih
posljedica može biti gubitak duhovne ravnoteže i pad u depresiju i očaj. To se
može dogoditi ako izgubite vjeru u to da vas Bog unatoč svemu voli, iako je
dopustio da dobijete takvu bolest. Kušnja postaje osobito neugodna kada
shvatite da se unatoč silnim molitvama za vaš ozdravljenje ništa ne događa, da
nema uslišanja niti osjetite da vas itko sluša. Tada možete pasti u napast da
pomislite sljedeće:
1. 1. Dobio
sam rak slučajno kao i mnogi drugi zato što Bog ne postoji. Nitko mi ne može
pomoći osim tog istog slučaja.
2. 2, Bog
postoji, iz nekog nepoznatog razloga se okrenuo protiv mene i želi me slistiti
s lica zemlje jer me ne voli.
Zemaljska
patnja Božje djece oduvijek je bila izazov, a često i sablazan onima koji bi
neke biblijske Božje izjave shvaćali predoslovno. Naravno da Bog liječi,
naravno da vjerujem da može i mene ozdraviti, ali u zapravo nigdje, ni u
Bibliji niti u crkvenoj predaji, nemamo spomena o tome da će Bog ozdraviti svakog
bolesnika. To bismo već imali zemaljski raj, a za to je još prerano. Ali, kako
tada shvatiti Božji karakter, prema kojem on čini sve dobro u korist onih koji
ga ljube?[3]
Mene ljubi, a dopustio je da se razbolim od raka? Pa ipak, najvjerojatnija mi
je mogućnost da je dopustio bolest radi mojeg kršćanskog svjedočanstva kako bih
mu ih kroz nju dao slavu. Naravno, ne znam hoću li preživjeti ili ne, ali barem
sam siguran da mi Bog nije neprijatelj. A to je već velika stvar.
Nema komentara:
Objavi komentar