Josipu Arimatejskom pripala je čast organizirati skidanje Isusova tijela s križa. Za njega evanđelist Luka izričito navodi da se nije suglasio s odlukom ostalih članova Velikog vijeća glede smrtne presude Isusu. Bio je pritajeni Isusov simpatizer, i tek sada, kad je Isus usmrćen i „neškodljiv“, javno pokazuje svoju privrženost Galilejcu. Sigurno je i Josip morao mnogo toga prelomiti u sebi. Da bude stvar potpuna, židovske starozavjetne odredbe predviđale su da svatko tko dotakne mrtvaca postane obredno nečist. Nečistoća traje cijeli dan, i sve i svatko koga takav čovjek dotakne postane nečisto. Tek navečer se smije okupati, oprati svoje haljine i opet postaje čist i smije pristupati bogoslužju. Tako se i Josip u svojoj plemenitoj nakani (usp. s Tobitom u Tobijinoj knjizi) u obrednom smislu onečistio. Ne samo on, nego i svi ostali koji su tijekom skidanja s križa i polaganja u grob dodirivali Isusovo tijelo. Morali su požuriti s tim, jer dolaskom večeri započinje Šabat, židovska Subota, kad se nikakvog posla više ne smije raditi.Tako Isus, koji je za života kršio takve propise čisteći dodirom gubavce i ozdravljajući razne bolesnike (također obredno nečiste), u svojoj smrti postao izvorom tjelesnog obrednog onečišćenja. A istodobno Josip koji se tako onečistio zapravo je očistio svoju ustrašenu savjest i pokazao se hrabrim kad je najviše trebalo, dok su se Isusovi učenici doslovce zavukli u mišje rupe ostavši obredno čistima. Nutarnja čistoća važnija je od vanjske, jer "Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka." (Mk 7:20-23). Tako je Isus naučavao, a Josip vjerojatno u ovoj prigodi shvatio. Jedino je to put zdrave vjere. Uzalud nam svi obredi ako se ljudi ne mijenjaju i ostanu isti prije, za vrijeme i poslije obreda. Bez unutarnjeg obraćenja i preporoda ostaju nam samo fraze, slavna prošlost i okamine na kojima se ne može graditi budućnost niti svetost. U tome je sva bit poruke Isusova Križnoga puta.
Laku noć, Isuse.
Ti spavaš, ali tvoje srce bdi.
Još malo, i sve će biti čisto i novo.
Pozdravlja te i naš naraštaj iz 2010. godine.
Nismo te zaboravili, iako i danas imamo u svojim redovima
mnoštvo Juda izdajnika,
i previše Petara koji te iz straha zatajuju.
Nešto pokušavamo. Doduše, slabo i šeprtljavo,
ali ipak pokušavamo.
Nismo te zaboravili i ti to znaš.
Ti spavaš, ali tvoje srce bdi
i misli na nas koji ćemo doći za dvije tisuće godina
i vjerovati u Tebe iako te nismo vidjeli.
Laku noć, Isuse.
Još malo, i sve će biti čisto i novo.
Nema komentara:
Objavi komentar