Neuspjeh čeških vidovnjaka u kontroliranom pokusu otkrivanja sakrivenih stvari

Zanimljiv pokus nazvan Paranormální výzva (Paranormalni izazov) provodi se odnedavna u Češkoj. Organizira ga je Češki klub skeptika, a cilj mu je provjeriti i ispitati sposobnosti navodnih vidovnjaka. Svatko tko misli da je vidovit može se prijaviti organizatorima i iskušati svoje sposobnosti pogađajući sadržaj zapečaćenih kutija u kontroliranim uvjetima. Ukoliko mu to uspije, organizatori će ga nagraditi iznosom od sto tisuća čeških kruna (oko 4500 eura).

Pokus je započeo postavljanjem triju zatvorenih kutija u posebnoj kasi u praškom trgovačkom centru Nový Smíchov. U jednoj kutiji bila je četkica za zube, u drugoj komad papira, a u trećoj lješnjak. Zanimanje vidovnjaka za pokus (a vjerojatno i nagradu) bilo je veliko, ali niti jedan nije uspio pogoditi sadržaj svih triju kutija. Nepremostivom preprekom za sve pokazao se lješnjak, dok su pojedini sudionici uspjeli prepoznati preostala dva sakrivena predmeta. Jedan od autora pokusa Jakub Kroulík izjavio je da bi organizatori priznali vidovnjacima rezultat da su umjesto lješnjaka naveli bilo kakav okrugli predmet, jer je u kutiji mračno, a to može negativno utjecati na vidovnjakovu percepciju. Međutim, nijedan nije slutio da bi u kutiji moglo biti išta okruglo, pa je nagrada ostala organizatorima.

Među sudionicima pokusa bilo je dosta ljudi koji su se javili tek tako radi zabave, a ne zbog navodnih mimonaravnih sposobnosti. „Računali smo s time od početka i zato nismo htjeli nikoga unaprijed isključiti iz pokusa. Uostalom, tu se ne radi o nečem osobito ozbiljnom nego o happeningu koji je imao za cilj pokazati da ljudi koji bi mogli otkrivati skrivene stvari na temelju  mimonaravnih, a ne prirodnih sposobnosti , jednostavno ne postoje“-izjavio je Leoš Kyša, jedan od organizatora iz češkog kluba skeptika.

„Ja ne gubim nadu“-dodao je Jakub Kroulík. „Siguran sam da je za akciju čulo još više ljudi s mimonaravnim sposobnostima i da će se u nju uključiti kako bi razuvjerili skeptike.“

Mimonaravne sposobnosti nije lako iskušati. Ne zbog toga što bi to bilo neizvedivo, nego zato što ljudi koji misle da ih imaju smatraju da to nije moguće. Naravno, ukoliko tko solidno zarađuje iskorištavajući vjeru drugih ljudi u njegove navodne mimonaravne sposobnosti, tada sigurno nije sklon riskirati neuspjeh u kontroliranome pokusu. Zato skeptici nude velike novčane nagrade kako bi navodne vidovnjake, astrologe i predstavnike sličnih djelatnosti naveli da sudjeluju u pokusima. Najveću nagradu za dokazivanje mimonaravnih sposobnosti u kontroliranim uvjetima ponudio je 1964. godine James Randi, slavni kanadski iluzionist i skeptički istraživač paranormalnih pojava. Nagrada danas iznosi ni manje ni više nego milijun dolara, i još je ama baš nitko nije uspio osvojiti. Ukoliko se tko želi natjecati, mora se unaprijed dogovoriti s povjerenstvom organizatora o uvjetima pokusa koji treba isključiti bilo kakvu mogućnost slučajnosti u dobivanju rezultata.

Baš me zanima kako bi takav pokus protekao u Hrvatskoj? Kandidata za pokus bilo bi sigurno više nego mnogo.

Izvor: http://technet.idnes.cz/jasnovidci-a-chemtrails-a-jasnovidec-neexistuji-fup-/veda.aspx?c=A150320_143625_veda_kuz, 15.5.2015.

