Jednog popodneva, neki poznati bankar se vraćao kući u svojoj luksuznoj limuzini, kad opazi dva čovjeka kako jedu travu uz rub ceste.
Naredio je svom vozaču da zaustavi auto i izlazeći iz auta, upita jednog od njih: - Zašto vas dvojica jedete travu?
"Nemamo novaca za hranu" -odgovori jadni čovjek. "Eto, zato moramo jesti travu."
"Dobro onda idemo mojoj kući i ja ću vam dati jesti"- reče bankar.
"Hvala, ali ja imam ženu i dvoje djece sa mnom. Eno ih dolje, ispod onog drveta."
"Nema problema, povedi i njih" - reče ponovo bankar. I, okrenuvši se drugom čovjeku, reče mu: " Ti također možeš s nama."
Čovjek tihim glasom progovori: "Ali, gospodine, i ja isto imam suprugu i šestoro djece, tu su sa mnom!"
"Dakle, neka dođu i oni, naravno" - odgovorio je bankar.
I svi oni uđoše u ogromni i luksuzni automobil.
Vozeći se tako, jedan od dvojice pogleda stidljivo u bankara i reče: "Gospodin je vrlo ljubazan... Hvala vam što ste nas sve povezli sa sobom!"
Bankar mu je odgovorio:
"Dragi moj, nemorate se sramiti, vrlo sam sretan što ovo činim! Vi ćete zaista biti oduševljeni mojom kućom... Trava je tamo viša od 20 centimetara!"
Kako ste uopće mogli pomisliti da vam ijedan bankar (ili banka) žele pomoći? Ne zavaravajte se, promislite malo prije nego prihvatite bilo kakav ugovor s njima...
Zato bi bilo dobro da, svaki put kada neka banka nazove nudeći ovo ili ono, zapitate se: kad bi to zaista bilo dobro za mene, oni mi sigurno ne bi ponudili.
Nema komentara:
Objavi komentar