Je li ti križ po mjeri?

Nositi svoj križ za neke nije teško, samo još kad bi im križ bio po mjeri.
Prekrasan stripić s Bitno.net (https://www.bitno.net/vjera/formacija/je-li-tvoj-kriz-po-tvojoj-mjeri/)

Babilonska kronika (1): Kroz vrata bezgotovinskog plaćanja u vrli novi svijet

U petak pogledah emisiju Peti dan. Rado je gledam. Mnogo toga se može zanimljivoga čuti, a drago mi je vidjeti pobornike različitih, čak i suprotstavljenih svjetonazora, kako se međusobno uvažavaju. Bio bi to jedan od mnogih Petih dana da sudionici nisu dotakli temu koja će uskoro-uvjeren sam-sudbinski prodrmati životom cijelih naroda i pojedinaca.

Razgovarali su o nakanama EU da ukine gotov novac[1] i prijeđe u cijelosti na bezgotovinsko plaćanje. Kao, time će se srezati financijski „micelij“ iz kojeg izrastaju otrovne gljive terorizma i kriminalnih aktivnosti poput pranja novca, a likvidirat će se i siva ekonomija koja izbjegava majci Državi platiti porez. Divno, krasno, neviđene perspektive se otvaraju…Na sreću, sudionici emisije nisu naivni ljudi kojima je takvo što moguće jeftino prodati, a nisu pali u napast citirati biblijsko Otkrivenje najavljujući antikristovske pečate bez kojih nitko neće moći kupiti ni prodati (o tom drugi put). Navodili su razumne razloge zašto običan puk u takvom uređenju može kao i uvijek izvući deblji kraj. Jer, jedini tko će tu profitirati su banke koje će možda moći naplatiti postotak od baš svake bezgotovinske transakcije. Budu li svi morali imati novce na računima, neće moći njima slobodno raspolagati. Tko zna, možda se banke sjete kao u Grčkoj ograničiti isplate s računa ili računske transakcije uopće. A u slučaju nestanka struje bankovne kartice i tokeni neće baš ništa vrijediti.

Nino Raspudić je u razgovoru dobro spomenuo kako je naivno očekivati da takva mjera može izbrisati organizirani kriminal s lica zemlje, jer se kriminal uspješno prilagodi svakoj promjeni okruženja. Čudio bih se da ne bude tako u vrijeme općeg proboja kriminala u biznis, a biznisa u politiku. Osim da Država provede mjere likvidiranja kriminalaca bez postupka, poput filipinskog predsjednika Duartea koji se ne zamara nikakvim istražnim niti sudskim procesima protiv dilera droge. Bum u glavu i gotovo. No, takvo što se u Europi ne bi smjelo niti pomisliti. Zasad. Jer, Europa se naočigled toliko brzo i radikalno mijenja, da ne možemo niti naslutiti kako bi mogla funkcionirati primjerice za godinu dana. Francuska već godinu dana ima izvanredno stanje zbog terorističkih prijetnji, a sve više se čini da će to prerasti u „normalno stanje“. Davni predak Europske Unije, Rimska Republika, učinila je u svoje vrijeme nešto slično: predala je vlast u ruke jednome čovjeku kada je vidjela da republikanski poredak više ne može zajamčiti unutarnji red i mir. Slobodu je žrtvovala u ime sigurnosti. A o nečem takvom se i sada radi, iako tek na početnoj razini.

Vratimo se na najavljeno ukidanje gotovinskog plaćanja. Ono bi prema inicijatorima trebalo povećati razinu sigurnosti u društvu povećanom kontrolom naših džepova i uvidom Države u namjenu trošenja novaca. Zauzvrat nam oduzima slobodu držati dio ušteđevine izvan uvida Države u čarapi i raspolagati s njom kako želimo. Jer, sve će morati biti u banci koja vjerojatno više neće imati bankovnu tajnu. Kažu da je to za naše dobro. Što će biti sa sirotinjom koja nema bankovni račun i preživljava proseći gotovinu po ulicama? Sve mi se čini da ćemo s takvom mjerom dobiti samo milijune tzv. suvišnih ljudi kao najveću žrtvu vječite igre žandara i lopova koja se penje na razinu opasne mogućnosti suspenzije jedne od najvažnijih ljudskih sloboda.

