Sretan vam Dan Duha Svetoga!

https://www.youtube.com/watch?v=fJVimPARrt0

 

Dođi, Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.

 

Dođi Oče ubogih,
djelitelju dara svih,
dođi srca svjetlosti.

 

Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.

 

Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.

 

Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.

 

Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.

 

Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.

 

Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.

 

Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.

 

Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.

Poplave u Hrvatskoj, BiH i Srbiji-dobrota se probudila kad je bilo najteže

Prije nekih triju mjeseca na televizijskim programima odvrtjelo se nekoliko razgovora s političarima raznih profila, koji su uglavnom jadikovali kako se u Hrvatskoj ne može ništa pozitivno napraviti. Znakovito je da su kao glavnog krivca za takvo stanje imenovali narod (hrvatski), koji je lijen, nepoduzetan, bezidejan, čeka da mu se sve gotovo servira, itd. U jednom studiju su čak postavili pitanje-što da se radi s takvim narodom? Cinično do kraja. Možda bi naši političari bili uspješniji kad bi mogli vladati nekim drugim narodom? Moš' mislit.
I onda su se u svibnju dogodile katastrofalne poplave, i hrvatski narod (uklj. pripadnike nacionalnih manjina) pokazao je da je sposoban i spreman za mnogo veće domete nego što se može zaključiti iz kuknjave njegovih političara, koji su u navedenim emisijama očito više toga izrekli o sebi, negoli o narodu. Solidarnost, spremnost za pomoć, brzina reakcije u prikupljanju potrepština za poplavljene, velik broj volontera kako u humanitarnim centrima, tako i na nasipima-sve to je znak dviju stvari: da možemo kada hoćemo, i da smo kao narod GLADNI DOBROTE! Ne samo u primanju, nego mnogo više u davanju. "Blaženije je davati nego primati", reče Isus. To vrijedi ne samo za Hrvatsku, nego i za Bih i Srbiju, gdje je također entuzijazam običnih građana za pomoć u obrani od poplava iznimno visok i dirljiv. Dobrota se posvuda probudila kad je bilo najteže.
Na strani političara, vlasti i odgovornih službi u početku je bilo dosta konfuzije, tipične za naše podneblje (naravno, nama Hrvatima ne treba civilna zaštita niti nikakvi središnji stožeri za takve situacije), ali primjer tog naroda kojeg pojedinci iz političke elite tako spremno preziru, nije ostao bez odjeka. Odjednom su stvari počele funkcionirati, nazire se poboljšanje organizacije, vlada je donijela vrlo fer odluke o pomoći poplavljenima, pa čak se i poplavljen teren izviđa bespilotnim letjelicama (kako bi bilo da se te korisne naprave iskoristi i za motrenje šumskih požara tijekom ljeta)...a znakovito je kako je i premijer Milanović odjednom svako malo započeo koristiti pojam "hrvatska država". Vjerujem da će katastrofalni učinak poplavne strahote na nekim razinama biti spasonosan.

Za upotpunjenje ovog kratkog osvrta na poplave evo i podataka kako pružiti pomoć poplavljenima u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, s dnevnika hr.
 

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/i-vi-mozete-pomoci-poplavljenima---336502.html, 23.5.2014.

U skladu s trenutnim stanjem prikupljenih dobara, Hrvatski Crveni križ moli građane da više ne donose rabljenu odjeću i obuću, uz iznimku robe za djecu i novorođenčad, gumenih čizama i donjeg rublja.

Prikupljaju se:
- Deke, posteljina, vreće za spavanje
- Dječja hrana (hrana za bebe), bočice, dude i sl.
- Sredstva za osobnu higijenu (sapun, četkice za zube, pasta za zube, šampon, pelene i sl.)
- Sredstva za dezinfekciju (razna sredstva za sanitarije i sl.)
- Plastični pribor za jelo
- Plastične čaše
- Sredstva protiv komaraca
- Baterije
- Svjetiljke

- Lopate
- Metle
- Rukavice
- Pamučni ručnici
- Mala plinska kuhala

Novčana pomoć za stradale na poplavljenim područjima u Fini se mogu uplatiti bez naknade do 15. lipnja, priopćeno je iz Fine.
Za potrebe prikupljanja novčanih sredstava za stradale na područjima pogođenim poplavama u Republici Hrvatskoj, U Fininim poslovnicama moguće je obaviti gotovinske uplate bez plaćanja naknade, na sljedeće račune: Hrvatski Crveni križ: HR6923400091511555516 i Hrvatski Caritas: HR0523400091100080340
Novčane uplate oslobođene od plaćanja naknade mogu se izvršiti do 15. lipnja 2014. godine.

Caritas za poplavljene prikupio više od dva milijuna kuna

Hrvatski Caritas prikupio je dosad više od dva milijuna kuna za stradale u poplavama, a iz svojega interventnog Fonda solidarnosti poslao je novčanu pomoć Caritasu Đakovačko-osječke i Požeške biskupije te Caritasu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Caritasu Srbije.
Za stradale u poplavama preko računa Hrvatskoga Caritasa hrvatski su građani i poslovni subjekti do 22. svibnja uplatili 1.766.262,72 kune, od čega on-line uplatama 104.703 kune. Na donacijski telefon 060 9010 registrirano je 41.600 poziva, što, uz 6,25 kuna po pozivu, odgovara svoti od 260.000 kuna. Ukupno je dakle uplaćeno 2.026.262,72 kuna, priopćio je danas Hrvatski Caritas.
Hrvatski Caritas je iz svojega interventnog Fonda solidarnosti dosad uputio pomoć od 70.000 kuna Caritasu Đakovačko-osječke nadbiskupije, 30.000 kuna Caritasu Požeške biskupije, 100.000 kuna Caritasu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te 6600 eura Caritasu Srbije, navodi se u priopćenju.
Hrvatski Caritas napominje kako nastavlja prikupljati novčanu pomoć za stradale od poplava u Slavoniji i na područjima izvan Hrvatske, a pomoć se može uplatiti na kunski račun Hrvatskoga Caritasa: IBAN: HR0523400091100080340, Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb.
Caritas navodi kako je poziv na broj 175 za Hrvatsku (za Slavoniju), poziv na broj 185 za Bosnu i Hercegovinu i poziv na broj 195 za Srbiju.
Ističe kako je za stradale u Slavoniji aktivan i donacijski telefon 060 9010 (cijena po pozivu 6,25 kuna, PDV uključen). Cjelokupni iznos – 6,25 kuna iskoristit će se za pomoć poplavljenima. (Odlukom Vlade RH nakon provedene humanitarne akcije, kada bude poznat ukupan iznos PDV-a koji je teleoperater obračunao i uplatio u proračun, on će biti doniran organizatoru akcije u odgovarajućem iznosu, tj. Hrvatskom Caritasu.)
Caritas napominje i kako su moguće uplate na devizni račun Hrvatskog Caritasa (banka ne uzima proviziju na uplate): IBAN: HR1123600001101621994, SWIFT(BIC) ZABAHR2X, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, 10 000 Zagreb, br. poslovnice Trg bana Jelačića 012101.

