Kasnije, kad sam odrastao, postao sam i još uvijek sam simpatizer njemačke kulture i njenih perjanica poput Bacha, Mozarta i Goethea (tko se normalan ne bi njima divio), ali nešto mi je dalo do znanja da nepogrešivo njemačko shvaćanje svijeta ipak ima nekakav defekt poput slabo primjetne tvorničke greške na automobilu. Naime, poznato je da je Njemačka izazvala oba svjetska rata. Opijeni vlastitom snagom i uvjereni u nedoraslost neprijatelja, njezini tadašnji vlastodršci sa svim svojim najstručnijim ekipama uopće nisu pomislili da bi trebalo razraditi strategiju za slučaj da rat ipak pođe po zlu. A kada je rat doista pošao po zlu, i nad Njemačku (osobito Hitlerovu) se počinjala nadvijati smrtna opasnost, Nijemci nisu imali izlaznu strategiju kako zaključiti častan mir. Takva „sitnica“ koštala ih je poraza u oba rata, poniženja Versajskog ugovora nakon prvog, a potpunog uništenja u drugom ratu. Nije teško zaključiti, da su tadašnje njemačke elite imale velikih poteškoća u tome kako pravilno i realno percipirati svijet i shvatiti događaje u njemu. Da toga nije bilo, Nijemci bi svoje ratove sigurno planirali i izveli drukčije.
Promatrajući imigrantsku krizu, čini se da i današnja Njemačka na čelu s „najmoćnijom ženom svijeta“ Angelom Merkel pokazuje posljedice toga istoga sindroma. Najprije pozovu sve imigrante da dođu u Njemačku. Ovi to ozbiljno shvate i navale prema Europi kopnom i morem. Zatim izjavi da će prihvatiti sve Sirijce, za koje se nešto kasnije pokazalo, da su među svim imigrantima najbolje obrazovani, znaju strane jezike, pa bi se u Njemačkoj mogli brže prilagoditi od ostalih. Međutim, iz političkih kabineta nitko ne može shvatiti fenomen kotrljanja masa ljudi preko granica, prometnih pravaca i svih prirodnih i umjetnih prepreka prema Eldoradu. I konačno, kad se masa pojavila na njemačkoj granici, preplašiše se Nijemci da su pretjerali, da je toliki broj ljudi čak i za njih previše. I počeše od njih stizati proturječne tvrdnje. Najprije Steinmeier kritizira Srbiju, jer nema strategiju za izbjeglice, na što mu je tamošnji premijer Dačić odgovorio, da tu strategiju nema niti Europa, pa što sad hoće od Srba? Paljba po mađarskom premijeru Orbanu tutnji danomice poput njemačkog topništva kod Staljingrada, kadli gle čuda, Nijemci odjednom zatvaraju granice jer ne mogu izići na kraj s tolikim priljevom imigranata? Rastrojstvo u nepogrešivom njemačkom poretku kulminiralo je kritikom predsjednika njemačkih saveznih zemalja na račun Angele Merkel, prema kojima je ona pozvala imigrante u zemlju, a da njih ništa nije pitala, a upravo će savezne zemlje morati podnijeti teret zbrinjavanja useljenika. Kada su se zemlje Višegradske četvorke drznule posumnjati u ispravnost imigracijske politike Njemačke i vrha Europske Unije, počeše Nijemci i Austrijanci u gotovo idiličnoj velikonjemačkoj slozi prijetiti „višegrađanima“ uskratom novaca iz europskih fondova, da bi to isto Angela Merkel potom demantirala. I demantirala samu sebe, jer je nakon suspenzije dublinskih sporazuma i najave da će prihvatiti sve imigrante odjednom promijenila ploču i počela najavljivati da bi trebalo stvoriti i osnažiti centre za prihvat u Grčkoj i Italiji, odakle imigranti dolaze. Vidješe Nijemci da je s imigrantima vrag odnio šalu, i počeše iz petnih žila pritiskati preostale zemlje članice EU da prihvate obvezujuće kvote za raspodjelu imigranata. O posljedicama njihova možebitnog prihvaćanja sam već na blogu pisao, pa neću ponavljati da je prijedlog kvota izazvao snažan otpor u većini europskih država, kojima je sigurno jasnije nego meni što bi moglo slijediti: u perspektivi neograničen „uvoz“ milijuna imigranata i njihovo rapoređivanje prema kvotama u svakoj zemlji, baš kako je to najavio mađarski premijer Orban. Glavna posljedica koja bi mogla potpuno promijeniti europsku povijest i kulturu bilo bi umjetno stvaranje snažnih muslimanskih manjina na područjima nacionalnih država. Te manjine se sigurno neće integrirati u nacionalna društva, države će im zbog njihove religijske posebnosti morati omogućiti određenu kulturnu i pravnu autonomiju (halal prehranu u školama i zatvorima primjerice), a sve to uvod je u postupnu islamizaciju europskih društava, u najboljem slučaju djelomičnu ili čak polovičnu. Jamac njihove sigurnosti i nedodirljivosti bit će naravno sama Europska Unija sa svojim nadnacionalnim institucijama. Možda dočekamo i uspostavu novih eurodužnosti poput pravobranitelja (ombudsmana) za prava imigranata. U konačnoj perspektivi te bi nove manjine mogle postati rastvarač za postojeće nacionalne države i učinkovita poluga za jačanje europske superdržave, pa čak i stvaranje-zašto to kriti-neke nove europske supernacije, oslobođene dosadašnjih povijesnih, vjerskih i kulturnih „predrasuda“.
Mislite li da „lupam“ u stilu teorije urote? Pa o nečem sličnom je govorio i njemački predsjednik Gauck prije dva tjedna. Govoreći o imigraciji, izravno je izjavio da „će se još veći broj ljudi nego do sada udaljiti od slike naroda koji je etnički homogen, kojemu je materinji jezik njemački, u kojem prevladava kršćanstvo i svijetla boja kože…Narod moramo nanovo definirati kao društvo različitih.“
Dakle?
Nema komentara:
Objavi komentar