Glavni junak serije je vikinški poglavica Ragnar Lothbrok (glumi ga Travis Fimmel), vjerojatno legendarni lik iz skandinavskih saga, jedan od najslavnijih pomoraca i pirata u povijesti. Uspjevši „prokljuviti“ navigaciju na otvorenom moru čime su Vikinzi trajno zadužili pomorstvo, Ragnar odustane od tradicionalnih pohoda na siromašna područja istočnog Baltika, i krene otkrivati i usput pljačkati bogate zemlje tadašnjeg Zapada. Ragnar je kao i svi Vikinzi briljantan ratnik, izvrstan strateg i sposoban političar, što ga uskoro uzdigne do naslova jarla (vojvode) i bliskog saveznika kralja danskih Vikinga Horika. Serija prikazuje niz uspješnih Ragnarovih pohoda na Englesku i Zapadnu Franačku koji kulminiraju opsadom i pljačkom Pariza 845. godine.
Rekonstrukcija povijesnog okruženja prikazano je unatoč nekim nedostatcima prilično uvjerljivo, iako ne treba očekivati osobitu činjeničnu točnost. Brižno su prikazane scene bitaka koje otkrivaju razloge pobjeda ratnika pod zastavom s crnim gavranom, simbolom boga Odina. To su prije svega prevlast na moru koja piratima omogućuje da napadnu kada i gdje žele, izvrsna konstrukcija i plitak gaz vikinških brodova (drakari) zbog kojih plove ne samo morem, nego i europskih rijekama. Vikinzi su nenadmašni ratnici u borbi izbliza, bore se disciplinirano u zbijenom poretku zaklonjeni zidom štitova poput Rimljana, što je nesavladiv problem za njihove manje disciplinirane i na takvu taktiku nenaviknute neprijatelje. Ipak je možda najvažnija stvar u svemu motivacija vikinških ratnika, za koje nema veće slave nego poginuti u borbi, jer samo takav Viking može dospjeti u skandinavski raj Valhallu, gdje će se gostiti s bogovima. Hrabrim, ali taktički naivnim Anglosasima trebat će dosta vremena da prvi put pobijede Sjevernjake u otvorenoj bitki zahvaljujući promišljenoj taktici kralja Ecbertha. Unatoč tomu će njihovi kasniji naraštaji nizati poraze sve dok Ecberthov unuk Alfred Veliki ne preokrene ratnu sudbinu nakon što Vikinzi već zauzmu dvije trećine Engleske. No, to je već druga priča.
Osim što je zauzet ratovanjem, Ragnar Lothbrok ima pune ruke posla s osujećivanjem urota, sukobima među samim Vikinzima, obiteljskim poteškoćama i mnogim drugim brigama tipičnima za ono vrijeme (tako mu od kuge umre kćer). Istaknute uloge u njegovoj povijesti imaju i brat Rollo, prva žena Lagertha (poznata vikinška ratnica), druga žena Aslaug, sin Bjorn, i drugi. Radnja obiluje spletkama, privremenim savezništvima, preljubima, a kao neprestan pozadinski motiv koji često dolazi u prvi plan je duhovni i kulturni rat europskih naroda rastrganih između nadirućeg kršćanstva i starih poganskih religija. U napadima Vikinga na Anglosase i Franke pojedini ratnici poput Flokijajasno očituju mržnju protiv kršćanstva kao takvog. Ipak treba uzeti u obzir da su poganski europski narodi također trpjeli s druge strane zbog prisilnog pokrštavanja kojeg su provodile kršćanske države, osobito Franačko carstvo Karla Velikoga i njegovih nasljednika. Taj međureligijski sukob zahvaća baš sve likove u seriji, ali ponajviše anglosaskog benediktinca Aethelstana, kojeg su Vikinzi odveli u roblje iz razorenog samostana Lindisfarme. Aethelstan se u novoj domovini emotivno vezuje uz Ragnarovu obitelj unatoč grubosti poganske sredine, a Ragnar iz njega izvlači informacije o slabim točkama i bogatim mjestima tadašnjih kršćanskih anglosaskih kraljevina u Engleskoj. Na kraju se Aethelstan nađe razapet između poganske vjere nove sredine i stare odanosti Kristu. Za većinu Vikinga on je kao kršćanin svojevrsno egzotično biće koje nakon dolaska u Ragnarov dom dolazi vidjeti cijelo vikinško selo. Nikad prije nisu vidjeli kršćanina, te ga svako malo zapitkuju o tome što kršćani vjeruju o ovome ili onome. Čini se da bi njegovim dolaskom među Vikinge moglo stići i svjetlo Evanđelja (kao što se tada nerijetko i događalo), ali staro poganstvo ne da se lako, a i Aethelstan proživljava teške unutarnje borbe. „Bože, zašto si dopustio da moja braća poginu, a ja da budem među ovim poganima?