Hrvatski crveni križ prikupio više od 27 MILIJUNA kuna

Hrvatski crveni križ (HCK) prikupio je, po posljednjim podacima, više od 27 milijuna kuna za pomoć stanovništvu pogođenom poplavama u Hrvatskoj, a građani i brojne ustanove i tvrtke nastavljaju pomagati.
Na žiro račun HCK-a do 21. svibnja uplaćeno je nešto više od 21,1 milijun kuna, dok je na donatorskom telefonu 060 90 11 zabilježeno 952.391 poziva u vrijednosti od gotovo šest milijuna kuna, izvijestio je HCK.
U pomaganju stanovništvu uz građane i dalje sudjeluju brojne tvrtke, organizacije i ustanove. Po dva milijuna kuna uplatili su Privredna i Zagrebačka banka. Viadukt graditeljstvo i HEP su uplatili po milijun kuna, dok je Končar donirao milijun kuna u novcu te kućanskim aparatima i ostalim potrepštinama.
Raiffeisen banka donirala je 750.000 kuna, po 500.000 kuna donirali su Ina i Splitska banka. Zagrebačka pivovara dala je 400.000 kuna. Brojne tvrtke darovale su iznose od 100 i više tisuća kuna.
Gradovi Šibenik i Rijeka donirali su po 100.000 kuna. Dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić donio je odluku da će Dubrovnik i gradske službe donirati 300.000 kuna pomoći stradalom stanovništvu.
Korčulanska Udruga hrvatskih dragovoljaca branitelja Domovinskog rata prikupila je 12 tona hrane i ostalih potrepština koje su sa šest kombija jutros dovezli u slavonska naselja Vrbanju i Gradište. U Slavoniju je došlo i devetoro korčulanskih branitelja koji će tamo pomagati stanovnicima u obrani od poplave i sanaciji.

• UPOZORENJE Na svaku doniranu ambalažu preko bar coda upišite slovo 'H'

Osijek - Dežurstvo je organizirano u prostorijama Gradskog društva Crvenog križa Osijek, Šet. Petra Preradovića 6, Osijek (između kina Europa i Urania) – prizemno u vremenu od 7,00 do 20,00 sati.
Također se prikupljaju i financijska sredstva na slijedeći način:
- uplatama na broj računa IBAN: HR 6923400091511555516 poziv na broj 08
- pozivom na donatorski telefon broj 060 90 11 (6,25 kn, PDV uključen)
- on-line donacijama na internetskim stranicama Hrvatskog Crvenog križa, www.hck.hr. Prilikom uplate iz inozemstva koristite SWIFT: PBZGHR2X
S obzirom da postoje dostatne zalihe rabljene odjeće i obuće ovakav vid pomoći u ovom trenutku nije potreban.
Kontakt osoba u Gradskom društvu Crvenog križa Osijek je Denis Ćosić, zamjenik ravnatelja, mob. 098 329 135.

Nova lokacija

'S obzirom da je interes građana da pomognu materijalnim donacijama građane pogođene poplavom u Slavoniji i dalje velik, na lokaciji skupljanja donacija na Zagrebačkom Velesajamu, Paviljon 34 (ulaz Istok 3 i Zapad 3), raste potreba za volonterima koji bi razvrstavali i utovarivali pomoć.
Ministarstvo socijalne politike i mladih poziva volontere i sve građane dobre volje da se odmah jave Volonterskom centru Zagreb. Kontakte možete pronaći ovdje, stoji u priopćenju Ministarstva.
Ministarstvo je lokaciju na Velesajmu otvorili zbog velikog odaziva građana i količine donacija koje su prešle prostorne kapacitete Ministarstva. U Paviljonu 34 će biti skladištene donacije u narednim danima i dostavljane ugroženom stanovništvu u Slavoniji prema potrebama.
'Pozivamo građane da i dalje prate objave na web stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih. Za sva pitanja vezana uz pomoć otvorene su telefonske linije 01 555 7083 ili 099- 3806 402', izvijestilo je Ministarstvo.

Poziv tvrtkama

Molimo sve tvrtke koje se dosad nisu uključile u apel Hrvatskog Crvenog križa da to učine prema svojim mogućnostima.
Mole se građani da svoje donacije donesu u svoja općinska ili gradska društva Hrvatskog Crvenog križa', izvijestio je Crveni križ na svojim stranicama.
Ako se dostavljaju veće količine transportnim ili većim vozilom, onda ih treba dostaviti u centralno skladište Crvenog križa, Jadranska avenija bb (nedovršena Sveučilišna bolnica), poručili su ranije.
Ako su donacije građana, odnosno donacije osobnim vozilom ili manje, onda ih treba dostaviti u prostorije Crvenog križa, Zagreb, Ulica Crvenog križa 16 na području gradske četvrti Donji grad - Medveščak.
Građani mogu hranu i kozmetiku za djecu, kao i svu drugu materijalnu pomoć dostaviti i u Paviljom 34 Zagrebačkog velesajma, gdje se pomoć prikuplja od 7 sati ujutro do 22 sata navečer.

Ako nemate kako prevesti donaciju nazovite besplatan taksi

'Ovim putem pozivamo sve građane iz okolice Zagreba, Rijeke i Osijeka koji žele donirati humanitarnu pomoć za unesrećene, a nemaju ih mogućnosti dostaviti, da nazovu 'SOS broj' i taxi vozilo će preuzeti donacije i besplatno ih prevesti na lokacije za prikupljanje pomoći. Taxi Cammeo 'SOS broj' za prikupljanje pomoći je: 01 / 6288 990 i služi isključivo za prikupljanje pomoći.
Molimo da se namirnice i potrepštine prikladno spakiraju u čvrste vreće ili kutije.
Preporuča se skupljati sljedeće:
BEBE I DJECA: kašice za bebe, pelene, vlažne maramice, mlijeko za dohranu, kozmetika za bebe i djecu.
HRANA: Sve što može duže stajati - konzervirana hrana (paštete, namazi, mesni doručak i sl.), flaširano, u tetrapaku, suhomesnati proizvodi s dugim rokom trajanja, hrana za šećerne bolesnike te hrana koja se može konzumirati odmah, bez termičke obrade. Nemojte zaboraviti na vodu!
KOZMETIKA: Gel za suho pranje ruku, vlažne maramice, toaletni papir, ulošci, tamponi, sapuni, lijekovi protiv bolova, potrepštine za prvu pomoc', izvijestili su iz Taxi Cammea.

