Ne, nije ruka Jahvina prekratka
da spasi,
niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo,
nego su opačine vaše jaz otvorile
između vas i Boga vašega.
Vaši su grijesi lice njegovo zastrli,
i on vas više ne sluša.
Jer ruke su vaše u krvi ogrezle,
a vaši prsti u zločinima.
Usne vam izgovaraju laž,
a jezik podlost mrmlja.
Nitko s pravom tužbu ne podiže,
niti koga sude po istini.
U ništavilo se uzdaju, laž kazuju,
začinju zloću, a rađaju bezakonje.
Legu jaja gujina,
tkaju mrežu paukovu;
pojede li tko njihovo jaje, umire,
razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.
Njihovim tkanjem nemoguće se
odjenuti,
ne možeš se pokriti njihovom
rukotvorinom.
Rukotvorine su njihove djela
zločinačka,
rukama svojim čine nasilje.
Noge njihove u zlo hitaju
i brze su da krv nevinu proliju.
Misli su im misli zločinačke,
pustoš i propast na njinim su
putima.
Put mira oni ne poznaju,
na stazama njihovim nema pravice.
Iskrivili su svoje putove,
tko njima kreće mira ne poznaje.
Stog' se pravo od nas udaljilo,
zato pravda ne dopire do nas.
Nadasmo se svjetlosti, a ono tama;
i vidjelu, a ono u tmini hodimo.
Pipamo kao slijepci duž zida,
tapkamo kao bez očiju.
Spotičemo se u podne k'o u sumraku,
sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.
Svi mumljamo kao medvjedi
i gučemo tužno kao golubovi.
Očekivasmo Sud, a njega nema,
i spasenje - od nas je daleko.
Jer mnogo je naših opačina pred
tobom
i grijesi naši protiv nas svjedoče.
Doista, prijestupi su naši pred nama,
mi znademo svoju krivicu;
pobunili smo se i zanijekali Jahvu,
odmetnuli se od Boga svojega,
govorili podlo, odmetnički,
mrmljali u srcu riječi lažljive.
Tako je potisnuto pravo,
i pravda mora stajati daleko.
Jer na trgu posrnu istina
i poštenju nema više pristupa. (Iz 59:14)
Nema komentara:
Objavi komentar