Pisati ikakav ogled, čak i amaterski o mogućem trećem svjetskom ratu nezahvalan je posao iz više razloga. Kao prvo, to je previše uznemirujuća tema koja ne pridonosi širenju dobrih vibracija. Kao drugo, svatko normalan-uključujući i mene-mora se nadati i vjerovati da do toga rata neće doći, i da će ovaj svijet smoći snage civilizirano i bez mnogo prolijevanja krvi riješiti trenutnu svjetsku krizu. I konačno kao treće, ne znamo pouzdano u kojeg mogućeg izazivača rata uprijeti prstom, a osobito ne znamo hoće li takav rat doista biti nužan i neizbježan. Nadamo se da neće. Nakon prestanka hladnoga rata čitavi naraštaji su se s pravom ponadali da je sablast prijetećeg trećeg svjetskog rata konačno protjerana s površine majčice Zemlje i da nam svima slijedi konvergencija prema zajedničkim demokratskim i humanim vrijednostima koje nekako najviše predvodi Zapadna civilizacija. Međutim, zaboravili smo na to da se politika ne vodi prema romantičnim osjećajima, nego u skladu s čistom pragmatičnom računicom koja računa s ratovima kao svojevrsnim „razvojnim projektima“. Pa smo tako usred 2015. godine ponovo u situaciji u kojoj neki vrlo ozbiljni ljudi poput pape Franje[1], milijardera Georgea Sorosa[2] ili našeg umirovljenoga admirala Davora Domazeta tvrde kako je treći svjetski rat stvarno moguć kao rasplet sadašnje svjetske krize. Međutim, da vidimo kako to sagledava vrhunski predstavnik establišmenta jedne od svjetskih velikih sila koja bi u možebitnom svjetskom ratu bila među najvažnijim sudionicima.
Predviđanja Sergeja Glazjeva
 |
| Sergej Glazjev |
Sergej Glazjev[3], ruski akademik i savjetnik predsjednika Putina za gospodarstvo, jedan je od najutjecajnijih kremaljskih mislilaca i ideologa čije riječi se shvaćaju ozbiljno. Ne treba osobito naglasiti da nije nimalo sklon američkoj prevlasti u svijetu i da su ga SAD stavile na popis ljudi kojima je u skopu proturuskih sankcija zabranjen ulazak na američko tlo. Za nas je pak Glazjev zanimljiv ponajviše zbog svojeg opširnog teksta Kako ne izgubiti rat kojeg je objavio prošle godine na portalu worldcrisis.ru[4]. Tekst nam odaje način kako vrhovi velikih država dugoročno predviđaju razvoj svjetskih događaja i planiraju moguća rješenja kriznih situacija. I dok nas sredstva javnog priopćavanja svakodnevno bombardiraju paničnim i emotivno usmjerenim porukama o patnjama običnih malih ljudi u sve češćim ratovima i sukobima u svijetu, Glazjevov analitički tekst pokazuje kako sadašnja svjetska kriza nije nastala neočekivano poput slučajne tučnjave pijanaca u nekoj lokalnoj birtiji. Ratovi su preozbiljne stvari da bi se vodili zbog nekakvih trivijalnih gluposti. To bi nam sigurno potvrdilo i mnoštvo dobrih američkih analitičara, osobito Henry Kissinger, ali njima se sada ne možemo podrobnije baviti.