Akciju prikupljanja pomoći organizira i Akademija dramskih umjetnosti

Studenti, profesori i zaposlenici Akademije dramske umjetnosti u ponedjeljak 19. svibnja, utorak 20. svibnja i srijedu, 21. svibnja, najavljuju akciju hitnog prikupljanja potrebnih stvari za područja pogođena poplavama, te pozivaju sve studente Sveučilišta u Zagrebu, građanke i građane, da se odazovu inicijativi. Prikupljanje je organizirano na Akademiji, na adresi Trg maršala Tita 5, sva tri dana od 10 do 20 sati.
Izrazito su potrebne sljedeće stvari: voda, higijenske potrepštine, konzervirana hrana, odjeća (točan popis svih potrebitih stvari možete pronaći na društvenim mrežama i stranici Akademije dramske umjetnosti).
Na Akademiji dramske umjetnosti trenutno studira 6 studenata koji dolaze upravo iz poplavljenih područja.
Uz akciju hitnog prikupljanje potrebnih sredstava, u petak, 23. ožujka u dvorani F5 u Frankopanskoj 22 u 20.00 sati održat će se i humanitarna predstava “Rekonstrukcija”, ispita iz scenskog pokreta 2. godine studija Glume pod mentorstvom Ksenije Zec i Saše Božića.

Evo kako možete pružiti utočište žrtvama poplava

Svi oni koji u svojim domovima žele smjestiti žrtve poplava to mogu učiniti putem Facebook stranice Smještaj za žrtve poplava. Ako možete smjestiti osobe koje su u poplavama ostale bez ičega, ostavite svoje kontakte na stranici.
Brojni građani mnogobrojnim žrtvama poplava nude krov nad glavom te ostalu potrebnu pomoć.
I Ministarstvo socijalne politike najavilo je kako će uskoro otvoriti poseban telefonski broj na koji će svi koji to žele žrtvama moći ponuditi smještaj.

Humanitarna pomoć

Ako ne možete stupiti u kontakt s obitelji i/ili prijateljima na poplavljenom području zovite Službu traženja Crvenoga križa - 01/4655-814 ili 01/4655-813
Hrvatski Crveni križ pokrenuo je apel za prikupljanje pomoći stanovnicima koji žive na područjima pogođenima poplavama u Republici Hrvatskoj.

• EKSKLUZIVAN VIDEO IZ ZRAKA - Sava probila nasip, potopljena slavonska sela!

Donacije se mogu uputiti:

- uplatama na broj računa IBAN: HR 6923400091511555516 poziv na broj 08 (primjer internet uplate i opće uplatnice)

- pozivom na donatorski telefon broj 060 90 11 (6,25 kn, PDV uključen)

- on-line donacijama na internetskim stranicama Hrvatskog Crvenog križa.
*Prilikom uplate iz inozemstva koristite SWIFT: PBZGHR2X
**Telefonski operator: Moj telekom d.o.o., Trg Krešimira Ćosića 11, Zagreb, MB 02497913, tel. 01/3659-058
U vezi donacija hrane (isključivo trajnih namirnica) i vode, mole se građani kontinentalne Hrvatske da svoje donacije donesu u svoja općinska ili gradska društva Hrvatskog Crvenog križa. Adresar društava Crvenog križa dostupan je na našim web stranicama (na desnoj strani).
U Zagrebu, donacije hrane i vode donesite u Hrvatski Crveni križ, Ulica Crvenog križa 16 u vremenu od 8 do 20 sati.
Građane Primorja, Dalmacije i otoka molimo da ne sakupljaju hranu i vodu već da, ukoliko mogu i žele pomoći učine to pozivom na donacijski telefon ili uplatama na broj računa.
Građani koji ne mogu stupiti u kontakt s članovima obitelji i prijateljima na poplavljenim područjima mogu kontaktirati Službu traženja Hrvatskog Crvenog križa na broj telefona 01/4655-814 ili 01/4655-813.

Račun za donacije poplavljenih područja u Srbiji

'U ime Vlade Republike Srbije i svih njenih građana veoma smo zahvalni Vladi Republike Hrvatske na brzoj reakciji i iskazanoj spremnosti da pomogne. Ova gesta ima dodatni veći značaj imajući u vidu da je Hrvatska i sama suočena sa poplavama na svom teritoriju. Uvjereni smo da će čin iskazane solidarnosti građani Srbije znati cijeniti. Nema potrebe posebno isticati da je Srbija nesebično izlazila u susret svim svojim susjedima kada im je pomoć u borbi sa elementarnim nepogodama bila potrebna.
Apeliramo na sve ljude dobre volje, na sve koji su u mogućnosti, pojedince i privrednike da pomognu. Ambasada Srbije u Zagrebu i Generalni konzulati Srbije u Rijeci i Vukovaru su u neprekidnom dežurstvu i spremni da prihvate svaku vrstu pomoći. U ovom trenutku ugroženima širom Srbije najpotrebniji su voda, konzervirana hrana, dječja odjeća i hrana, sredstva za higijenu i dezinfekciju, posteljina i pelene za djecu i odrasle. Međutim, imajući u vidu da se potreba za određenom vrstom robe mijenja, ali i da je pomoć hitno potrebna, a da carinska procedura podrazumijeva određeni vremenski period otvoren je i sljedeći žiro račun (HR1323600001501494176) u Zagrebačkoj banci gde građani mogu uplatiti donacije. Također, novac je moguće dostaviti i osobno u Ambasadu i Generalne konzulate Srbije. Napominjemo da su sve informacije dostupne na sajtu Ambasade R.Srbije', stoji u dopisu.

Pomaže i Slavonska udruga studenata

Zbog teške situacije u kojoj se Slavonija posljednjih nekoliko dana nalazi, zbog vodostaja Save i njenih pritoka jkoje i dalje prijete, Slavonska udruga studenata organizira akciju prikupljanja hrane i potrepština za one koji su ostali bez svojih domova, pomoć susjedima i prijateljima, svima koji su evakuirani, gladni, bez ičega.
Flaširanu vodu, konzerviranu hranu- povrće, voće, grah, meso, riba, tjestenina, juhe i ostale nepokvarljive namirnice možete odnijeti na adrese:
- Prostor Slavonske udruge studenata na adresi Antuna Bauera 19, Zagreb (Ponedjeljak i utorak od 10:00 do 21:00).
- Veterinarski fakultet, Heinzlova 55, Zagreb u prostoru Studentskog Zbora Veterinarskog fakulteta (Ponedjeljak i utorak od 10:00 do 16:00).
- Prostor Udruge splitskih studenata i studenata Imotske krajine na adresi Ilica 54, Zagreb (Ponedjeljak i utorak od 12:00h do 18:00).
Pomoći možete i uplatom na račun Slavonske udruge studenata: Transakcijski račun: 2360000 – 1102310480 (Zagrebačka banka) OIB: 43458147817.