Pogledaj dom svoj, sveti Patriče!

Jučer sam naveo slučaj Ujedinjene francuske protestanske crkve i njezine odluke o omogućavanju pastorima da blagoslivlju životne zajednice homoseksualaca i lezbijki. Još se tipkovnica na računalu nije ohladila, a već su stigli rezultati referenduma u Irskoj[1], u kojoj je znatna većina tamošnjih katolika glasovala za ustavnu odredbu prema kojoj se riječ "brak" priznaje istospolnim zajednicama. Dakle, točno suprotno od onoga za što smo glasovali mi u Hrvatskoj.

U francuskom slučaju je vodstvo tamošnje protestantske crkve bilo za to da se omogući blagoslivljanje istospolnih zajednica, dok je većina vjernika navodno protiv. U Irskoj je suprotno: vodstvo tamošnje Katoličke crkve je bilo protiv, a većina vjernika za izjednačavanje istospolnih i raznospolnih životnih zajednica. Svakojake usporedbe mogu se povući između tih dvaju slučajeva. Rekao bih da je pretjerano tvrditi da su se Irci odvratili od Katoličke crkve zbog pedofilnih skandala pojedinih svećenika ili ustanova, o čemu su ih neumorno godinama bombardirali sekularistički mediji. Prije će biti da je ishod referenduma plod svih mogućih utjecaja suvremenoga doba od tzv. seksualne revolucije do sekularizma, što je kod mnogih dovelo do sumnje u istinitost kršćanske poruke u njezinoj kompleksnosti. Kako bi bilo da u Hrvatskoj organiziramo referendum o zabrani abortusa? Bilo bi zanimljivo provesti nešto slično referendumu s pitanjem, primjerice, je li Isus Krist za ljude Bog i Spasitelj? Mislim da nam se rezultati ne bi baš svidjeli, i to ne samo u Irskoj. Čim Isus Krist nije u središtu života i vjere kršćana, tada središtem postane nešto drugo, a najvjerojatnije nekakva svjetovna politička ideologija.

Irski poučak govori nam koliko je prevrtljiva stvar uzdati se u trajnost kršćanskog utjecaja u društvu na temelju navodne većine kršćana i vjerovati da će to biti trajna pojava. Neće. Većina je obično sklona poći širokim putem ako joj se to uvjerljivo prikaže, a lako može promijeniti mišljenje, ne samo u Jeruzalemu oko 33. godine nakon Kristova rođenja. A može biti još i gore ne bude li uvjerljivog, osmišljenog i poštenog svjedočenja vjere nas preostalih koji bismo za neko vrijeme doista mogli postati "malo stado". Više nego ikada potrebni su nam ljudi poput Svetog Patrika, evangelizatora i zaštitnika Irske. Sveti Patriče, pogledaj svoj dom i što od njega nastade-ne samo u Irskoj, nego u cijeloj Europi. I ne prestani moliti za nas.

 

---

[1]http://www.laudato.hr/Novosti/Svijet/Irska-referendumom-ozakonila-istospolne-brakove.aspx

 

Francuska ujedinjena protestantska crkva blagoslivljat će životne zajednice homoseksualaca i lezbijki

Sve većem broju protestantskih crkava i zajednica koje su promijenile uvjerenja o ljudskoj spolnosti u svjetlu tzv. seksualne revolucije priključila se i Francuska ujedinjena protestantska crkva. Crkveni sinod izglasovao je 18. svibnja ove godine da će njezini pastori smjeti blagoslivljati životne zajednice homoseksualaca i lezbijki. Odluka sinoda nije za pastore obvezujuća i dopušta im u tom pitanju izbor, tako da mogu sami odlučiti hoće li ili neće blagoslivljati homoseksualne „brakove“. Isto se odnosi na pojedine crkvene zajednice ili župe. U praksi to izgleda tako da homoseksualni partneri sklope „brak“ pred matičarem, a zatim im pastor pred okupljenom zajednicom izriče blagoslov na sličan način kao i kod heteroseksualnih mladenaca.

