Prije tri godine zloguko, iako s nadom u pozitivan ishod, najavljivao sam na ovom blogu nepovoljne mogućnosti za Hrvatsku koje bi mogle nastupiti krene li migrantski val preko naše duge i rastegnute granice prema Bosni. U međuvremenu su pogođene zemlje pod vodstvom tadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Sebastiana Kurza uspjele začepiti sve rupe i zatvoriti tzv. balkansku rutu. Neko vrijeme bio je mir, ali ne zadugo. Poput poplave koja probija nasip na najslabijem mjestu prelio se migrantski val u Bosnu i Hercegovinu i nahrupio upravo na granicu s Hrvatskom, prema slabo naseljenim područjima Like i Korduna, brdsko-planinskom području koje je gotovo nemoguće učinkovito nadzirati postojećim snagama hrvatske policije unatoč dronovima, ophodnjama, uređajima za noćno motrenje i svim drugim pomagalima koja smo dobili kao kandidati za vječne europske graničare, kao možebitni branitelji šengenske granice.
Prije dva mjeseca putovao sam prema Slavoniji i povezao jednog našeg policajca koji se vraćao kući na odmor s nekolikodnevnog čuvanja naše granice prema Bosni. Vidno umoran, rekao mi je kako tamo stvari stoje. Bosna i Hercegovina nije se pripremila za imigrantski val koji je očito vrlo dobro koordiniran, a kreće se-kako je rekao-od džamije do džamije. Kada jednom prijeđu granicu, migrante je nemoguće dalje zaustaviti, a tome svjedoče provaljene i opljačkane vikendice hrvatskih građana od ličke Plješivice sve do Platka kod Rijeke. Pojavljuju se u većem broju kod Plitvičkih jezera, presreću automobile s hrvatskim registracijama, i općenito, ne ulijevaju baš mir i sigurnost u žile domaćeg stanovništva. Unatoč tomu naš ministar policije veselo tvrdi da je sve pod kontrolom, a ni drugi obnašatelji vlasti ne uzrujavaju se previše. Ipak su barem donijeli mjere da se postave prepreke za sve poljske putove iz Bosne i Hercegovine, te da se barem oteža, ako već ne onemogući, transport migranata tim pravcima koje naša policija očito ne stigne nadzirati.
Nije stoga čudno da je na takvo stanje reagirala stranka Most tražeći da se na granice pošalje vojska i postave odgovarajuće prepreke za sprječavanje ilegalnog ulaska u zemlju. Njihova bojazan je više nego razumljiva. Što će biti s hrvatskim turizmom i stranim investicijama ako nam se migranti u većem broju probiju u unutrašnjost i razmile po šumama, gorama i putovima u pokretu prema europskoj zemlji obećanoj? Što će reći turisti, budu li tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci susretali migrante na našim cestovnim pravcima ili u turističkim odredištima? Tko će za to odgovarati i tko će podnijeti račun za činjenično pogoršavanje sigurnosne situacije u Hrvatskoj koja se s pravom dičila mirom i sigurnošću na svim turističkim sajmovima? Vrijeme je da javnost na to dobije jasne odgovore od vladajućih. Prilikom prve masovne navale migranata preko naše granice s Vojvodinom vlada tamo nije poslala vojsku, jer bi to očito izazvalo loš dojam u očima Majke Europe, kao da smo u ratnom stanju sa susjedima. Tada su krizu s migrantima uspjeli riješiti njihovim prebacivanjem u Mađarsku. Od tog vremena Mađarska i Slovenija ogradile su svoje granice s nama žilet žicom, pa se malo koji migrant može preko nje prošvercati dalje na Zapad. A taj isti Zapad ih više očigledno ne želi. Nama preostaje zadržati ih u Bosni, ili dopustiti boravak i naseljavanje u Hrvatskoj ne budemo li u tom zadržavanju učinkoviti. Migranti će time možda riješiti svoj problem, ali mi ćemo svoje izglede za dobru budućnost hrvatskog naroda i države neizrecivo pogoršati. Ne podsjeća li vas to na neka iskustva iz prošlosti?
Nema komentara:
Objavi komentar