“-pita se ne nalazeći odgovor. Istodobno upoznaje pogansku religiju koja je u seriji vrlo podrobno prikazana: od proricanja do obreda vjenčanja, pa i do hodočašća u slavni hram boga plodnosti Freyera u švedskoj Uppsalli, kamo s Ragnarovom obitelji putuje i Aethelstan. Dirljivo je gledati grube Vikinge kako s istinskim religioznim osjećajima i skrušena srca prinose darove i upućuju molitve božanstvima, ali uskoro slijedi otrežnjenje u vidu obrednog orgijanja svih nazočnih vjernika nakon što konzumiraju halucinogene gljive. Aethelstan tomu mora nazočiti, a nakon toga od svećenika vrhovnoga boga Odina dozna pravi razlog zašto je pozvan na hodočašće: da bude prinesen kao ljudska žrtva! Iako zaniječe vjeru u Krista da bi spasio živu glavu, od žrtvovanja ga spašava plemenski vrač tumačeći Vikinzima „kako je taj čovjek u srcu i dalje kršćanin i ne želi biti žrtvovan, pa bogovi neće primiti takvu žrtvu.“ Umjesto njega dragovoljno se žrtvuje jedan vikinški ratnik. S jezivim prizorom devetorice muškaraca koji su se dragovoljno prinijeli za žrtve Odinu završava jedna od epizoda Vikinga.[3]
Ne treba posebno naglasiti da i u drugim epizodama krv teče potocima. Prikaz stravičnog vikinškog običaja pogubljenja nazvan „krvavi orao“, kojeg primjenjuju osobito nad izdajnicima, toliko je jeziv da čak i neke žene padnu u nesvijest gledajući to. S druge strane niti kršćanski narodi, a osobito vladari, nisu bili nježni prema poganima. Aethelstan sudjeluje kao borac na strani Vikinga tijekom pohoda na anglosasko kraljevstvo Wessex, ali upadne s jednim odredom u zasjedu. Svi poginu, jedino on se preda „svojim“ Anglosasima. To mu donese tešku nevolju; zbog „otpada“ od kršćanstva oni ga razapnu na križ, a spasi ga u zadnji čas kralj Ecbert, koji kao čudom naiđe u trenutku raspeća.
Svakako moramo još jednom naglasiti da serija pristupa povijesnim događajima prilično slobodno. Nerijetko postavlja stvarne osobnosti i događaje u proizvoljne vremenske kontekste. Primjerice, Ragnar Lothbrok i Lagertha vjerojatno su tek legendarni likovi, ali ipak utjelovljuju i odražavaju karakter nekih doista povijesnih osobnosti iz tadašnje Skandinavije. Vikinzi su poznavali žene ratnice koje su sudjelovale u pohodima i tukle se jednako žestoko kao i njihovi suborci. Ragnar sudjeluje u pljački i pustošenju samostana Lindisfarme 793. godine, a jednako je mladolik tijekom opsade Pariza 845. godine, što bi značilo da se tijekom 52 godina života nije nimalo promijenio. Scenaristi su dvije povijesne vikinške opsade Pariza[4] sabili u jednu, a dva važna lika iz druge opsade-grofa Oda, zapovjednika obrane, i Vikinga Rollona[5] premjestili iz druge opsade u prvu. Anglosaski kraljevi Ecberth i Aella nisu bili suvremenici (Aella je došao na vlast u Northumbriji znatno nakon Ecberthove smrti i vladao je samo dvije godine) niti su se u životu susreli, a kamoli zajedno ratovali protiv Vikinga. Ecberth je bio prvi anglosaski kralj koji je doista pobijedio Vikinge u otvorenoj bitki, ali je prethodnu bitku protiv njih izgubio. Serija ga prikazuje kao iskusnog vladara u vrijeme