A kada čovjeku oduzmeš slobodu i mogućnost izbora, tada on postane rob, zar ne?

---

[1] http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rat-eu-protiv-kesa-uskoro-vise-necemo-moci-kupovati-gotovinom-mnoge-su-zemlje-vec-uvele-tu-praksu-vlade-to-obozavaju-tako-vas-mogu-kontrolirati/5650999/

Biblija o kušnjama

Započela je korizma koja u prvi plan stavlja naš odnos prema Bogu. Jedan od značajnih aspekata toga odnosa jesu kušnje i iskušavanja našeg kršćanskog karaktera. Biblija o tome ima itekako mnogo reći.

Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. (Jak 1:2-4)

Sine moj, ako želiš služiti Gospodu,

pripravi dušu svoju na kušnju.
Učvrsti svoje srce i budi jak
i ne nagli kad napast dođe.
Prioni uz Boga i ne odmeći se,
da bi bio slavljen na svoj
posljednji dan.
Primi sve što te stigne
i budi strpljiv u nestalnosti svoje
bijede.
Jer kao što se u vatri kuša zlato,
tako i odabranici u peći poniženja.
Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se
u njega.
(Sir 2:1-6)

Blago bogatašu koji se našao bez
krivnje
i koji nije trčao za zlatom!
Tko je taj, da mu čestitamo,
jer je izvršio čudesna djela
u svom narodu?
Tko je tu kušnju prošao i savršen
ostao,
neka mu je na čast!
Tko je mogao zgriješiti,
a nije zgriješio,
i zlo učiniti, a nije učinio?
(Sir 31:8-10)

Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reče: "Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove očeve i nije poslušao glasa moga, ni ja odsad neću pred njim potjerati ni jednoga između naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio", da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoće li se ili neće držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke. (Suci 2:20-23)

Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. (1 Kor 10:13)

Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. (Jak 1:12)

Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. (1 Pt:1-6-7)

Budući da si očuvao moju riječ o postojanosti, i ja ću očuvati tebe od časa kušnje koji ima doći na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. Dolazim ubrzo. Čvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca." (Otkr 3:10-11)

Molitva Sv.Tome Akvinskog

Sv. Toma Akvinski

(Carlo Crivelli)

Sveti Toma Akvinski[1] (1225-1274) bio je vjerojatno najveći mislilac i intelektualni um europskoga srednjega vijeka. Njegova sustavnost koja se izvrsno očituje u znamenitom djelu Summa Theologiae, dolazi do punog izražaja i u molitvi koju ovdje objavljujem njemu u čast, a svima koji čitate na duhovnu korist.

Udijeli mi, milosrdni Bože,

da žarko želim što je tebi milo,

razborito istražujem,

istinski prepoznajem i savršeno ispunjam

na hvalu i slavu tvoga Imena.

Uredi, moj Bože, moje življenje:

ono što od mene tražiš da činim, 

daj mi da znam,

i podaj da to izvršim kako treba

i kako koristi duši mojoj.

I.

Daj mi, Gospodine Bože moj,

da u sreći i protivštinama ne zakažem,

da se u sreći ne uznesem,

a u protivštinama ne postanem malodušan.

Nek se ničemu ne radujem 

osim onomu što vodi k tebi,

Neka se ni zbog čega ne žalim,

osim zbog onoga što me odvodi od tebe.

Nek' se nikome ne želim svidjeti

ili nek' se nikome ne bojim zamjeriti,

osim tebi.

Nek' mi omrznu, Gospodine, sve prolazne stvari,

a nek' mi drago bude sve što je tvoje.

Nek' mi bude mrska radost koja je bez tebe,

i nek' ne želim ništa što je izvan tebe.

Nek' mi se sviđa, Gospodine, rad za tebe,

a nek' mi je dosadan svaki počinak

koji je bez tebe.

Daj mi, Gospodine, da često k tebi podignem srce svoje,

a u svom se pomanjkanju stalno kajem,

s odlukom da se popravim.

II.