Split- veterani 4. gardijske organiziraju pomoć poplavljenim područjima Slavonije

Iz Splita su u srijedu, u organizaciji veteranskih udruga, na poplavljena područja u Slavoniji i u BiH otpremljena tri šlepera sa 75 tona pomoći ugroženom stanovništvu, doznaje se danas kasno poslijepodne u sjedištu Udruge veterana 4. gardijske brigade.
„Najprije smo u Žepče u BiH otpremili jedan šleper s 25 tona pomoći, a zatim šlepere u Gunju i Cernu u Slavoniju, također po 25 tona pomoći tamošnjem ugroženom pučanstvu“, rekao je za Hinu predsjednik Udruge veterana 4. gardijske brigade Božo Zadro. Objasnio je kako se humanitarna pomoć sastoji od hrane, higijenskih potrepština, vode, pelena i opreme za djecu te odjeće i lijekova.
Svi dobrovoljni davatelji u ovoj akciji i svi koji se žele uključiti u nju za daljnje informacije mogu se javiti na telefone: 091/400-5081, 091/400-5082, 091/400-5083 i 091/400-5088.

Podravka poslala pomoć poplavljenima u Hrvatskoj

Koprivnička prehrambena tvrtka Podravka osigurala je pomoć u hrani i vodi velikom broju hrvatskih građana koji su ovih dana pogođeni poplavama nezapamćenih razmjera, priopćeno je iz tvrtke.
Pripremljeno je više od sedam tona različitih Podravkinih prehrambenih proizvoda te je osiguran njihov hitan prijevoz u područja istočne Hrvatske.
Uz osnovne namirnice, vodu, tjesteninu, grahorice, rižu Podravka je osigurala i proizvode dječje hrane, juhe, džemove te mesne proizvode.
Podravka poziva i sve svoje poslovne partnere da, ukoliko su u mogućnosti, pomognu unesrećenima s poplavljenih područja jer im je u ovome trenutku pomoć najpotrebnija, stoji u priopćenju.

Agrokor donirao preko šest milijuna kuna

'Agrokor koncern sa svojim članicama dosada je donirao robe u vrijednosti od preko 6 milijuna kuna, a budući da su donacije i dalje u tijeku, ta će se brojka znatno povisiti', izvijestili su iz koncenra.
'U teškoj situaciji izazvanoj poplavom koja je zahvatila mnoga područja istočne Hrvatske, kao odgovorni članovi zajednice, Agrokor i njegove kompanije od prvog dana uključeni su u pružanje pomoći stanovnicima područja koja su dramatično pogođena elementarnim nepogodama koristeći vlastite resurse. Preko 500 Agrokorovih zaposlenika danonoćno na terenu pomaže ugroženima te našim partnerima i kooperantima čiji su posjedi stradali u poplavama, izvlačeći stoku i sanirajući štetu', stoji u priopćenju.

Viadukt uplatio milijun kuna i šalje svoje stručnjake u Slavoniju

Građevinska tvrtka Viadukt izvijestila je o donaciji milijun kuna HCK-a, te je poslala javnu poruku Vladi kojom stavlja na raspolaganje svoje zaposlenike, strojeve i mehanizaciju u sanaciji područja zahvaćenih poplavama.
Viadukt će preusmjeriti dio svojih stručnjaka i radnika s drugih gradilišta u trenutku kad nastupe uvjeti za sanaciju terena i povratak stradalih ljudi svojim domovima.

UNICEF uputio pakete pomoći

I UNICEF-ov ured u Hrvatskoj u utorak je uputio 4 tone paketa higijenskih potrepština i pitke vode u vrijednosti od 140.000 kuna u Vinkovce i Slavonski Brod.

Zagrebačka banka donirala dva milijuna kuna za poplavljene

Uprava Zagrebačke banke (ZABA) odlučila je donirati putem Crvenoga križa dva milijuna kuna pomoći za unesrećene u poplavama, priopćeno je iz te banke.
"Uslijed strahovitih prirodnih nepogoda koje su pogodile naše sugrađane, Zaba je odlučila donirati 2 milijuna kuna pomoći unesrećenima u poplavama. Pokažimo solidarnost kroz dobra djela i pružimo im ohrabrenje", ističu iz Zagrebačke banke.
Interaktivnu kartu lokacija na kojima se prikuplja pomoć za stradale u poplavama u Hravatskoj, ali i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, možete pogledati OVDJE.

Sretan Uskrs!

Svima koji ovamo navraćate želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
Neka dobri Isus učini da se-ako ne prije-upoznamo u njegovu Kraljevstvu kada opet dođe.

Crkvena drama (s portala Katolici)

