Neki uspješan poslovni čovjek ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo vrijeme da ga netko zamijeni. Umjesto da sam odabere svojega nasljednika među svojim pomoćnicima ili članovima obitelji, odlučio je učiniti nešto neobično. Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore, šefove odjela i pogona, blagajnike, osobne savjetnike i održao im ovaj govor:
- "Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem u zasluženu mirovinu.Također, sada je najbolje odrediti novog generalnog direktora koji će voditi naše poduzeće u budućnosti...Odlučio sam da če to biti jedan od vas."
Mladi perspektivni šefovi bili su zbunjeni...
- "Dat ću svakome od vas po jedno sjeme. To je vrlo osobito sjeme. Želim da ga posadite, zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine kako bismo vidjeli što ste s njim postigli. Tada ću odlučiti tko će biti moj nasljednik."
-----
Na tome je sastanku bio i Jim, i kao svi prisutni dobio je sjeme. Kada je stigao kući, priopćio je svojoj ženi direktorovo razmišljanje i oni odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka. Pronašli su lijepu staklenku, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga o njegovanju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz staklenke. Svakoga su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne. Nakon tri tjedna neki od Jimovih kolega već su počeli u uredu pričati kako im biljka raste. I Jim je sa suprugom svakodnevno gledao u staklenku, ali se ništa nije zbivalo. Prošlo je četiri, pet tjedana i još uvijek ništa.
Sada se svi već naveliko raspravljali o biljkama. Na zajedničkim ručkovima razmjenjivali su praktične ideje o brzom rastu i Jim je shvatio kako jedino kod njega nema ničega i da je jedino on neuspješan.
Ni šest mjeseci nakon toga ništa nije niklo u Jimovoj staklenki. Počeo je vjerovati da je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što nema nikakvih rezultata.
Godina se uskoro primakla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama ponovno okupili oko generalnoga direktora. Jim je rekao ženi da neće nositi praznu staklenku, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i podmuklu bol u trbuhu. Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Ipak, znao je da je ona u pravu i bio je čvrsto uvjeren kako ništa nije pogrešno učinio.
Unio je svoju praznu staklenku u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, brižno njegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, upravo neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti. Stavio je, uz podsmijeh svojih prijatelja, svoju praznu staklenku na pod. Bio je u pravu. Pred njim su bili tužni trenutci.
Kada je generalni direktor stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio kandidate. Jim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled.
"Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!" – počeo je generalni direktor, "Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika..." I, u tom je času spazio praznu staklenku. Zatražio je od potpredsjednika da ju donese i dovede vlasnika naprijed. Jim je protrnuo. "Sada će puknuti sramota... Možda će me izbaciti iz firme." - pomislio je.
Kada je istupio, generalni direktor ga je upitao što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Jim mu je sve, iskreno i pošteno, ispričao.
Generalni direktor zatraži od svih da sjednu - osim Jima. Pogledao ih je i rekao:
"Jime, jako sam ponosan na tebe... Poštovani, Jim je novi generalni direktor firme!"
Svima je to izgledalo gotovo, nestvarno, posebice Jimu. "Pa... kako je to moguće? Moja staklenka je prazna....", - mucao je zbunjeno.
Stari generalni direktor pojasni:
"Prije godinu dana svakome od vas dao sam sjemenku iz koje ne može ništa niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svatko od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio je zamijeniti ga zdravim sjemenom. Svatko od vas - osim Jima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od svojega zamjenskog sjemena, a ne od mojega. Jedino je Jim ponosno prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu staklenku. Vi ste svi tražili uspjeh - po svaku cijenu, a Jimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je on danas generalni direktor." I nastavi:
"Ako sijete poštenje, požet ćete povjerenje.
Ako sijete dobrotu, požet ćete prijateljstvo.
Ako sijete poniznost, požet ćete pravu veličinu.
Ako sijete jednostavnost, požet ćete trajnu radost.
Ako sijete otvorenost, požet ćete poštovanje.
Ako sijete odanost, požet ćete uspjeh.
Ako sijete oproštaj, požet ćete pomirenje.
Ako sijete iskrenost i ljubav, požet ćete vječnu radost i sreću.
