Agrokorov poučak

U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. Neka ti je uteg potpun i točan i neka ti je efa potpuna i točna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu. (Pnz 25:13-16)

Trgovac teško odolijeva napasti, i prodavač nije bez grijeha. Radi probitka mnogi griješe, i tko traži bogatstvo biva nemilosrdan. Kolac se zabija između dva kamena, a grijeh se utiskuje između kupnje i prodaje. Tko se čvrsto ne drži straha Gospodnjeg, kuća će mu brzo propasti. (Sir 26:29. 27:1-3)

"Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje." (Ivan Gundulić: Suze sina razmetnoga). 

Mnogi ovih dana naširoko i naduboko analiziraju Agrokorovu aferu i kako je do nje uopće moglo i smjelo doći. Dobro je da to čine, samo se nadam da kvantiteta tekstova, izjava i analiza neće na kraju zastrijeti bit stvari, iako još uvijek ne znamo kolika je i kakva konkretno krivica najvećeg hrvatskog tajkuna Ivice Todorića za predbankrotno stanje najznačajnijeg hrvatskog poduzeća. Nije čak ni stvar u tome je li on jedini krivac. Međutim, već se sada nazire da u upravljanju koncernom nije bilo prave mudrosti, da se je radilo nerazborito, lakomisleno i s uvjerenjem da su sprege s državom tako jake da ova nikad neće dopustiti bilo kakvo potonuće koncerna. Kad se ono ipak dogodilo, krenuo je medijski spektakl s najavom sudskog procesa koji će sasvim izvjesno zabavljati još i našu djecu kad odrastu. Nažalost, nerazboritost i kratkovidnost nisu u nas samo oznake Agrokorove strategije.

Zašto spominjem nedostatak mudrosti i razboritosti? Zar bi uzrok problema mogao biti tako jednostavan, takoreći banalan? U biti da. Todorić je poput poslovnog Napoleona gradio veliko i grandiozno carstvo na slabim temeljima. Logika kapitalističkog poslovanja tjerala ga je da svoje carstvo neprestano širi kako bi odolio konkurenciji stranih trgovačkih lanaca i kako se u suprotnom slučaju ne bi morao povlačiti u mnogo manje okvire. A za to širenje nije imao prave resurse. Napoleon je u svojem slučaju krenuo u rat protiv Rusije zato što je vjerovao da će pobjedom nad njom obeshrabriti svojeg glavnog neprijatelja, Britaniju, od daljnjeg ratovanja. Time je prenapregao svoje snage, a budući da mu je neuspješan dug rat u Španjolskoj potrošio dosta efektiva, nije imao nikakvih rezervi da brzo i učinkovito nadoknadi strahovite gubitke Velike Armije u ruskoj zimi. Unatoč svojskom trudu implodiranje svojeg carstva nije više uspio nikako zaustaviti. Znakovito je i to da su se nakon sloma u Rusiji svi njegovi dojučerašnji saveznici okrenuli protiv njega, čim su uvidjeli da više nema snage da ih drži u pokornosti. Todorić se pak zadužio kod ruskih banaka kako bi kupio slovenski Mercator, precijenivši sposobnost Agrokora da vraća dugove. Kad je tikva pukla, pokazalo se da nema više nikakvih karata u rukavu kojima bi preokrenuo imploziju. Razlio se naširoko, ali bez dovoljne dubine i rezervi. A to je u svakoj strategiji neoprostiva pogreška koja doslovce priziva slom.

Naravno, lako je pametovati nekome poput mene koji Todorića ne pozna i ne zna što tog čovjeka pokreće i što mu je bilo u glavi sve ove godine dok je javno i tajno drmao mnogočime u Hrvatskoj. Međutim, čak i površni pogled otkriva da se očito poput Napoleona zanio stanovitim tipom oholosti koju daje osjećaj velike moći u rukama i nizom ostvarenih pobjeda. Takva oholost zna navesti čovjeka da zaspi na lovorima, da ne primijeti kako su se okolnosti oko njega promijenile nagore i da ih podcijeni, misleći poput starozavjetnog Samsona prije fatalnog pada u ruke Filistejaca "Izvući ću se kao i uvijek." Ali-negdje je nekome ili nekima poput Samsona Dalili dao u ruke ključ svojih uspjeha. I tu počinje pad. 

Agrokorov slučaj priziva međutim još jednu bolnu pouku-lomljivost gospodarskog sustava koji se idejno zasniva isključivo na zakonitostima vrtnje novca, čistom pragmatizmu i materijalizmu u kojem ljudi misle da gospodare novcem, ali zapravo biva obratno-novac gospodari njima. Naša je (ali ne samo naša) današnja tragedija u tome što svijet krupnoga biznisa, barem kod nas, nije dotaknut nikakvom evangelizacijskom strategijom, a pojam odgovornosti pred Bogom  za sve što činimo je, kako se čini, ljudima Todorićeva kova potpuno nepoznat. Tu ne pomaže nikakvo naslikavanje po crkvama niti pojavljivanje na misama poput nekadašnjih feudalaca. Ako tvoje srce nije pravo pred Bogom, tada ti crkvene poruke neće mnogo pomoći, a ti ćeš se u svojem radu ravnati isključivo svjetovnim probitcima i logikom novca. Kada Bog dopusti da te snađe iskušenje, a to će se dogoditi prije ili poslije, jao tebi ako si se rastegao naširoko bez pravog temelja i uporišta. 

Prema tome, Agrokorov poučak je: Todorići i "Todorići", obratite se i poravnajte svoje puteve pred Bogom. Jedino tako steći ćete pravu mudrost i razboritost kojom ćete moći popraviti mnogo toga što sada izgleda nepopravljivo. Naravno, nedostatak mudrosti može biti i osobina onih koji sada Ivicu Todorića potežu na sudove, jer dečki dragi-gdje ste bili kad je grmjelo? Pa tako želimo Božju mudrost i njima, da se ovaj naš teški hrvatski problem ne pretvori u ružan čir koji će neprestano kvasiti i oduzimati snagu i dobru volju našem društvu u beskonačnost.