Drama pastorala umirućih ali i svakog drugog pastorala

„Skoro u svakoj župi sve je veći broj slučajeva da se ne zove svećenika težim bolesnicima i umirućima. Matične knjige dokazuju da mnogi umiru a da se nisu pomirili s Bogom. Tu treba pribrojiti one koji umiru naglo u saobraćajnim nesrećama, za koje se zna da nisu i po više godina pristupili sakramentima. Trebamo biti razumni i dosljedni prigodom sprovoda takvih osoba, a ne svojim prisustvom i riječima uzdizati ono što bi trebalo žaliti. Braćo svećenici, dužni smo vjernicima govoriti istinu, i onih koji se sakramenata boje, ozbiljnim riječima upozoriti na vječnu propast.“ (Mons. Valter Župan, biskup krčki, Službeni vjesnik biskupije Krk,  1/2014, Broj: 46/2014., str. 16)
Ovo je da se čovjek (iznova) konsternira, zapita, poplaši, nada, sumnja, vjeruje, umiruje, zabrinjava – pravi koktel nutarnjih slutnji, percepcija, emocija, previranja duha i tomu slično. Zar treba svećenike posebno  podsticati da vjernike upozore na vječnu propast i to u okolnostima kada je za mnoge već kasno?! Izgleda da da. Sami svećenici o toj opasnosti očito ne govore. Raširenost izbjegavanja govorenja o realno dramatičnim temama prikazali smo u prvom članku „bolje strogost nego sentimentalnost“. Doista: kao vjernik Krčke biskupije, još nisam čuo takva „ozbiljna upozorenja“ kakva traži biskup, niti sam ih ikada čuo u drugim biskupijama gdje sam boravio. Da su se ranije vjernike učile oba pola, obje slike Boga, i milosrđe i pravednost, ovakvi posebni naputci možda bi bili nepotrebniji. Da ih se uči bar na misnim propovijedima kad već vjeronauk za odrasle ne postoji, ali niti to. Imamo samo laksno supermilosrđe, nikakav Bog pravde. Naša Crkva ne želi ljude „uvrijediti“, „plašiti“ i druge pile naopako. Jasno se vidi („skoro u svakoj župi sve je veći broj slučajeva“) da (pre)naglašavanje Božjeg (super)milosrđa, nekorištenje 'teških riječi' – ne daje ploda.
Ne želimo ipak, biti bez razumijevanja za same svećenike:
„Nemojte strogo suditi ni takve svećenike. Mnogi stručnjaci za propovijedi govorili su im, makar možda i nisu koristili mnogo riječi, da izbjegavaju ‘teške riječi’, da naglašavaju takav pristup vjeri u kojemu je Isus naš prijatelj, da ne kažu ništa zbog čega bi se drugi mogli uvrijediti. ‘Zar takvi stručnjaci ne znaju što nam je potrebno’? mislili su oni. Svi smo mi davno mogli učiniti puno više. Sad kad vidimo da mnoštvo ljudi, osobito mlađih potiho napušta naše crkve, to znamo. (…) Što učiniti? Trebali bismo prihvatiti stvarnost onakvom kakva ona jest. Kao što je rekao Frank Sheed, trebali bismo inzistirati na zdravom razumu. Čovjek je nerazuman ako ne prihvaća stvarnost kakva ona jest. Jedan od aspekata – glavni aspekt – stvarnosti jest Bog kakav on jest. Upoznati ga bolje znači isto što i bolje upoznati stvarnost, a Bog nije mekušac. U mjeri u kojoj podliježemo shvaćanju da je on mekušac, ne polazi nam za rukom prihvatiti stvarnost. Nismo potpuno zdravi.[1]

Fina Crkva

Sav taj jedan popustljivi moralni stav koji se raširio kršćanskim svijetom današnjice, stav kojega Michael Voris naziva „Crkva ugodnih ljudi“, „fina Crkva“, („the Church of Nice“[2]), proizvodi pastoral koji sav odiše tim "nonjudgemental" stavom. To je nova praktična dogma tzv. duha Koncila – nikoga ne osuđivati[3]. Priznajem da mi to "neosuđivanje" odmah isturi antene averzije. "Nikoga ne osuđivati" je glavna batina sekularno liberalnih 'talibanobojovnika'. Uzeli su nešto iz Biblije, krivotvorili i potom nas s time udaraju gdje god stignu. Ne smije se zbog toga ni zucnuti, ne smiješ nikome ništa reći da nečije "osjećaje ne povrijediš" jer se ne smije "nikoga osuđivati", jer mi nismo na to "pozvani" i ostale nabožne ekspresije. Iznenadit ću vas, i reći vam ono što ste vjerujem, vrlo rijetko čuli. Mi SMIJEMO suditi! Mi smijemo u sebi prezreti i svoj i tuđi grijeh. Dapače: i moramo ako želimo postupati odgovorno za stanje u svijetu oko sebe.
Ako ne donesemo neki sud o nečemu, kao npr. o izboru kandidata na izborima, kako ćemo uopće odlučiti, kako ćemo razlikovati nešto; konačno, kako ćemo uopće razlikovati dobro i loše? U intrinzičnom smislu, jedino Bog ima sav uvid i svu vlast da osudi i dosudi, međutim mi ne samo da možemo nešto prosuđivati, već iz nužnih razloga to i moramo. Ne smijemo potpuno odbaciti-prezreti-osuditi neku osobu, međutim ponašanje i riječi ako je to zavrijedilo, svakako da, kao što i drugi smiju suditi o našim riječima i djelima.
Ona "batina" što vam spomenuh, gdje se citira famozno "ne sudite da ne budete suđeni" ne odnosi se na SVAKO suđenje, već samo na ono licemjerno što je tako jasno iz hermeneutike evanđelista. Isus nam je zabranio licemjerno suđenje, a ne ikakvo suđenje. Zar bi Gospodin na drugom mjestu govorio "ne sudite po vanjštini, već SUDITE sudom pravednim" (Iv 7,37), također kod sv. Pavla: " Ili zar ne znate da će sveti SUDITI svijet? Pa ako ćete vi SUDITI svijet, zar niste vrijedni SUDITI sitnice? ne znate li da ćete SUDITI anđele, kamoli ne ono svagdanje?" (1 Kor 6,3+). Dijalog da, mišljenje da, i to svačije mišljenje da, ali nije svaki dijalog koristan, niti svako mišljenje dobro i argumentirano. I ne dijalog radi dijaloga već radi nekog ploda. Dijalog je sredstvo a ne cilj. Zato i jesmo u tolikoj i svjetovnoj i crkvenoj krizi jer nikada "ne sudimo", jer dopuštamo diktaturu relativizma i unutar Crkve, jer ne donosimo Duha van, već uvlačimo duh svijeta unutra. Bl. Papa Ivan XXIII. reče da je Koncil otvorio prozore da uđe svjež zrak. A netko dometne, da je nastao i propuh i puno toga pomeo i porušio. Oslobodimo se tog ne smijemo suditi jer to znači da uglavnom ne smijemo ništa ni reći ni činiti baš kao što se sada i događa. Možda nismo više u sakristiji, ali smo još uvijek u crkvenoj zgradi gdje nas lijepo drže izolirano da ih ne smetamo u omiljenim grijesima. A kamoli još da iziđemo i idemo evangelizirati, pa to bi bilo "netolerantno", "prozelitno" kakvo sve ne. Protivnicima vjere i Crkve odgovara da smo unutra, ali i nama odgovara jer nas tako manje košta teške obveze evangelizacije, udobno je – zato sada imamo razmišljanja što s rastavljenima i ponovno vjenčanima, sutra ćemo imati nešto drugo. Interveniramo u posljedicu ne u uzrok. No do zdravlja nećemo doći jer nas ne zanima da ga imamo. Mi hoćemo po svome – da ne idemo u evangelizaciju i potom u redovnu katehizaciju, recimo baš kateheze odraslih, mi hoćemo sakramentalizirane, ne obraćene, a ljudi koji obavljaju sakramente još više hoće po svome, pa se puno prije i slupaju, i duhovno obole, a nikad evanđeoskog života (zdravlja) nisu ni imali. I to će se tako nastaviti, nikakva sinoda ni enciklika neće to pomaknuti s mrtve točke.
Da spomenem još jednu nabožnu 'neodogmu' koja također jako pomaže nutarnje crkveno tupilo, a ta je da mi moramo uvijek svima "bezuvjetno praštati". Koliko smo to puta samo čuli? Opet ću vas možda iznenaditi, ali NE MORAMO uvijek "bezuvjetno praštati"! Bilo bi nam bolje (zaslužnije) da to činimo, ali to ne moramo ako nisu zadovoljeni određeni uvjeti. Ako moramo sve praštati, i nama onda sve "mora" biti oprošteno, zar ne? Zato i dolazi do takvih automatizama i sustava preuzetnosti koje danas imamo u Crkvi. – Grijeh se napravi, pa se lakonski ispovjedi, pa lakonska pokorica, pa idemo dalje (u krug opet u grijeh pa ispočetka). Ljude se tako odgoji u Crkvi, da grijeh nije tako strašan, da Bog "jedva čeka" da nam oprosti – da zato i služi…; da nikog ne smijemo osuđivati, pa zato nitko ni ne smije biti osuđen…  Kako grijeh nije tako strašan, naposljetku ga ni ne ispovijedamo tako često sakramentalno jer „Bog razumije“… Jesmo li u stanju sagledati koliki apsurdi i praktični pastoralni problemi nastaju kod vjerničkog puka koji je prihvatio takve ideje; koji većinom ni ne pojmi da uopće postoje granice praštanja, ili da je grijeh duboka stvarnost, kao i kajanje , pokora i obraćenje?!  Evo vrijednih poveznica za pravilno razumijevanje praštanja: http://www.katolik.hr/crkvamnu/katehezamnu/97-granice-pratanja/,[4]
 
