Kardinal Müller smatra da reformaciju nije nadahnuo Duh Sveti

31. listopada protestantski kršćanski svijet obilježit će Dan reformacije. Toga dana je-prema predaji-Martin Luther prikucao svojih 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu pozivajući ljude na raspravu o njima. Kasniji događaji koji su doveli do zapadnog crkvenog raskola dobro su poznati, pa ih neću ovdje navoditi.

Nakon stoljeća neprijateljstava, katolici i protestanti ipak su malo po malo počeli pronalaziti zajednički jezik u mnogim aktivnostima. Ekumenski pokret, kojemu se Katolička Crkva izrazito priključila nakon drugog vatikanskog sabora, donio je ozračje dobre volje i prevladavanje raznih nesuglasica i sporova koji su dugo trovali javno mnijenje. Međutim, pravo jedinstvo još nije na vidiku, jer su najkrupniji sporovi poput onih o ulozi pape, sakramenata, Blažene Djevice Marije, svetaca i slično ostali u svojoj biti onakvi kakvi su bili i u Lutherovo vrijeme. Za razliku od njega, danas si ipak priznajemo kršćanski dignitet. Ekumenizmu skloni protestanti smatraju Katoličku Crkvu u biti kršćanskom i da Bog u njoj spašava ljude unatoč-kako kažu-nebiblijskim praksama poput primjerice čašćenja svetaca. Protestanti protivni ekumenizmu i dalje smatraju našu Crkvu đavolskim djelom i protivnicu pravoga evanđeoskoga kršćanstva. Dakle, iako je sveukupno stanje bolje nego u 16. stoljeću, ni izdaleka nije idealno, a vjerojatno i neće biti.

Krupan problem u katoličko-protestantskom dijalogu je upravo nauk i ponašanje Martina Luthera, koji ni uz sve moguće ekumensko retuširanje ne može biti nešto što nije, odn. što bismo mi možda priželjkivali rada vjerske sloge u europskoj, a osobito njemačkoj kući. Neki naši teolozi rado bi ga rehabilitirali, a Hans Küng čak zahtijeva rehabilitaciju svih vodećih protestantskih reformatora i priznanje valjanosti luteranskog svećenstva. Izvjesno je da od nečeg takvog neće biti ništa, jer bi se tada Katolička Crkva morala odreći vlastitog identiteta i biti. Rehabilitiranje reformatora značilo bi neizravnu osudu svih katoličkih predstavnika iz vremena reformacije, od kojih su neki bili i sveci, jer bi to značilo da upravo oni nisu bili vođeni Duhom Svetim u svojim zapažanjima o protestantizmu. Ukratko, katoličko-protestantski dijalog definitivno ima svoje mantinele i unutarnje zidove preko kojih se ne može prijeći ni uz najbolju volju. 

Kako to izgleda kada netko ipak pokuša prijeći te zidove i tako pobrkati lončiće, vidi se na primjeru glavnoga tajnika talijanske biskupske konferencije, biskupa Nunzia Galantina, koji je utvrdio da je protestantska reforma bila djelo Duha Svetoga. Na to je morao reagirati sam pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Ludwig Müller, iznoseći sasvim određeno crkveno mišljenje o cijeloj stvari koje postavlja stvari na svoje mjesto:

Kardinal Müller: Neprihvatljivo je tvrditi kako je Lutherova reforma “događaj Duha Svetoga”

Kardinal Gerhard Müller ukorio je glavnog tajnika Talijanske biskupske konferencije- biskupa Nunzia Galantina, koji je ustvrdio da je protestantska reformacija bila “događaj Duha Svetoga“.

“Neprihvatljivo je tvrditi kako je Lutherova reforma “događaj Duha Svetoga“, napisao je kardinal Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, u nedavnom članku objavljenom u talijanskim novinama La Nuova Bussola Quotidiana.

“Upravo suprotno, bila je protiv Duha Svetoga, jer Duh Sveti pomaže Crkvi da održi svoj kontinuitet kroz crkveno učiteljstvo, prije svega po Petrovoj službi: na Petru je Isus utemeljio svoju Crkvu (Mt 16,18), koja je “Crkva Boga živoga, stup i uporište istine” (1 Tim 3,15) “, napisao je kardinal.

“Duh Sveti sebi ne proturječi“, dodao je Müller.

S druge strane, Galantino je izjavio: “Čak i danas, Crkvi je potrebna reformacija, a čak i danas samo Bog to može učiniti.“

Biskupa Nunzia Galantina imenovao je na mjesto glavnog tajnika Talijanske biskupske konferencije 2015. godine sam papa Franjo, iako je nerijetko iznosio stavove suprotne katoličkom nauku o životu i obitelji.

“Moja je želja da talijanska Crkva bude u stanju slušati bez ikakvih tabua argumente u korist oženjenih svećenika, euharistije za razvedene i homoseksualnosti“, rekao je Galantino 2014. prema portalu Crux. Tada je, uoči same Sinode o obitelji, izjavio i:

“Crkva mora učiniti da se svatko u njoj osjeća kao kod kuće, uključujući i ′nekonvencionalne parove′“.
“Parovi u nepravilnim bračnim situacijama također su kršćani, ali se na njih ponekad gleda s predrasudama“. “Teret isključenosti iz sakramenata je neopravdana cijena koju plaćaju, a uz to je i de facto diskriminacija.“

A prema izvješćima talijanskih medija, Galantino je u 2015. godini nastojao potkopati prosvjede organizirane na Dan Obitelji protiv uspostave homoseksualnog “braka” u Italiji.

(prenešeno s bloga quovadiscroatia, https://www.quovadiscroatia.com/kardinal-muller-neprihvatljivo-tvrditi-lutherova-reforma-dogadaj-duha-svetoga/)