Svećenik Antun Cvek dobitnik državne nagrade za humanitarni rad

U jeku rasprava za i protiv dijelova zdravstvenog odgoja u školama, te barnumskih najava filma Svećenikova djeca (očito nastalom s nakanom ismijavanja i umanjivanja ugleda svećenićke „bagre“), mnogo manje zapaženo prošla je dodjela Državne nagrade za životno djelo u humanitarnom radu jednom od hrvatskih najistaknutijih humanitarnih djelatnika-svećeniku isusovcu Antunu Cveku.  Godišnja nagrada za humanitarni rad dodijeljena je Rotary klubu Zagreb Kaptol te Humanitarnoj udruzi „Naš san njihov osmijeh“ iz Pule. Sve to dogodilo se u Banskim dvorima.

 

P. Antun Cvek rođen je u Zagrebu  (Bizek) 1934. godine. Izučio je za autolimara. Završio je srednju ekonomsku školu, a nakon toga studij filozofije i teologije. Za svećenika je zaređen 1974. godine. Karitativnim radom započeo se baviti još kao student od 1969. godine, raznoseći sirotinji Caritasove božićne pakete. Svoje djelovanje razvijao je postupno, najprije na području župe Srca Isusova u Zagrebu, a potom u cijelome gradu. 1991. godine osnovao je udrugu „Kap dobrote“, koja je stekla brojne zasluge za njegu starih, bolesnih i nemoćnih osoba. Zbog toga je dobio nadimak "Dobri duh Zagreba" i apostola gradskih siromaha i očajnika. Obilazi starije osobe, socijalno ugrožene, osamljene da bi im pružio pomoć. Pomoć se sastoji od: tjednog posjećivanja, a po potrebi i češće ovisno o potrebi osobe i mogućnosti volontera; obavljanja sitnih usluga poput odlaska liječniku, ljekarniku, nabavke potrepština, manjih popravaka u kući, organiziranja prijevoza i drugo; pranje rublja u praonici; njege teško pokretnih i nepokretnih, vikendom.

Njegov milosrdni rad s ljudima postao je simbolom dobrote, tako da se njegovim imenom i prezimenom naziva dobrotvore (slavonski pater Cvek - Ivan Zirdum).

Osnovao je također dobrotvornu zakladu Biskup Josip Lang, 1991. je osnovao Kap života, čiji dragovoljni suradnici Uskrsom i Božićem organiziraju susrete štićenika.

Po scenariju Andree Čakić i u režiji Srđana Segarića snimljen je polusatni dokumentarni film o njemu. 2008. je dobio nagradu Ponos Hrvatske.

Takvo je naše društvo danas. Dok će se jedni smijati liku izmišljenog svećenika u filmu koji baš nimalo neće pridonijeti boljitku naše sirotinje, neki pravi svećenici će bez medijske pompe pomagati toj istoj sirotinji da preživi. Tko zna, možda je među tom sirotinjom kakva rodbina onih koji će pogledati Brešanov film, a nakon gledanja popiti kavu s društvom i konstatirati kako su  „popovi dobili što ih ide“, i da je krajnje vrijeme da se ta nakaradna srednjovjekovna Crkva stjera batinama pod zemlju.

 

Zanimljiv razgovor s p. Cvekom objavio je Forum, V. str. http://www.forum.tm/clanak/ili-cemo-poceti-zivjeti-jedni-s-drugima-ili-cemo-nestati-106