Količina i kakvoća

Što učiniti? Kako činiti? Ja doista ne znam. Ja samo percipiram krizno stanje koje traje dulje vrijeme i apeliram da se počne postupati ispravno u pastoralu. Vraćam se na riječi mons. Župana: „Braćo svećenici, dužni smo vjernicima govoriti istinu, i onih koji se sakramenata boje, ozbiljnim riječima upozoriti na vječnu propast“ – nejasno je KADA to činiti? Ovdje je kontekst kod pastorala umirućih. No zašto se ne bi (puna) istina koju su svećenici dužni govoriti govorila pravodobnije? Čovjek koji nije imao vjere veći dio života, ili se navodno boji ispovjediti zbog težine svojih grijeha (ima i toga, ali vjerojatnije je da čovjeka ne zanima, da se ne želi ispovjediti), ili je nemarno bio javni grešnik („za koje se zna da nisu i po više godina pristupili sakramentima“), na samrti će zadobiti duboko pokajanje i biti spašen od „vječne propasti“ ako ga se upozori? Neuvjerljivo mi je to prilično. Treba grčevito i tjeskobno umiranje i jurnjavu sakramentima za umirućima prevenirati, upozoravati, uvjeravati puno prije i puno češće. Prestanimo Crkvu doživljavati kao servis i prestanimo njome rukovoditi kao servisom. Sv. Pavao piše svom vjernom učeniku Timoteju: „Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom: 'propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, PRIJETI, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom'!“ (2 Tim 4,1-2).
Kada razmišljam zašto smo tako „crkveno korektni“, zašto nam je Crkva tako „fina“, zašto često ima tako kurtoazni govor[5], zbunim se i prepadnem. Počnem pomišljati da se kvantiteta traži nauštrb kvalitete, veliki broj sakramentaliziranih, nasuprot malom broju obraćenih, – da bi se zadržala velika fluktuacija financija, da bi se osiguralo funkcioniranje aparata Crkve? … Ako župnik pri blagoslovu obitelji upozori 90% onih koji ne ispunjavaju nedjeljnu obavezu da je ispunjavaju, riskira koliziju s njima i riskira da će njegove župske knjige kad ih bude predavao u biskupiju biti najtanje od svih kolega svećenika, a on to ne želi, niti biskupija to želi.. – Je li ovo istina? Što u stvari želimo od ljudi?
Bojimo se biti pravedni, ozbiljni i strogi gdje treba da nam ljudi ne bi okrenuli leđa i napustili Crkvu. Bojimo se biti zahtjevni i tražiti obraćenje. A ne bojimo se okrenuti leđa Bogu, ne bojimo se ignorirati njegove zahtjevne naputke („obratite se i vjerujte evanđelju“, „idite po svem svijetu i učinite sve narode učenicima mojim“). Dovoljan nam je tehnički minimum za sakramente. Gotovo svi koji zatraže, biti će kršteni. Gotovo svi će biti krizmani. Gotovo svi će biti vjenčani. Gotovo svi bit će crkveno sahranjeni. Gotovo svi koji uđu u bogosloviju, biti će zaređeni. Gotovo svi koji dođu na Misu spremni su za pričest.
Zašto nismo sposobni organizirati učinkovitu evangelizaciju? Zašto nismo u stanju formirati svećenike-apostole? Zašto nema sankcija za hereze? Zašto nije zagarantirano pravovjerje u sjemeništima i na katoličkim fakultetima? Zašto su svećenička i redovnička zvanja neprivlačna? Zašto nema 90% župljana redovno na sakramentima? Zašto su redovni na misama neredovni na ispovijedi? Zašto odrasli katolici grcaju u vjerskom neznanju? Zašto vojska vjeroučitelja ne drži duhovne obnove, radi pastoralno na župi (ne samo sa djecom)? Zašto nema vidljivog katoličkog života u javnom prostoru? Zašto tako puno optužbi za pohlepne, bludne ili svećenike izjelice i vinopije? Zašto su propovijedi tako sentimentalne i konformističke? Zašto samopozvani u svećeničkom staležu? Zašto je rijetkost da je nova crkva lijepa? Zašto u katoličkom tisku nema jamstva pravovjerja? Zašto su liturgijski abuzusi gotovo pravila a ne iznimke? Zašto su kršćanske emisije u medijima tako beskrvne? Zašto dugogodišnji katolički brakovi rađaju samo jedno ili dvoje djece – isto kao i svijetovni? Redaju se beskrajni redovi zašto, zašto..
Polazište i ishodište svih ovih drama je mala vjera. Naravno, potom i slaba nada i malena ljubav. Jao Bogu sa nama malovjernima! Jao nama samima od nas samih! Ne reče Gospodin uzalud, „kada Sin čovječji ponovno dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“[6] Hoće li ova korizma u ičemu biti različita od prošle odrađene? Nije li vrijeme da nam se „zacrvene obrazi“, da „pripašemo kostrijet, prokukamo i protužimo“?! Kad ako ne sad?! Dopustit ćemo da nas ganjaju sa posljednjom pomasti i popudbinom…? Nećemo valjda (i mi…)…?