Učini me, Gospodine Bože moj,

poslušnim bez protivljenja,

siromašnim bez malodušnosti,

čistim bez patvorenja,

strpljivim bez mrmljanja;

poniznim bez pretvaranja,

veselim bez raspuštenosti,

žalosnim bez malodušnosti,

zrelim bez tromosti;

pokretljivim bez lakoumnosti,

bogobojaznim bez očajanja;

istinitim bez dvoličnosti,

i da dobro činim bez preuzetnosti;

da bližnjega opomenem bez oholosti

te potičem na dobro, riječju i primjerom,

bez pretvaranja.

Daj mi, Gospodine Bože, srce budno,

da ga ni jedna radoznala misao ne odvrati od tebe,

daj srce plemenito da ga ni jedan nedostojan osjećaj

ne povuče dolje;

daj srce ispravno da ga nijedna naopaka nakana

ne usmjeri nakrivo;

daj srce čvrsto da ga ne slomi

ni jedna nevolja;

daj srce slobodno da ga ni jedan silovit osjećaj

sebi ne podvrgne.

III.

Udijeli mi, Gospodine Bože moj,

um koji će te spoznati,

marljivost koja će te tražiti,

mudrost koja će te naći;

ponašanje koje će ti se sviđati,

ustrajnost koja će te pouzdano čekati,

i pouzdanje koje će te konačno zagrliti.

Daj da ovdje u duhu pokore podnosim kazne,

da se na ovom putovanju po milosti

služim tvojim dobročinstvima

i da u slavi u nebu uživam tvoje radosti.

Koji živiš i kraljuješ, Bože,

u sve vijeke vjekova.

---

[1] https://hr.wikipedia.org/wiki/Toma_Akvinski

                                      

Kufer u Božjoj ruci

Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka…
Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova…
Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.
Čovjek: Što imaš u tom kuferu?
Bog: Ono što ti pripada.
Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari… odjeću… novac…
Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.
Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?
Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.
Čovjek: Jesu li to moji talenti?
Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.
Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?
Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.
Čovjek: Jesu to moja žena i djeca?
Bog: Ne. Oni pripadaju tvom Srcu.
Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.
Bog: Ne. Ne… Ono pripada Prašini.
Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!
Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.
Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kufer iz Božje ruke i otvori ga… PRAZAN!!
Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…
Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?
Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.
Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?
Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.
******
Život je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama. Uživajte u ovom Trenutku dok ga imate. Ne dozvolite da vas bilo što zaustavi da obavljate posao u kojem uživate. Živite svoj život Sada. Ne zaboravite biti sretni, jer je to JEDINO važno. Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu, ostaje iza vas.
Ništa ne možete ponijeti sa sobom. Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE TRENUTKE…

(Autor nepoznat, preuzeto s interneta)

Nije to baš najbolja ideja

Madeleine Albright

Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright privukla je 27. siječnja pozornost javnosti izjavom da je spremna izjasniti se kao muslimanka[1]. Razlog: prosvjedno neslaganje s otvorenim zaziranjem novoga predsjednika Donada Trumpa od muslimanskog svijeta. Na svom je Twitteru Madeleine Albright napisala da Sjedinjene Države moraju ostati otvorene za ljude svih vjera i podrijetla, naglasivši “kako je ime Kipa slobode napisano velikim slovima i dugo vremena je bio orijentir za slobodni ulazak svih ljudi u SAD”.

Ne ulazeći u slobodu bivše državne tajnice da promijeni vjeroispovjest, tek da navedem nekoliko načelnih razloga zašto mislim da u njezinom slučaju konverzija na islam nije najbolja ideja.

Kao prvo, nije uopće jasno što to Albrightova ostavlja za sobom da bi prešla na islam. Navela je da je ona sama podrijetlom Židovka, a da su je u rodnoj Češkoj roditelji potajno krstili kao katolkinju ne bi li je zaštitili od nacista. O svojem krštenju doznala je tek 1987. Dakle, unatoč tome krštenju bivša državna tajnica nije odgojena kao katolkinja niti je ikada odlučila biti katolkinja. U SAD je pristupila Episkopalnoj crkvi (američka varijanta Anglikanske crkve), ali ni po čemu se ne vidi da se s njome previše poistovjetila. Ako već tko odluči konvertirati u drugu religiju, trebao bi ipak biti načistu s time što mu to priječi ostati u onoj u kojoj je bio do sada. Od Albrightove nismo doznali zašto više ne želi biti episkopalka niti zašto se ne bi vratila svojim židovskim korijenima. Odlučiti postati muslimanka tek zbog protesta prema politici sadašnjeg američkog predsjednika ne doima se baš zrelim činom.