Francuska ujedinjena protestantska crkva nastala je 2012. godine sjedinjenjem francuske Luteranske i Reformirane (kalvinističke) Crkve. Obuhvaća ukupno dvije trećine svih francuskih protestanata, koji pak zajedno čine oko 2% francuskog pučanstva. Čini se da se većina francuskih protestanata protivi blagoslivljanju životnih veza homoseksualaca i lezbijki, ali vodstvo Crkve očito misli drukčije. To pitanje već dulje vrijeme dovodi do velikih podjela u protestantskim denominacijama od kojih one liberalnije sasvim otvoreno provode vjenčanja homoseksualnih parova, a one druge se tome protive.

Martin Luther, Jean Kalvin i drugi reformatori sigurno bi se čudom čudili mnogim stvarima da su danas živi.  

Pavlinski samostan Svetice

Krenete li putem od Karlovca prema Ozlju, blizu mjesta Mali Erjavec možete naići na pavlinski samostan Svetice, kulturnu i povijesnu znamenitost koju vrijedi vidjeti. Samostan je utemeljen 1627. godine, a zatvoren 1786. u vrijeme reformi cara Josipa II. Pavlini su se u Svetice vratili tijekom Domovinskoga rata i većim dijelom uredili stari samostan i samostansku crkvu. U novije vrijeme samostan je poznat po duhovnim obnovama i molitvenim saborima koje vodi pater Marko Glogović. Osobitost samostana je Božji vinograd-zašto se tako zove vidljivo je na fotografijama.

Više o samostanu na stranici http://www.pavlini.com/svetice-38014.

Imigrantska kriza (1): europske kvote za zbrinjavanje imigranata ovako ili onako?

Imigranti pristižu na talijanski otok Lampedusu

Plan Europske komisije prema kojem bi svaka država članica obvezno morala zbrinuti određen broj ilegalnih imigranata iz Afrike i Azije izaziva sve veću buru u europskim metropolama. Odlučno „protiv“ su Velika Britanija, Francuska, Mađarska, Češka i Poljska, „za“ je otvoreno Njemačka, a vjerojatno i Italija, Španjolska i Švedska. Stajališta ostalih zemalja uključujući Hrvatsku još nisu poznata, ali nadamo se da ćemo ih uskoro doznati, jer je riječ o dalekosežnoj odluci koja u budućnosti može promijeniti sudbinu europskih naroda i lice društva kakvo poznajemo. Osobito se to tiče malih i ranjivih naroda kakvi smo mi.

Zasad se radi o pilot-programu preseljenja oko 20 tisuća ljudi iz trećih zemalja, primjerice iz izbjegličkih logora u Turskoj. Prema Junckerovu prijedlogu kvote za obvezan prihvat imigranata ovise o gospodarskoj snazi i brojnosti stanovništva određene zemlje. Tako je na Hrvatsku otpalo 1,58% odn. 315 ljudi od spomenutih 20 tisuća. Iz cijele priče nije razvidno tko će platiti trošak zbrinjavanja imigranata, ali očito ćemo to biti mi, hrvatski porezni obveznici. Što će biti s imigrantima dalje, kako će se uklopiti u naše društvo bez znanja jezika i s tko zna kakvim profesionalnim kvalifikacijama, od čega će živjeti kad nema posla niti za naše ljude-na to zasad odgovora nema.  