Mario Šudić

apologetika7@gmail.com
 
________________________________________
[1] (Karl Keating, Što katolici doista vjeruju? – 52 odgovora na uobičajena pogrešna shvaćanja o katoličkoj vjeri, Verbum 2011., str. 134-135)
[2] https://www.youtube.com/watch?v=NxrIjE-WNVA
https://www.youtube.com/watch?v=m3J7O4eS_ME
[3] http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/autoritetcrkvemnu/casne-sestre-sa-znackicom/
[4] „Obično se podrazumijeva da kršćanin mora, ili bar treba, uvijek oprostiti. Novozavjetni tekstovi na koje se pritom, u takvom shvaćanju, može pozivati doživljavaju se kao legalistička zapovijed ili kao teška moralna obveza. Takvo pojednostavljeno tumačenje novozavjetnih tekstova nerijetko dovodi do teških pastoralnih situacija u kojima zahtjev upućen žrtvi da oprosti rađa novim povredama kod žrtve.“ Dario Tokić, Mora li Kristov učenik baš uvijek praštati, izvorni znanstveni rad UDK: 177.2:27-187.3-423.78-534.35PAT, http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0CCwQFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F40344&ei=JL4kU6e5MamAywONp4DYBQ&usg=AFQjCNHqBrHGQ3lceOZiBIr8-JD7Y5ryYA&sig2=sSy-NroQt4Nwae5HQBpxHQ
[5] „U suvremenoj civilizaciji najvažniji je određeni bon-ton pri čijoj ‘upotrebi’ je veoma važno tako govoriti i postupati da se ne bi tko uvrijedio. Govori se da se govori, a ne da se nešto konkretno reče, a famozna izreka: ‘Najdraže mi je kada mi otvoreno rekneš istinu’ samo je naličje očekivane stvarnosti, tj. ne uznemiruj me, jer od tebe očekujem samo ono što godi ušima (2 Tim 4,3). Traži se velika doza hrabrosti da bi se upozorilo na potrebu nošenja križa (usp. Mt 10,38), a još veća ako se križ želi istaknuti kao nužni put ostvarenja evanđeoske poruke. Zbog toga suvremena civilizacija pati od nedostatka proroka i proročkoga glasa. Ona ima svećenike, službene zastupnike vjerskih uvjerenja i kulta, ali joj nedostaju proroci.“ Josip Čorić, Umjesto da vode oni zavode narod moj (Iz 9,14), Crkva u svijetu (str. 506-507), Vol.39 No. 4, 2004.
[6] Lk 18.9
http://www.katolik.hr/aktualnomnu/osvrtimnu/crkvena-drama/, 9.4.2014.

Šerijatsko pravo ušlo na mala vrata u britanski pravni sustav

Velika Britanija, postojbina najrazličitijih inovacija i trendova na raznim područjima naše civilizacije, proizvela je ove godine dva pravna ostvarenja koja bi mogla imati značajne posljedice ne samo za britansko društvo, nego-u slučaju izvoza-i za druge narode. Legalizacija homoseksualnih brakova, doduše, već se očekivala i prošla bez velike buke. I dok smo mogli mirno reći da je sekularizam u tom pogledu odnio čistu pobjedu nad „zastarjelim“ kršćanskim svjetonazorom, koji kao da se sve više približava protjerivanju u društveno podzemlje rezervirano za politički nekorektne, u ožujku se u toj zemlji koja vrijedi za prvoborca sekularizma dogodilo neočekivano iznenađenje.
Londonski list Daily Telegraph objavio je kako su britanski odvjetnici dobili dopusnicu da primjenjuju šerijatsko pravo u formuliranju oporuka koje sačinjavaju islamski vjernici. Inicijative za takvim pristupom dijelovima šerijatskog prava već su se nekoliko godina pojavljivale u britanskoj javnosti, a podupro ih je i bivši canterburyjski nadbiskup Rowan Williams, čelnik Anglikanske crkve. I tako je islamsko šerijatsko pravo-odn. dio njegovih odredbi-postalo dijelom britanskog pravnog sustava, a britanski muslimani dobili su djelić pravne autonomije. Naime, pojedine šerijatske odredbe o nasljeđivanju izravno se protive postojećoj državnoj legislativi, jer iz nasljeđivanja isključuju članove muslimanskih obitelji koji su prešli na drugu vjeru. Jednako prolaze usvojena ili izvanbračna djeca, a žene ne mogu dobiti jednak dio nasljedstva kao muški potomci ostavitelja. Takve oporuke od sada će biti važeće na britanskim sudovima.
Šerijatski sudovi postoje u Britaniji već niz godina, ali do sada su rješavali sporove isključivo među muslimanima i unutar muslimanskih obitelji, uz uvjet da rješenja ne smiju biti u suprotnosti s britanskim zakonima. Službeno priznatih šerijatskih sudova bilo je 2011. godine pet, ali ih je prema istraživanjima britanskih sveučilišta već do 2009. godine bilo u cijeloj zemlji najmanje 85, a broj se i dalje povećava. Nitko ih ne kontrolira, suci ne moraju imati nikakvo formalno pravno obrazovanje niti imenovanje od strane službenih britanskih pravosudnih vlasti, koje očito više nisu u stanju nadzirati njihovo djelovanje. To je uznemirilo razne nevladine organizacije koje prate stanje ljudskih prava, osobitu One Law For All, jer šerijatski sudovi ne primjenjuju javnost rada, i nitko izvan njih ne zna što se na sudovima zapravo događa.
Pravni novitet o kojem piše Daily Telegraph podigao je na noge niz kritičara, koji ukazuju na to da će primjena odredbe dovesti do činjenične nepravnopravnosti građana u pravnom sustavu. Otpadnik od islama nema pravo na nikakvo nasljedstvo prema šerijatskom pravu, ali za obraćenike na islam to očito ne vrijedi, jer se na njih primjenjuju postojeći britanski zakoni o pravu na nasljeđivanje. To je neizravno suspendiranje prava na slobodu savjesti, koje uključuje pravo na promjenu vjeroispovjesti. Neravnopravan položaj žena u takvim ostavinskim raspravama potakao je barunicu Cox, članicu Doma lordova, na izjavu da se „britanske sufražetkinje okreću u grobu“ i „da će cijelu problematiku podastrijeti vladi u svojoj interpelaciji“.
Većina britanskih muslimana još se uvijek u zaštiti svojih prava obraća državnim, a ne šerijatskim sudovima, oko tri četvrtine njih ne prihvaća šerijatsko pravo, a pravnu povlasticu sličnu ovoj o kojoj pišemo imaju već sto godina britanski Židovi. Unatoč tome, kritičari spomenutog pravnog noviteta tvrde kako su njime u Britaniji zapravo stvara prostor za nastanak paralelnog pravnog sustava, a s njime u svezi i paralelnog društva čiju okosnicu čini brojna islamska vjernička zajednica koja već sada funkcionira kao prava dobro organizirana i sve utjecajnija društvena manjina. Možda bi kritičkih osvrta bilo manje da u Britanskoj javnosti od eksplozija u londonskoj podzemnoj željeznici 2005. godine i ubojstva vojnika Leeja Rigbyja usred bijela dana 2013. godine (što su počinili radikalni islamisti) ne postoji zamjetna uznemirenost u svezi s pitanjem odnosa prema muslimanima i njihovom brojčanom porastu. Uvođenje šerijatskog prava na mala vrata u britanski pravni sustav pokušaj je države da donekle iziđe ususret zahtjevima muslimana za nekim oblikom pravne i kulturne autonomije. Ujedno je to upozorenje promicateljima sveobuhvatnog sekularizma da imaju posla s vjerskom zajednicom koja neće dopustiti sabijanje svojeg uvjerenja u područje osobnog života unutar četiriju zidova, štogod mi mislili o tome.

