Ovoga puta doista kratko. Kad je sve izgledalo beznadno zbog mađarskog i slovenskog zatvaranja granice prema Hrvatskoj, i kad se naš ne baš dobro osmišljen sustav za prihvat imigranata slomio već drugog dana njihova ulaska, odjednom se u najtežem trenutku našlo rješenje. I to kakvo! Ne znam kakvim je to čarobnim štapićem Zoran Milanović uspio postići da naši susjedi ipak započnu propuštati imigrante na zapad, ali izveo je to u stilu nekadašnjih partizanskih ratnih prepada koji su mu vjerojatno ionako prirasli srcu. Pustio je imigrante do mađarske granice, računajući opravdano na to da se niti Mađari bez zaštite plota i žičane ograde neće usuditi primijeniti silu protiv njih. To se i dogodilo, i imigrantsko more, koje je prijetilo da u Hrvatskoj preraste u pravi ocean, započelo je spuštati razinu prelijevajući se poprilično kontrolirano u Mađarsku. U najgorem trenutku za Hrvatsku našlo se rješenje, a moram priznati da sam pogriješio i podcijenio naš tipičan smisao za brzu i učinkovitu improvizaciju kada zagusti. Ovoga puta premijeru ide pohvala. Možda njegovo rješenje nije osobito etično niti čisto s obzirom na očigledno kršenje pravila, ali mislim da nije imao izbora, jer u sadašnjoj imigrantskoj krizi ama baš nitko ne igra prema pravilima spašavajući prije svega samoga sebe. Odigrao je na sve ili ništa, i upalilo je. Očigledno je bio svjestan da niti Viktor Orban neće ići u svojem gardu do kraja, i da neće riskirati rasplamsavanje krize s kojom nitko više ne bi znao što učiniti.
Posljedice u odnosima sa Slovencima i Mađarima ne slute na dobro, jer obje zemlje otvoreno gunđaju na hrvatsku "ujdurmu", a Mađari otvoreno najavljuju da će nas blokirati u pokušajima ulaska u Schengen. Dakako, bude li Schengena i dalje. Navodno naši usmjeravaju imigrante na ilegalne pogranične prijelaze u Mađarsku, što bi u normalnoj situaciji bio razlog za teško pogoršanje državnih odnosa. Pročulo se da Mađari prijete prekidom diplomatskih odnosa, ali mislim da to ipak neće učiniti. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog mađarske nacionalne manjine u našoj zemlji.
Predah u imigrantskoj krizi omogućio je smirivanje situacije u našim pretrpanim centrima za prihvat imigranata. Čini se da organizatori prihvata polako sređuju redove, a velika je sreća da u svome tome kretanju mase ljudi nitko nije poginuo niti bio ranjen. Samo nek tako ostane. Jer imigrantska kriza je tek započela, a čini se da i u Majci Europi polako dolaze svijesti da problem treba riješiti tamo gdje je nastao. Uključiti se u rješenje rata u Siriji i pomoći Grčkoj i Italiji u stvaranju velikih imigrantskih prihvatilišta u kojima bi se ova seoba naroda mogla prihvatljivije iskontrolirati.
Nema komentara:
Objavi komentar