Zato, pazite što sijete, jer to će nam odrediti što ćemo kasnije žeti."
- "Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem u zasluženu mirovinu.Također, sada je najbolje odrediti novog generalnog direktora koji će voditi naše poduzeće u budućnosti...Odlučio sam da če to biti jedan od vas."
Mladi perspektivni šefovi bili su zbunjeni...
- "Dat ću svakome od vas po jedno sjeme. To je vrlo osobito sjeme. Želim da ga posadite, zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine kako bismo vidjeli što ste s njim postigli. Tada ću odlučiti tko će biti moj nasljednik."
-----
Na tome je sastanku bio i Jim, i kao svi prisutni dobio je sjeme. Kada je stigao kući, priopćio je svojoj ženi direktorovo razmišljanje i oni odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka. Pronašli su lijepu staklenku, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga o njegovanju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz staklenke. Svakoga su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne. Nakon tri tjedna neki od Jimovih kolega već su počeli u uredu pričati kako im biljka raste. I Jim je sa suprugom svakodnevno gledao u staklenku, ali se ništa nije zbivalo. Prošlo je četiri, pet tjedana i još uvijek ništa.
Sada se svi već naveliko raspravljali o biljkama. Na zajedničkim ručkovima razmjenjivali su praktične ideje o brzom rastu i Jim je shvatio kako jedino kod njega nema ničega i da je jedino on neuspješan.
Ni šest mjeseci nakon toga ništa nije niklo u Jimovoj staklenki. Počeo je vjerovati da je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što nema nikakvih rezultata.
Godina se uskoro primakla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama ponovno okupili oko generalnoga direktora. Jim je rekao ženi da neće nositi praznu staklenku, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i podmuklu bol u trbuhu. Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Ipak, znao je da je ona u pravu i bio je čvrsto uvjeren kako ništa nije pogrešno učinio.
Unio je svoju praznu staklenku u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, brižno njegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, upravo neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti. Stavio je, uz podsmijeh svojih prijatelja, svoju praznu staklenku na pod. Bio je u pravu. Pred njim su bili tužni trenutci.
Kada je generalni direktor stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio kandidate. Jim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled.
"Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!" – počeo je generalni direktor, "Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika..." I, u tom je času spazio praznu staklenku. Zatražio je od potpredsjednika da ju donese i dovede vlasnika naprijed. Jim je protrnuo. "Sada će puknuti sramota... Možda će me izbaciti iz firme." - pomislio je.
Kada je istupio, generalni direktor ga je upitao što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Jim mu je sve, iskreno i pošteno, ispričao.
Generalni direktor zatraži od svih da sjednu - osim Jima. Pogledao ih je i rekao:
"Jime, jako sam ponosan na tebe... Poštovani, Jim je novi generalni direktor firme!"
Svima je to izgledalo gotovo, nestvarno, posebice Jimu. "Pa... kako je to moguće? Moja staklenka je prazna....", - mucao je zbunjeno.
Stari generalni direktor pojasni:
"Prije godinu dana svakome od vas dao sam sjemenku iz koje ne može ništa niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svatko od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio je zamijeniti ga zdravim sjemenom. Svatko od vas - osim Jima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od svojega zamjenskog sjemena, a ne od mojega. Jedino je Jim ponosno prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu staklenku. Vi ste svi tražili uspjeh - po svaku cijenu, a Jimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je on danas generalni direktor." I nastavi:
"Ako sijete poštenje, požet ćete povjerenje.
Ako sijete dobrotu, požet ćete prijateljstvo.
Ako sijete poniznost, požet ćete pravu veličinu.
Ako sijete jednostavnost, požet ćete trajnu radost.
Ako sijete otvorenost, požet ćete poštovanje.
Ako sijete odanost, požet ćete uspjeh.
Ako sijete oproštaj, požet ćete pomirenje.
Ako sijete iskrenost i ljubav, požet ćete vječnu radost i sreću.
Zato, pazite što sijete, jer to će nam odrediti što ćemo kasnije žeti."
Blaga napomena za kraj: sve ove dobre savjete valja promatrati iz perspektive vječnosti. Ne dobijemo na zemlji uvijek plodove onoga što posijemo.
Nema komentara:
Objavi komentar