Jedna životna priča

Ovaj tekst dobio sam od jedne učiteljice razredne nastave. Prenosim ga u cijelosti.

Jedna životna priča

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju. Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:

"Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano. Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci. Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?"

Svi prisutni su utihnuli.

Otac je nastavio: "Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete."

Potom je nastavio priču..

Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.

Siniša je upitao oca: "Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?"

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovom invaliditetu.

Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao: "Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, ..., može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka."

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima.

Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima.

Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.
Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike. Siniša je pokrivao lijevu stranu terena. Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju, jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu; razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.

U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 ! Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.

I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti. Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu

!?

Na opće iznenađenje - Siniši su ipak dali loptu !

Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao pravilno šutirati, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu..

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i ... traljavo zakvačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi. Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići. Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše: "Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i pukni je u mrežu !!!"

Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu. Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.

Svi povikaše: "Šutni je, šutni je u gol !!!"

Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu, zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i ... i smjestio je u mrežu !!!

Muk, .... , a onda provala ... prasak - svi skočiše:

'Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!'

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

"Tog dana ...", završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac, dok su mu suze kotrljale niz lice, ".... dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet."

Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta. Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj, da je zbog toga njegov otac bio presretan, i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!

* * *

A SAD, MALI DODATAK OVOJ PRIČI:

Svi šaljemo i prosljeđujemo stotine viceva, smiješnih poruka i spotova putem e-maila, onako rutinski, bez razmišljanja, a kada dođe do toga da pošaljemo poruke poput ove, tu oklijevamo
...
Nasilje, vulgarnosti, bizarnosti i česte opscenosti slobodno prolaze i kolaju 'Cyberspace'-om, ali javna rasprava o uljudnosti najčešće i ne stiže u naše škole, ni na naša radna mjesta. Šteta.

Ako Vi sada razmišljate o tome da li da proslijedite ovu poruku, najvjerojatnije, birate ljude u svom adresaru koji su 'prikladni' za to, dakle, one koji su "prikladni" za ovu vrstu pošte.

Ali osoba koja Vam je ovo poslala vjeruje da svi mi možemo utjecati na to da se stvari promjene.

Svi imamo na desetine prilika svakog dana pomoći da se ostvari taj 'prirodni poredak stvari'. Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor:

Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?

Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako tretira svoje najnesretnije pojedince.

Pročitavši sve ovo, Vi sada imate mogućnost izabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti:

1.Izbrisati

2.Zadržati

3.Proslijediti

Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh !!

Deset savjeta arškog župnika o molitvi

Veliki župnik iz Arsa sv. Ivan Marija Vianney ostavio nam je nekoliko savjeta koji nam mogu biti poticaj za razmatranje našeg života s Bogom

1. “Ne postoji nitko tko ne može moliti – i to moliti u svako doba i na svakom mjestu, noću ili danju, kada vam je teško na poslu ili kada se odmarate, na polju, kod kuće ili kada ste na putu.”
2. “Oni koji ne mole spuštaju se prema zemlji poput krtica pokušavajući napraviti rupu kako bi se sakrili.”
3. “Kad se molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke. Razgovaramo s anđelima i svecima.”
4. “Bog je svugdje i spreman je čuti vaše molitve.”
5. “Oni koji ne mole razmišljaju samo o vremenitim stvarima poput škrca koji, kada mu se ispruži srebrno raspelo na poljubac, primjećuje: “Taj križ teži najmanje deset unci.”
6. “Možete moliti stavljajući se jednostavno u Božju prisutnost. Kada netko nema ništa više za reći, nego samo zna da je On tu – to je samo po sebi najbolja molitva.”
7. “Nevolje se tope pod žarkim molitvama poput snijega pod suncem.”
8. “U molitvi nam vrijeme prolazi tako brzo, i tako ugodno, pa ni ne primijetimo koliko dugo traje.”
9. “Sv. Colette je vidjela i razgovarala s našim Gospodinom, isto kao što mi činimo međusobno. Koliko često dolazimo u crkvu ne znajući pošto smo došli, niti što želimo pitati!”
10. “Često pomislim kako ćemo, kada se dođemo klanjati pred našim Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, dobiti od Gospodina sve što poželimo, ako ga to pitamo s vrlo živom vjerom i vrlo čista srca.”
Pomolimo se:
Svemogući i milosrdni Bože, koji si svetoga Ivana pastirskom gorljivošću i neprekidnim žarom molitve i pokore učinio velikim, daj da po njegovu primjeru i njegovim zagovorom uzmognemo duše naše braće pridobivati za Krista i s njime postići vječnu slavu, po istom Kristu Gospodinu našem, Sinu Tvome, koji živi i kraljuje s Tobom i s Duhom Svetim, jednim Bogom, u sve vijeke vjekova.
Amen.
http://www.bitno.net/vjera/10-savjeta-arskog-zupnika-o-molitvi/#.UxtQo8aYbIV, 8.3.2014.