Ideali

Ideali, 3.5.2010.

Uvijek se rado vraćam "arhivi " tekstova nastalih u dopisivanju p. Luke Rađe s čitateljima foruma zagrebačkog SKAC-a. P. Luka između ostalog je osnivač kampa katoličke mladeži na Modravama i jedan je od ljudi koji imaju itekako mnogo toga mudroga reći o crkvenim, ali i svjetovnim (ne)prilikama. Evo jednog do danas osvježavajućeg primjera iz njegovog arhiva.

Evo, u pauzi na poslu i moju pozornost privukla je ova rubrika. Manje pitanja - više Vaši odgovori. Iako rijetko tko od ljudi koji postavljaju pitanja, napišu i koliko imaju godina, pretpostavljam da su vrlo mladi. I to je super. Ja sam isto mlada djevojka, ali ipak nešto starija od njih. Imam završen fakultet i zaposlena sam u jednoj medijskoj kući. Imam propalu dvogodišnju vezu iza sebe -
konzumiranu u svakom slučaju - ali uvjerenja sam da nije seks prije braka grijeh, već je grijeh leći s nekim tko nije ozbiljna partija. E, sad u tom grmu leži zec. Naime, smatram se vjernicom, molim se redovito Bogu otkada znam za sebe, ali jednostavno ne podnosim mise. Odem u Crkvu i naprosto
umirem od dosade. Ne slažem se s većinom svećenika, i ne vjerujem u svece. Vjerujem da su oni svi bili izvrsni ljudi, možda iznadprosječno dobri i pobožni, ali - sveci?! No, dobro, u još koješta ja ne vjerujem. Jednostavno, te mi stvari zvuče smiješno! To nekakvo idealiziranje je po meni forsiranje. Iako je - nadam se - još velik dio životnog puta ispred mene - ovo što sam do sada doživjela upućuje na to da je život poprilično surov, da se velik dio svodi na golu egzistenciju, materijalizam, površne međuljudske odnose... Nisam pesimist, čak obratno - s radošću gledam na svaki dan kojeg mi Bog poklanja, ali tako je ponekad teško "odraditi" taj dan kojeg mi je On poklonio. Pitam Vas, nije li to sve skupa samo nekakvo idealiziranje, i neće li svi ti mladi koji Vam pišu jednom biti vrlo razočarani kad shvate da život i nije tako bajkovit kako se čuje s Oltara ili iz Vaših odgovora? Pozdrav, i nemojte zamjeriti ni na čemu!
pusa

Lukin odgovor:

Ako nema ideala sve je besmisleno. Nema svetosti, nema vjernosti, nema čistoće. Tad je život surovost i puka borba za preživljavanje. Ideali nisu izmišljotina kojom bi aranžirali život kako bi se doimao toplije - premda je on i dalje u biti bez grijanja. Ideali su stvarnost, kao što je stvarnost da čovjek ima srce i dušu. Dok je srca bit će i ideala. Bez njega, ne samo što nema njih - već ni od života nema ništa. Tad je ljubav tek kemijski proces u mozgu, vjernost psihička prisila, svetost gluma.

Ideali su vrijednosni sustav koji život čine kvalitetnim. Štoviše, oni su imperativi o koje ako se oglušujemo sami sebe upropaštavamo. Ideali nisu tek beživotni pojmovi - već su manifestacija Božje osobnosti. Poruka su koja zrači iz Njega koji prebiva u našim srcima. No, ne tek što su to - već su i snaga kojom uzdižemo pogled iz prašine, i Duh koji naš život preobražava u Ideal.

Da bi život urodio plodom u čijoj slasti se osjeća savršenstvo - nije potrebno, jer nije ni moguće, živjeti na nebu - ali je moguće, i nužno je - korijenje svog života pružiti u ideale.

Neka te nebo čuva. Od srca, p. Luka