Jedan od najčešće citiranih i javno čitanih biblijskih stihova uz Došašće, a osobito na bdijenjima prije Ponoćne mise, jest onaj iz Izaije: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku. Time se želi neposredno najaviti rođenje Spasitelja. Slijede slični stihovi koji naviještaju izbavljenje od mraka i šibe goniča, vrijeme konačnog oslobođenja od svih negativnih i rušilačkih sila i pojava.
Međutim, nikad nisam čuo čitati onih nekoliko Izaijinih redaka koji prethode spomenutom mesijanskom tekstu. A trebalo bi ih čitati, jer dobro prikazuju duhovno stanje u tadašnjem Izraelu, svojevrsnoj metafori današnjeg kršćanskog svijeta, pa u širem smislu i čovječanstva u cjelini (barem kako bismo to mogli protumačiti u si tadašnjoj perspektivi). Stihovi su jezivi i zastrašujući, kao da ih je netko prepisao iz hrvatskih medija:
Lutat će zemljom potlačen i gladan,
izgladnjela bijes će ga spopasti,
proklinjat će svoga kralja
i svog Boga.
Okrene l' se k nebu, pogleda l' po
zemlji,
gle, svuda samo mrak i strava,
svuda tmina tjeskobna.
Ako bismo vjerovali medijima, tad bi trebalo nastaviti s kojekakvim majanskim proročanstvima o smaku svijeta, zlogukim predviđanjima opće gospodarske, državne i nacionalne naše katastrofe, slomu civilizacije, globalnom zatopljenju, uzdizanju svjetskih oceana, i borbi čovječanstva za goli život. Ukratko, svuda samo mrak, strava i beznađe. Vjerojatno i ne znajući, mediji takvim širenjem straha izravno idu na ruku đavlu, mrzitelju ljudi od početka. Nakon svih mogućih najava raja na zemlji sada doznajemo da možda toga raja i bude, ali samo za odabrane. One, koji mogu platiti produljenje života, dovoljan broj tjelesnih čuvara i privatnih vojski, superbrodova za spas pred razbješnjelim prirodnim silama (v. film 2012). Za običnu raju (ili "beskorisne izjelice", kako je nedavno rekao jedan poznati svjetski gulikoža) rezervirano je međusobno klanje oko otpadaka. Tako eshatološka kršćanska poruka dobiva svojevrsnu sekularnu inverziju: zemaljski raj za superbogate, povlaštene i "odabrane", a pakao za raju odn. "beskorisne". ČIsta suprotnost Isusovoj izjavi, prema kojoj će teško bogataši ući u Kraljevstvo Božje...Ne, nemilosrdnim i oholim stanovnicima planiranog zemaljskog raja ne treba Božje Kraljevstvo. Oni se nadaju nečemu drugom...
Međutim, prečesto se u povijesti pokazivalo kako raznorazni moćnici i planeri poželjne stvarnosti postaju žrtve vlastite megalomanije, i da se čak i najbrižnije planirane operacije za tili čas otmu kontroli, pa roboti potpuno neočekivano napadnu svoje stvoritelje i zbace ih s prijestolja. Početak prvoga svjetskoga rata dovoljna je pouka. Ama baš nijedna europska velesila među onima koje su se u njega uključile nije niti približno uspjela procijeniti tijek rata, niti sredstva potrebna za njegovo odvijanje, a kamoli strahovite ljudske gubitke. Tolike mudre glave među političarima, tolika sredstva utrošena za naoružanje, toliko sati provedeni u brižnom planiranju ratnih operacija, i...ništa nije funkcioniralo, sve se od početka otelo kontroli, a države koje su započele rat, na kraju su završile u posvemašnjem rasulu.
Kad je Hitler 1941. godine napao Sovjetski Savez, njegovi planeri potpuno su pogrešno procijenili sovjetski ratni potencijal. Njemački je napad tekao uspješno, ali je nakon zauzimanja Smolenska počela među generalima izbijati lagana panika, jer su prema svim izračunima uništili svo sovjetsko zrakoplovstvo i glavninu oklopnih snaga, ali su svejedno odnekud dolijetali stalno novi sovjetski zrakoplovi, a nov novcat tenk T-34 potpuno je deklasirao njemačke tenkove toga doba. Hitlerovim planerima nešto je važno promaklo...Posljedice su poznate.
Tako je i danas. Tko bi još prije nekoliko godina očekivao, da će se bogata i uspješna Europska Unija tresti u temeljima? Gdje su sad oni koji su joj proricali pripajanje svih zemalja mediteranskog bazena, uključujući Tursku? I preuzimanje vodećeg mjesta u svijetu? Nesavršeno je ljudsko znanje i nesavršeno proricanje. Zato ne treba vjerovati na riječ medijima, niti prorocima ovoga svijeta.
Dobro kaže narod: čovjek snuje, ali Bog određuje.
Jedino Bog zna budućnost. I zato možemo u iščekivanju Božića nastaviti s Izaijinim tekstom tamo gdje smo stali:
Ali će se tama raspršiti,
jer više neće biti mraka
gdje je sad tjeskoba.
Narod koji je u tmini hodio
svjetlost vidje veliku;
one što mrklu zemlju obitavahu
svjetlost jarka obasja.
Ti si radost umnožio,
uvećao veselje,
i oni se pred tobom raduju
kao što se ljudi raduju žetvi,
k'o što kliču kad se dijeli plijen.
Teški jaram njegov,
prečku što mu pleća pritiskaše,
šibu njegova goniča
slomi kao u dan midjanski.
(Iz 8:21-23, 9:1-3)
Nema komentara:
Objavi komentar