Potresne scene s imigrantima koji često stradaju nastojeći se dokopati Europe ljudski gledano nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnima, pa su inicijative da im se pomogne razumljive i dobrodošle. Broj od 350 ljudi nikako nije prevelik niti nesavladiv za Hrvatsku unatoč njenoj sadašnjoj gospodarskoj krizi i činjenici da je do danas samo 150 imigranata dobilo azil u našoj zemlji. Međutim, kao i uvijek, postoji naličje cijele priče koje nije nimalo lijepo, a koje se niti u našim medijima ne spominje. Kao prvo, čini se da države članice neće smjeti provoditi sigurnosnu provjeru imigranata nego će ih morati primiti „pod mus“. Tko jamči da među njima neće biti nekoga sklona tzv. Islamskoj državi i njezinoj ideologiji? Kao drugo, samo protekle godine je azil u Europi zatražilo 650 tisuća ljudi, a ove godine očekuje se još više. Ako se obvezne kvote odnose i na njih, to bi značilo da ćemo u Hrvatskoj morati naknadno primiti još 10270 imigranata, a tako najvjerojatnije i tijekom sljedećih godina. Desetak godina bi bilo dovoljno da broj imigranata premaši broj naše najbrojnije nacionalne manjine ne uzevši u obzir članove njihovih obitelji koji bi sigurno došli za njima. Tako velik broj ljudi bio bi doista pretežak problem za nejaku hrvatsku socijalnu državu. Možemo samo nagađati kakve bi to imalo posljedice po sadašnji životni standard naših građana i na sam naš način života. Ako uzmemo u obzir da su velika većina ilegalnih imigranata muslimani, mogli bismo se vrlo brzo suočiti s nedobrovoljnom i neizbježnom islamizacijom društva i to na sasvim drukčijoj osnovi nego što je sadašnji uzorni suživot s našim muslimanskim sugrađanima i njihova primjerna integracija u hrvatsko društvo, koju često s pravom ističe zagrebački muftija Aziz ef. Hasanović.

Ne bih se ovdje upuštao u razmatranja geopolitičkih i ratnih „igrica“ koje su potakle sadašnji val imigranata prema Europi. Imigrantima kao našim bližnjima u nevolji doista valja pomoći, samo je pitanje jesu li obvezne kvote državama članicama Europske Unije najbolji način. Meni se čini da nisu, i da rješavajući jedan problem stvaraju u perspektivi nekoliko mnogo većih na koje nitko ne zna odgovoriti niti ima ideju kako upravljati krizama koje bi iz tih problema mogle nastati. A to je loše.

Što se dogodi kad izbiju imigracijske krize kojima nitko ne zna upravljati moglo bi nas naučiti Rimsko Carstvo. 376. godine pod pritiskom nadirućih Huna desetine tisuća Zapadnih i Istočnih Gota, stoljetnih neprijatelja Rimljana, prešlo je Dunav nastojeći spasiti živu glavu. Za razliku od današnjih imigranata Goti su u tadašnju „Europu“ stigli naoružani do zuba. Slabe rimske pogranične postrojbe nisu to mogle spriječiti, a vlastodršci su, nemajući boljeg rješenja, odlučili Gote zbrinuti i „integrirati“ u rimsko društvo. Dogodilo se ono što se moglo očekivati: neučinkovita organizacija zbrinjavanja izazvala je među Gotima glad, zatim i pobunu protiv rimske vlasti koja ju je pokušala vojno ugušiti. To je završilo katastrofalnim rimskim porazom u bitki kod Adrijanopola 378. godine u kojoj je poginuo istočnorimski car Valens, a izginule dvije trećine najbolje istočnorimske vojske, sve samih iskusnih ratnih veterana. Bitka je za Rimljane bila kobna ponajviše zbog toga što se pokazalo da njihova slavljena vojska više nema taktičku ni tehničku premoć nad barbarima, i da je gotsko konjaništvo definitivno nadmoćno rimskom pješaštvu. Rimska vojska nakon Adrianopola više se nije konsolidirala niti povratila prijašnju snagu. Car Teodozije uspio se kasnije nagoditi s Gotima dajući im status „saveznika“ koji nisu morali plaćati poreze (već tada su postojale takve „socijalne olakšice“), ali su morali svoje postrojbe uključiti u rimsku vojsku. Zahvaljujući tome uspio je steći vlast nad cijelim Carstvom, ali je time potpisao stanovit ugovor s đavlom, jer su Goti time postali neovisan politički i nacionalni čimbenik kojeg Rimljani više nisu mogli ukrotiti. Tome je priječila i različitost vjere: Goti su bili arijanci ili pogani, što nije nimalo pomagalo njihovoj integraciji u katoličkoj rimskoj sredini.

