"Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!"
Evanđelist Luka kao treću kušnju navodi sotonin prijedlog da Isus dokaže svoje mesijanstvo narodu time što će skočiti s jeruzalemskog Hrama. Ako je Sin Božji, sigurno će ga anđeli držati u zraku da ne padne i ne razbije se. Sotona je primijetio kako Isus na svaku njegovu kušnju uzvraća citiranjem Pisma, pa ovoga puta pokušava preduhitriti Isusovu obranu vlastitim citatom. Riječ koju napasnik izgovara u pogrešnom kontekstu postaje Antiriječ, proizvod svih hereza od početaka kršćanstva, sredstvo zavođenja pobožnih, ali neukih i nepostojanih ljudi, na stranputicu.
Mnogo je tumačenja ove kušnje, a nekako najčešće se čuje ono da sotona pokušava kod Isusa isprovocirati manifestaciju ljudske oholosti u odnosu prema Bogu natjeravši ga pred zid dvojbe o tome je li zaista Božji Sin, i hoće li ga Otac čuvati od svake neprilike. Ako si Bog, onda možeš sve, zar ne? Dokaži sebi i drugima da je to zaista tako. Stvori kamen veći nego što možeš podići! Ako si Bog, sigurno možeš izbjeći križ, čak i sići s križa ako bude trebalo!
Međutim, treća kušnja ima možda najrazorniju pozadinu od svih. Među Isusovim suvremenicima, željnima oslobođenja od rimske poganske vlasti, plamtjele su snažne pobunjeničke čežnje i mesijanska očekivanja. Lažni mesije dolazili su se i propadali jedan za drugim, a predodžbe o pravome Mesiji, kojega će Bog poslati da izbavi svoj narod kao nekad iz egipatskoga ropstva, sve su više poprimale sliku velikoga ratnika i čudotvorca koji zemlje ne dodiruje kada hoda, i kojemu-kao niti njegovim sljedbenicima-ništa neće moći "kubura ni čakija". Unatoč izjavama velikih proroka poput Izaije (v. Iz 56:1-8 i 66:18.21) koji je predvidio da će Bog svoje spasenje preko Židova protegnuti i na Nežidove, u Isusovo vrijeme bilo je prošireno iskrivljeno shvaćanje, prema kojem će Mesiju, kada dođe, anđeli uzdići na vrh jeruzalemskog Hrama. On će tada s Hrama proklamirati nastanak mesijanskog kraljevstva u kojem će Židovi biti vladajući narod, a pogani njihove sluge, nosači vode i cjepači drva. Ta pozadina čini razumljivim Isusovo odbijanje skoka s Hrama. Isusu je sigurno bilo jasno sljedeće: ako odbije poslušati sotonu, tada ga većina Židova (ne samo zbog odbijanja skoka s Hrama) neće prihvatiti kao Mesiju, jer na njemu neće vidjeti neke važne osobine koje od Mesije očekuju. Ako ga pak posluša, narod će ga prihvatiti kao Mesiju, a On će izbjeći će patnju i smrt na križu. Međutim, u tom slučaju neće moći umrijeti za grijehe svijeta; sotona će ostati neporažen, čovječanstvo u svojim grijesima, poteći će rijeke krvi (jer zemaljski carevi i kraljevi neće mirno prihvatiti podložnost tamo nekom Židovu), a on će kao lažni Mesija umjesto mirotvorca postati zatornik, osvajač i prolijevatelj krvi. Takvo mesijansko kraljevstvo bilo bi pustoš u kojem bi se beznadni zarobljenici vukli naokolo u vijeke vjekova. Nije slučajno netko primijetio da bi takav Mesija bio ni manje ni više nego Antikrist Evanđelja!
I opet Isus pobjeđuje sotonu poniznošću: "Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" Time potpisuje prihvaćanje puta na Golgotu i križ. To je put koji je odabrao i koji je po volji njegovoga Oca, jer nema drugog načina da se spasi čovječanstvo. Tu, u pustinji, definirao je svoje mesijanstvo, a time odredio i daljnju sudbinu svijeta.
Nema komentara:
Objavi komentar