Prije nekoliko mjeseci, pretražujući po internetu, pronašao sam trag neobične glazbene grupe Kult Perunov, koji se u svojem stvaralaštvu sasvim otvoreno svrstava u slavensku granu novoga poganstva. Drugim riječima, uključuje se u pokušaje obnove stare slavenske pretkršćanske religije kao odjeka već postojećih novopoganskih koncepcija širom Europe. Slavensko novo poganstvo zasad nije medijski istaknuto u Hrvatskoj, a mnogo je zapaženije u Istočnoj Europi, osobito u Ukrajini i Rusiji, djelomično i u Poljskoj. Kod nas njegovu zastavu trenutno pronose bendovi poput Kulta Perunovog, Svarice, Striboga, te istarska udruga Perunova svetinja. Simpatije prema staroj poganskoj religiji našli bismo i u hrvatskoj etno glazbi (osobito kod Lidije Bajuk). I tu postoje nemale koncepcijske razlike, od razmjerno pitome Svarice, do žestokog pagan metala Kulta Perunovog. Taj sastav ne odstupa bitno od temeljnih karakteristika teškometalne glazbe okultne provenijencije, koja se najčešće može svesti na poetiku smrti i vatre iz koje proviruju rogovi nekakvog čudnog "duhovnog" bića. A nerijetko sijevaju mačevi i krv teče (ili će poteći) potocima. Dobar primjer je tekst njihove pjesme Povratak poganskih krvnika:
„U boj! U boj braćo, vičem vam, uzdignite mačeve svoje, visoko, s ponosom ih nosite, za svoje bogove, i zemlju svoju svetu. Krenite, braćo, tamo gdje nebo plače, nad tlom koje vam je oduzeto, časno jašite na konjima svojim, poput vjetra neka vas nose, jer vrijeme je došlo. Slavite povratak poganstva i pad kršćana, što zemlju našu oskvrnuše. Zato jašite, braćo, na krilima pobjede, preko ravnica i proplanaka, jašite hrabro, i sa mržnjom u očima, jer danas je dan, kada kršćanstvo će pasti. Svoje mačeve natopite krvlju njihovom, pokažite svoju moć, neka vide snagu slavenskih ratnika, krvnika poganskih srca. Neka im duše plaču, kao što su i naše, kada nam uzeše nas ponos.“
Koma od teksta, zar ne? Hoćemo li spominjati govor mržnje ili radije nećemo (a vaša inkvizicija, itd)? Zanimljivo je da je unatoč našoj prošlosti slavensko-baltički ogranak novoga poganstva kod nas tako slabo zastupljen. Uzroka tomu ima više, a slično je i u drugim slavenskim postkomunističkim narodima: najvažniji je taj, što se slavensko novopoganstvo ohrabrilo pojaviti u javnosti tek iza pada komunizma 1989. i 1990. godine. Ono, dakle, ni izdaleka nema tako dugu tradiciju, a kamoli logistiku kao primjerice vještičarsko ili keltsko-druidsko novopoganstvo. Uspjeh filmova o Harryju Potteru koji je išao ukorak s još uspješnijom medijskom inkulturacijom Halloweena, govori da se i na planu obnove novopoganstva zapadnjački proizvodi bolje prodaju od „izvornih“ domaćih (ako ne računamo veliku potražnju za proizvodima istočnjačkih religija). I dok mala djeca možda još kupuju hrvatsko, odn. Šumu Striborovu, velika djeca (osobito ona koja nikad neće odrasti) radije bi na školovanje u Hogwarts u kojemu se stolovi savijaju pod teretom besplatne hrane, a ne moraš čistiti staro hrvatsko ili slavensko ognjište čiji pepeo su „domaći“ razbacali po sobi…
Nešto uspješnije je slavensko novo poganstvo u susjednoj Srbiji, gdje su 2011. godine u selu Mokra srpski novi pogani, predvođeni novinarom Draganom Jovanovićem, podigli drveni kip boga Svetovida. Iste godine je i u Bosni i Hercegovini nastao tzv. Svarožićev krug, te je tako „rodna vjera“ (ruski „rodnovjerje“- uvriježen naziv za staru slavensku pogansku religiju) pustila malecki korjenčić preko Save. Sve je to ipak još u povojima, za razliku od „Majčice Rusije“, u kojoj su rodnovjerci sagradili već i nekoliko hramova, a 1992. godine inspiriralo nastanak Ruske stranke, koja je u posebnom manifestu okrivila kršćanstvo kao židovsku ekspozituru i praznovjerje koje je podvrgla nesretni ruski narod židovskoj vlasti. Pojedini stručnjaci očito s pravom predbacuju rodnovjercima ekstremni ruski nacionalizam, ksenofobiju i antisemitizam. Pojedinci također neskiveno prizivaju ruski imperijalizam i panslavizam, niječući nacionalnu opstojnost Bjelorusima i Ukrajincima. Uočio je to i moskovski ured organizacije Human Rights Watch. Kršćanofobiju ne trebamo posebno spominjati: 2010. godine neki su rodnovjerci prešli s riječi na djela, i zabilježen je niz njihovih napada na ruske pravoslavce i Neruse. Dobro je to imati na umu kad se sjetimo onog „nježnog“ teksta pjesme Povratak poganskih krvnika.
3 komentara:
Zanimljiva pojava, ali nije neočekivana. Inače, metal ima više krajnosti, a svakoj je zajednička antikršćanska propaganda.
Poganstvo-štovanje demona.Ja jako volim čitati o antičkim i starim kulturama,ali štovati te stvari je totalno glupo.Fascinantno je da u 21.stoljću ljudi i dalje odbijaju Krista...nakon svih pročanstava koji su se ostvarili i nakon toliko drugih dokaza o Božjoj prisutnosti...nevjerovatno je da netko nezna da je Isus Bog.
Ima puno ljudi kojima je Isusovo božanstvo (ili čak i njegova povijesnost) neshvatljivo ili neprihvatljivo. Pokušaj odgovora na to zahtijevao bi cijeli traktat. Meni je, s druge strane, neshvatljivo da netko može vjerovati da je sav život na Zemlji i sva njegova složenost plod pukoga slučaja i da je sve nastalo slučajno. No, jedno vrijeme sam to također vjerovao...nije svakome dano da to vidi i ne valja da druge sudimo po sebi.
Objavi komentar