Uskoro će vojno nadmoćni Goti drmati Carstvom, a 410. godine-samo 32 godine nakon Adrianopola-ponovo pobunjena gotska vojska predvođena kraljem Alarikom zauzela je i opljačkala sam Rim, što je nesposobni car Honorije uglavnom samo promatrao iz sigurnog skrovišta u Ravenni. Iako mnogobrojniji, Rimljani se tomu nisu znali oduprijeti niti su pokazali osobitu volju za otporom, a mnogi su Alarika na putu prema Rimu dočekivali kao osloboditelja od poreznog sustava vlastite države koju očito nisu više doživljavali kao svoju. Na obljetnicu gotske „imigracije“ – točno 476. godine-vođa germanskih plaćenika Odoakar svrgnut će posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula, i tako će zauvijek nestati Zapadnog rimskog carstva. Koliko je godina za to trebalo? Samo stotinjak.

Pa si ti misli…

Kratka usporedba kapitalizma i socijalizma

Kapitalizam je bolji od socijalizma, ali je gori nego što sam mislio. Eto u čemu se doista razlikuju kapitalizam i socijalizam: u socijalizmu su lopovi krali toaletni papir, sapun i olovke. U kapitalizmu lopovi kradu tvornice koje proizvode toaletni papir, sapun i olovke. U socijalizmu su radnici dobivali viškove. U kapitalizmu su radnici višak. U socijalizmu je kralo mnogo ljudi, ali pomalo. U kapitalizmu krade manji broj ljudi, ali mnogo. U socijalizmu se o lopovima pisalo u crnoj kronici, i završili bi iza rešetaka. U kapitalizmu se o lopovima piše kao o medijskim zvijezdama, a  završavaju u offshore poreznim rajevima. (Jan Campbell, Parlametni listy, Češka)

Grunfovske odn. grunfoidne mudrolije

Vjerujem da ste mnogi u djetinjstvu i malo zrelijem djetinjstvu čitali nenadmašan legendaran strip Alan Ford. Jedan od najluđih likova je Grunf, antimajstor za antitehničku antipotporu antigrupe TNT. Prema odijelu čini se da ga je negdje zaboravio tata 1. svjetski rat, a izreke bolje da ne spominjem. Evo nekih od najboljih:

"Najbolje je biti glup, gluh, slijep i nijem."
"Tko leti, vrijedi. Tko vrijedi, leti. Tko ne leti, ne vrijedi."



Grunfov humor zasnovan na paradoksima proširen je diljem svijeta. Upravo sam dobio jednu turu grunfoidnih izreka sa svih strana, pa objavljujem.

"Bolje umrijeti od litre nego od kapi."
"Smisao rata nije da umreš za svoju domovinu, nego da neprijatelja prisiliš da umre za svoju!"
"Bolje mješati alkohol, nego beton!"
"Bolje biti malo glup, nego malo pametan."
"Bolje biti aktivan danas, nego radioaktivan sutra."
"Zdrav čovjek ima tisuću želja, pogotovo bolesnih!"
"Samo da prođe ova demokracija, pa da opet živimo kao ljudi."
"Rođendani su vrlo korisni! Što ih više imaš, to duže živiš!"
"Lako je promijeniti mišljenje drugog, teško je uvjeriti ljude da prihvate tvoje!"
"Djeca su naše najveće bogatstvo, i ove godine očekuje se dobar izvoz!"
"Ako ste pogriješili prema nekome, tražite oproštaj još danas, jer sutra možda nećete osjećati krivicu!
"Lako je biti Bosanac, teško je živjeti u Bosni!"
"Nitko nije sasvim obrazovan sve dok ne nauči da šuti!"
"Današnja medicina je zaista mnogo napredovala, za svaki lijek uspjela je da pronađe bolest!"
"Složna braća kuću grade, nesložna dvije!"
"Kamen po kamen - dijaliza."