Glazjev u svojem tekstu vrlo podrobno analizira ukrajinsku krizu postavljajući je u kontekst sveopće svjetske krize. Njezin uzrok vidi u slabljenju SAD kao jedine svjetske supersile i premještanju težišta svjetske moći prema Kini i Aziji, te u nastojanju SAD da to spriječi i sačuva svoj položaj globalnog središta moći i utjecaja. To je prema njemu glavni uzrok nemogućnosti zaustavljanja nastanka novih kriznih žarišta i zahuktavanja svjetske krize, a iza svega stoje tektonski potresi na razini svjetskih gospodarskih kretanja koji u konačnici mogu dovesti do izbijanja svjetskog rata. Glazjev ne priziva svjetski rat, ali smatra da opasnost od njega postojati sve dok SAD ne odustanu od nakane za stjecanjem globalne prevlasti. Prema njemu će godine 2015-2018. biti najopasnijim razdobljem za svjetski mir zbog mogućeg izbijanja niza velikih regionalnih ratnih sukoba koji bi zajedno mogli razbuktati uništavajuću vatru svjetskog rata ako se na vrijeme ne obuzdaju. Upravo tada će doći i do velikih promjena u svjetskom gospodarstvu i njegove modernizacije na raznim razinama što će dovesti do velikog pritiska na političke čelnike i snažno utjecati na međunarodne odnose. Taj bi proces trebao završiti u godinama 2020-2022. Tada će doći do snažnog tehnološkog napretka razvijenih zemalja i Kine, a Rusiji prijeti opasnost da u tom procesu zaostane. Upozorava kako američki analitičari očekuju da će se Rusija nakon 2020. godine početi raspadati na regije zbog svojih unutarnjih suprotnosti. Navodno SAD podupiru te dezintegracijske procese s gotovo 10 milijardi dolara godišnje. Zato savjetuje svojoj vladi da nastavi razvijati vojnu silu Ruske federacije i predlaže široku proturatnu koaliciju država članica BRICS, Europske Unije, Latinske Amerike, Azije i zemalja skupine G77. Ta bi koalicija trebala spriječiti i obuzdati kaotične regionalne ratove i ponuditi aktivne modele izlaska iz svjetske krize. Glazjev razmatra tri moguća ishoda svjetske krize. Prvi je njezino prevladavanje pomoću novog vala gospodarskog rasta. Time bi se uspjelo zauzdati krizu uz posljedicu stvaranja novog globalnog financijskog sustava zasnovanog na ravnopravnosti većeg broja valuta, a ne samo na dolaru kao svjetskoj pričuvnoj valuti. Drugi scenarij je katastrofičan; u slučaju neuspjeha sadašnji svjetski financijski sustav mogao bi se raspasti na regionalne sastavnice, velik dio svjetskog kapitala bi propao, smanjio bi se životni standard u zemljama „zlatne milijarde“, pojavila bi se dublja recesija i protekcionističke barijere među regijama. Treći scenarij se sastoji u produljenju krize na neodređeno vrijeme. To bi moglo dovesti do porasta kaosa u svijetu i raspada niza institucija u središtu i na periferiji. Napredovat će samo one odabrane strane koje će biti u stanju prestići ostale i „zajašiti“ nov val gospodarskog rasta. Prema Glazjevu sadašnja situacija odgovara trećem scenariju koji obuhvaća elemente preostalih dvaju. Da bi došlo do prijelaza ka prvom optimističnom scenariju potrebno je formirati prije svega globalne regulacijske ustanove koje će biti u stanju regulirati potrese na svjetskim financijskim tržištima.
Ne treba biti gospodarski stručnjak niti strateg da se zaključi što bi za američko gospodarstvo i Zapad u cjelini (pa posljedično i za Hrvatsku i nas u njoj) moglo značiti odustajanje ostatka svijeta od dolara kao svjetske rezervne valute. Rusija i Kina su primjerice u uzajamnom platnom prometu prestale koristiti dolare i prešle su na obračun u vlastitim valutama. Prihvate li takvu metodu i druge države, osobito one u BRICS-u, gomila nepotrebnih dolara mogla bi se vratiti u SAD i izazvati tešku inflaciju. Stvarnost je pak takva da čak i George Soros dopušta mogućnost da kineski juan postane drugom svjetskom rezervnom valutom uz dolar. Različiti projekti poput kineskog Novog puta svile mogli bi smanjiti ovisnost euroazijskih država o prijevozu roba pomorskim putevima koji su pod nadzorom ratne mornarice SAD. Gospodarskim i prometnim povezivanjam euroazijskog prostora najviše bi se okoristile Kina i Rusija kao najveći globalni konkurenti Sjedinjenih Država, a to sigurno neće ostati bez njihovoga odgovora. Čini se da bi nam doista mogla nastupiti zanimljiva vremena, iako vjerojatno ne i zabavna. Nadajmo se da će sve navedeno ostati samo na prognozama i da neće doći do legendarne Einsteinove izjave prema kojoj on „ne zna kako će se voditi treći svjetski rat, ali zna da će se četvrti voditi toljagama.“