Kao drugo, nije uopće jasno ima li Albrightova jasnu predodžbu o islamskoj religiji kojoj želi pristupiti. Određene simpatije prema islamu izrazila je u jednom interviewu 2006. godine[2] kada je izjavila da se islam može pomiriti s demokratskim uređenjem, jer „neki smatraju da je islam demokratičniji od drugih religija budući da nema hijerarhijsku strukturu niti je potrebna ikakva vrsta svećenstva da vam osobno pojasni što je Bog.“ I to je sve. Može li se Albrightova tek tako poistovjetiti primjerice s izrazito patrijarhalnim islamskim naučavanjem o položaju žena u društvu? Je li spremna aktivno sudjelovati u širenju islama u svijetu? I kako namjerava okajati svoje sudjelovanje u nametanju sankcija muslimanskom Iraku u vrijeme Saddama Huseina, koje su kao posljedicu imale smrt brojne iračke djece?[3] Razmišljajući o tome, palo mi je na um pitanje koje je u nekon TV emisij postavio jedan šerijatski sudac u Nigeriji novinarki koja je kao rođena muslimanka zastupala u razgovoru s njim neke zapadne liberalne vrijednosti. „Kažete da ste rođeni kao muslimanka. No, jeste li odlučili biti muslimanka?“ I to je to: ako je gospođa Albright doista odlučila postati muslimanka, tada mora to doista u potpunosti postati. I prihvatiti cijeli „paket aranžman“ kojeg konverzija na islam donosi, sa svim njegovim ugodnim i neugodnim sastojcima, ukoliko želi da je muslimani ozbiljno shvate. Sve ostalo je neozbiljna poza i pokušaj privlačenja pozornosti javnosti.

---

[1] https://www.logicno.com/politika/bivsa-americka-drzavna-tajnica-m-albright-zbog-trumpa-prelazim-na-islam.html

[2] http://www.pbs.org/wnet/religionandethics/2006/05/19/may-19-2006-madeleine-albright/1845/

[3] https://psmag.com/the-iraq-sanctions-myth-5b05f6712df5#.e50o7yp5f

---

Etimologija zagrebačkog pozdrava "Bok!"

Zagreb je bio dugo godina grad pod Austrijom i Austro-Ugarskom. Tu su bile austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske verzije njemačkog jezika.

Građanski trgovci se obraćaju mušterijama arhaičnim austrijskim pozdravom:
"Mein Bücken" (Mein Buecken,) što je iskvarena inačica austrijskog njemačkog, koja se u Zagrebu čitala kao
"Majn bokn " ili Moj naklon. S vremenom, paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skraćena verzija: "Bokn" ili Naklon, a u susretu i skidanjem šešira. Od tog skraćenog " Bokn " nastao je tipično zagrebački pozdrav "BOK", s kratkim o ili ponekad dvostrukim o.

Obje su se inačice mogle čuti kod trgovaca još '50 godina (kao i obraćanje mladićima sa npr: "Mladi gospon" ). Utjecajem pridošlica s različitih strana pozdrav "Moj naklon" polako se gubi i gube se građanska obilježja samog grada usred burnog miješanja stanovništva.
Pozdrav i odzdrav "Bok" ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osijeku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa je tamo "ciao", "adio" i sl.

Pridošlice u Zagreb, pogotovo u posljednjih 20 godina, zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austro-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Uz to, vremena su bila da se ističe hrvatstvo i pripadnost jednoj crkvi, pa su počeli koristiti izraz "Bog", koji nema nikakve veze s pozdravom "Bok".

Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku "s Bogom", kasnije "Zbogom" kojim želimo nekome da ga na putu Bog čuva. Javlja se i verzija "Bog daj" koja isto nema veze s "Bok".

A iz razloga straha, da se ne spočitava vezanost za srpski jezik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav"ZDRAVO" jer je to kao "srpski" ? !
A nije ! Jer i najljepša hrvatska molitva počinje sa "ZDRAVO... Marijo ... milosti puna ..."

(Autor nepoznat, s interneta)