susreta s Vikinzima oko 800. godine, ali on je postao kraljem najranije dvije godine poslije, dakle 802. Ecberthova snaha Judith bila je kćer franačkog kralja Karla Ćelavog, a ne northumbrijskog Aelle. Također nije poznato da bi slavni anglosaski kralj Alfred Veliki potjecao iz brakolomne veze svoje majke s nekim svećenikom. Vikinzi su se doista naselili u velikom broju u Engleskoj, ali tek u generaciji nakon Ragnara i Ecberta. Aethelstan je bilo često anglosasko ime, pa su se tako zvali i neki kraljevi te najstariji sin Ecbertova sina Aethelwulfa, ali nije poznat nijedan istaknut svećenik s takvim imenom. Lik Aethelstana možda je najsličniji poznatom znanstveniku i učitelju Alcuinu iz Yorka. Ima još takvih scenarističkih sloboda, ali sad nije vrijeme podrobno o tome pisati. Bez obzira na sve to, Serija Vikinzi izvrsno je producirana i predstavlja medijski atraktivan prikaz jednog burnog i krvavog razdoblja europske povijesti koje je unatoč svemu imalo svoje velike i male junake i antijunake, grješnike, ali i svece i mučenike. I to mnogo mučenika, znanih i neznanih, čija krv je naposljetku dovela do preokreta. Vikinški pohodi na Zapad bili su posljednja značajna velika navala europskih poganskih naroda na one kršćanske. Proći će nekoliko stoljeća od njihovih početaka i Kristov križ naći će se na zastavama svih skandinavskih naroda. Taj proces znakovito se vidi u primjeru Svetog Edmunda Mučenika, anglosaskog kralja Istočne Anglije[6]. Poganska vikinška vojska zarobila ga je 869. godine i nastojala ga prisiliti da se odrekne Krista. Budući da to nije htio učiniti, gađali su ga strijelama dok nije umro, i na koncu mu odsjekli glavu. Narod ga je uskoro počeo štovati kao mučenika, a 30 godina nakon njegove smrti počeli su ga štovati i Vikinzi naseljeni tada u Istočnoj Engleskoj. Kada se kasniji danski kralj Knut obratio na kršćanstvo i postao engleskim kraljem, hodočastio je na mjesto štovanja Sv. Edmunda u Bury St. Edmunds i darovao mu vlastitu kraljevsku krunu kao zadovoljštinu za sve grijehe koje su počinili njegovi vikinški predci.
HTV 1 subotom i nedjeljom)
[2]v. popis vikinških pohoda na stranici https://web.cn.edu/kwheeler/viking_attacklist.html, 2.5.2015.
[3]v. prikaz žrtvovanja na https://www.youtube.com/watch?v=YuhBDkIn_RM
[4]prvu opsadu 845. godine vodio je vikinški poglavica kojeg izvori zovu Ragnarius, a scenaristi poistovjećuju s Ragnarom Lothbrokom. Opsada je bila uspješna i Vikinzi su otišli nakrcani velikim plijenom nakon pljačke grada. Druga opsada trajala je od 885. do 886. godine, a Parižani su se pod vodstvom grofa Oda učinkovito obranili i odbili Vikinge. Tomu je pomogla velika svota novaca koju je Vikinzima isplatio franački kralj Karlo Debeli.
[5]Rollo je u seriji brat Ragnara Lothbroka. Pravi povijesni Rollo vjerojatno nije bio u nikakvom srodstvu s poglavicom Ragnariusom, ali je zato vodio drugu vikinšku opsadu Pariza. Povijesni izvori o njegovoj kasnijoj karijeri i načinu na koji je postao prvi normandijski vojvoda dosta se razlikuju od prikaza u seriji. Nije se oženio kćerju Karla Debelog nego Poppom, kćerju Berengara, grofa Rennesa. Čini se da je normandijskim vojvodom postao nešto kasnije, i to na temelju dogovora s kraljem Karlom Glupim, prema kojem se sa svojim Normanima (Vikinzima) preostalim u Franačkoj nakon opsade Pariza krstio i uzeo ime Robert. U seriji se Rollo također krstio, ali u Northumbriji, i uzeo ime Rolf. V. https://en.wikipedia.org/wiki/Rollo
[6]http://www.englandandenglishhistory.com/st-edmund-englands-saint
Nema komentara:
Objavi komentar