Malo vjerničkoga razmišljanja
Započeti rat je kao otvoriti vrata mračne sobe. Nikad ne znaš što će se dogoditi. (Adolf Hitler, njemački diktator, izazivač 2. sv. rata)
Zadržat ćemo se još malo na problematici svjetskih ratova, iako su o njima povjesničri i stručnjaci napisali gomilu knjiga koja bi mogla doseći visinu Himalaja. Svjetski ratovi izbili su ponajviše zbog želje tadašnjih velesila za novom podjelom svijeta i područja utjecaja. Uvijek bi im prethodile utrke u naoružanju kao i niz regionalnih i lokalnih sukoba u kojima su velesile odmjeravale živce i snage prije konačnog zvona za prvu rundu u pravom ringu. Prvi svjetski rat zloslutno su najavile aneksiona i agadirska kriza, drugi pak španjolski građanski rat i čehoslovačka kriza. Oba svjetska rata započele su države svjesne svojeg slabljenja i željne da to preduhitre (Austro-Ugarska) ili da stvore nov imperij i steknu vodeću ulogu u svijetu (Hitlerova Njemačka). U oba slučaja pokazalo se kako ni najbriljantniji ratni planeri ne mogu predvidjeti tijek ratnih preokreta, i da pokretanje velikog rata nosi strahovit rizik za samog pokretača jer je rat sam po sebi kriza velikih razmjera koju se ne može učinkovito nadzirati. Oba rata su prema predviđanjima svojih planera trebala trajati nekoliko mjeseci, a pretvorila su se u beskrajne višegodišnje klaonice. Spomenuti Hitler primjerice je fatalno pogriješio napadajući Poljsku, jer nije uopće očekivao da će mu Britanija i Francuska navijestiti rat, iz čega se na nesreću milijuna nedužnih ljudi koji su zbog njega poginuli više nije mogao izvući.
Svjetski ratovi, osim tragedije milijuna ljudi i razaranja nebrojenih dobara imali su kao posljedicu smanjenje broja velesila i koncentraciju svjetske moći u sve manjem broju ruku. Doveli su i do projekata nadnacionalnih svjetskih upravnih tijela (Liga naroda i Organizacija Ujedinjenih Naroda) kakvih prije njih nije bilo. Ukratko, preorali su i prekopali svijet i civilizaciju kao nijedan proces prije njih osim možda seobe barbarskih naroda i propasti Rimskoga carstva barem što se Europe tiče. Pokazalo se da je u pravu bio sir Edward Grey, britanski ministar vanjskih poslova, kada je uoči ulaska svoje zemlje u prvi svjetski rat i saznanja o napadu Njemačke na Belgiju rekao: Po čitavoj Europi gase se svjetiljke. Dok živimo, nećemo ih više vidjeti. S prvim svjetskim ratom nestao je čitav jedan svijet koji su europski narodi gradili stoljećima, a drugi rat je do kraja uništio i satro ono što je preostalo.
Oba svjetska rata trajna su opomena nama kršćanima i zato što su zadala razorne udarce europskom kršćanstvu. Onaj prvi, Veliki rat, imao je kao posljedice pojavu totalitarnih ideologija nacizma i komunizma, uspon ateizma i širenje okultizma. Onaj drugi doveo je do teških podjela među samim kršćanima od kojih su neki kolaborirali sa silama Osovine, u velikoj opasnosti bio je i sam Vatikan tijekom njemačke okupacije Rima, a nakon rata nastala je u Europi željezna zavjesaiza koje je Crkva trpjela progone kakvih nije bilo od vremena poganskih rimskih careva. Možemo samo zamisliti kakve bi posljedice imao treći svjetski rat čak i bez korištenja nuklearnog oružja. Ako do njega dođe-a nadajmo se da neće-to će biti najveće iskušenje za Crkvu i čovječanstvo od njihova postanka. Na sreću je Bog taj koji vodi povijest, a ne ratni i geostrateški planeri, kolikogod pametni bili. Isus nam jamči da do njegova ponovnoga dolaska neće nestati Crkve niti ljudi na zemlji. Uzdajmo se u njegovu Riječ štogod se postavilo pred nas.
[1] Papa Franjo: Treći svjetski rat se događa, i to upravo. http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/1324326/papa-franjo-treci-svjetski-rat-se-dogadja-i-to-upravo/, 23.5.2015.
[2] Zabrinuti milijarder Soros: Prijeti nam treći svjetski rat. http://danas.net.hr/svijet/zabrinuti-milijarder-soros-prijeti-nam-treci-svjetski-rat, 24.5.2015.
[3] Sergej Glazjev (1961.) ruski je akademik i bivši političar, osnivač političke stranke Rodina (Domovina). Doktorirao je ekonomiju na moskovskom sveuličištu, napisao četrdesetak knjiga. Više o njemu na stranici http://en.wikipedia.org/wiki/Sergey_Glazyev
Nema komentara:
Objavi komentar