Sretan Božić!

Sretan Božić,

i mir ljudima miljenicima Božjim,

bili oni katolici ili nekatolici!

Tko bi to očekivao

da naš Spasitelj bude običan čovjek iz puka,

o kome ništa ne govorahu mediji njegova doba,

koji bijaše nepoznat jet-setu, velikima i moćnima?

Svi su očekivali da će se roditi u svili i kadifi kraljevskoga dvora,

da će trubači i teklići uzbuniti čitav svijet

viješću, da se rodio još jedan velikan

kojemu će se sav svijet pokloniti,

koji će nepokorne pobiti, slomiti i preodgojiti,

pred kojim će drhtati svako koljeno i tresti se kontinenti,

koji sužnjeva svojih neće kući otpuštati,

koji će vladati željeznom šibom, topuzom

i svim iznašašćima tajnih laboratorija,

obasipan zlatom i divljenjem?

Jer-kako kažu-s čovjekom se drukčije ne može.

Pa i danas običan puk nosi terete cijeloga svijeta,

a još više posljedice grijeha i pohlepe velikaša.

Nije li stoga pravo

da se Spasitelj rodi upravo među njima i bude jedan od njih?

On je slika Boga nevidljivoga,
Prvorođenac svakog stvorenja.
Ta u njemu je sve stvoreno
na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo,
bilo Prijestolja, bilo Gospodstva,
bilo Vrhovništva, bilo Vlasti -
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega
i sve stoji u njemu.
On je Glava Tijela, Crkve;
on je Početak,
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
i po njemu
- uspostavivši mir krvlju križa njegova -
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima

(Kol 1: 15-20)