Ovaj ogled o imigrantskoj krizi koja se prelila i u Hrvatsku bit će kratak, jer će pravi događaji tek uslijediti, a kriza ni izdaleka nije kulminirala.
Koliko vidim, dosad sam sve točno predvidio, ali ne znam treba li mi biti drago zbog toga. Mislim da ne. Da probamo predviđati dalje.
Danas ujutro u Hrvatskoj je navodno bilo oko 11 tisuća imigranata. Početkom trećeg dana imigrantske krize Hrvatska je već zatvorila sve granične prijelaze prema Srbiji osim onoga na Bajakovu. Od prvobitnih veličanstvenih najava premijera Milanovića i njegovih suradnika o tome kako ćemo humano postupati s imigrantima za razliku od nehumane Mađarske i njezinog premijera Orbana, i kako nećemo zatvarati granicu niti dizati ikakve "neeuropske" zidove, nije ostalo gotovo ništa. Već drugi dan krize, nakon što su imigranti pregazili našu istočnu granicu i razvalili policijsku organizaciju u Tovarniku, počelo se govoriti o mogućem angažmanu vojske. I dok vlada govori da je stanje ozbiljno, ali pod kontrolom, predsjednica Kolinda opravdano brine zbog sigurnosne situacije, u kojoj se velik broj nepoznatih ljudi bez dokumenata šeće Hrvatskoj kako mu je volja. Muko moja...u Tovarniku ljudi strijepe od nepreglednih kolona imigranata pod prozorima, a djeca se boje ići u školu. Pa što su to naši vladajući "genijalci" očekivali? Nekoliko stotina izbjeglica dnevno? Što su radili tijekom nekoliko zadnjih mjeseci?
Loše planiranje i pogrešne procjene situacije gotovo su povijesni nedostatak svih struktura i vlasti koje su ikad upravljale Hrvatskom, a to se u slučaju imigrantske krize pokazalo u svom svojem jadu. Povjerenje u strana obećanja već je ušlo u uzrečice poput "hrvatska naivnost", pa nije čudno da je premijer potpuno pogrešno vjerovao kako će imigranti kroz Hrvatsku samo protutnjati u tranzitu prema Zapadu. Sad, kad su Slovenci i Mađari zatvorili granicu, a imigrante kane propuštati na Zapad samo na kapaljku, to ljudsko more morat će se zadržati kod nas mnogo dulje nego što je itko očekivao. Svojim dociranjem o tome kako moramo poštivati europska pravila o azilu i lijepo registrirati sve imigrante inače će nam ih redom vratiti (kako je Slovenija već započela), Zapad nam daje do znanja da nas je otpisao, da nam neće pomoći, i da se trebamo pobrinuti sami za sebe. Lijepo. Već drugi dan je Hrvatski Crveni Križ ispraznio sva skladišta, i vlada mora uskočiti s robnim rezervama da bi se imigranti uopće mogli prehraniti. I tu se pokazala još jedna loša osobina Hrvatske: naivno i gotovo servilno ponašanje prema Njemačkoj. Iako Europska unija nije prihvatila prijedlog o kvotama, naši političari i mediji govore o njima kao o gotovoj stvari, kao da je Hrvatska obvezna postupati prema kvotama bez obzira što nisu donesene. Doista imaju pravo neki koji kažu da Hrvatska ne može i neće artikulirati svoje nacionalne interese jer ionako ima njemačke. Uvijek smo revno provodili njemačku volju, kako u oba svjetska rata, tako i sada. Pa vjerojatno zato ministar unutarnjih poslova govori da Hrvatska ne slijedi politiku Viktora Orbana, nego Angele Merkel. To treba zapamtiti, jer je i prije zatvaranja graničnih prijelaza govorio drukčije. Bude li na kraju Hrvatska morala slati vojsku na granicu i graditi "plot" poput Mađara, time će trebati osvježiti ministrov životopis, i to tako da se takva blamaža nikad ne zaboravi doklegod postoji Hrvatska.
Čini se da se za imigrante bolje pripremio Zagreb, ali i tu treba spomenuti diletantsku izjavu gradonačelnika Bandića odn. njegov poziv Zagrepčanima da prime imigrante u svoje domove, jer da će i on primiti dvije obitelji u svoju vikendicu. Tek tako, bez sigurnosne provjere? Misli li on da je i danas moguće "zaustaviti taj Reuters" i da ljudi nemaju informacije o tome što se tu zapravo događa? Kao da nije poznato da su primjerice u Libiji ispraznili nekoliko tamošnjih zatvora, zatvorenike lijepo ukrcali na brod, i pravac Italija i Europa? Kamo nestadoše sirijski zatvori i njihovi stanovnici, da nisu možda u Assadovoj predsjedničkoj palači? Predsjednica Kolinda vjerojatno ima bolje savjetnike, pa je odmah izrazila bojazan zbog rušenja istočne granice i pogoršanja sigurnosne situacije koja je neizbježna, ako država dopusti da se zemljom šeću nepoznati stranci koji nigdje nisu evidentirani.
I za kraj: Hrvatska vojska ima nešto više od 16 tisuća pripadnika. Ne znam točno koliko policije imamo, ali možda oko 6 do 10 tisuća. Imigranata je već sada više od 11 tisuća, a tek su krenuli. Pitanje je vremena kada će krenuti preko Bosne i naše duge rastegnute granice. Prema vojmnome analitičaru Igoru Tabaku ne bi bilo čudno da nam ih u zemlji začas osvane i stotinjak tisuća. Tko će to tada čuvati? Tad nećemo imati jedan Tovarnik, nego desetak njih, a o ilegalnim prijelazima da ne govorim. Jedino rješenje-ukoliko ne želimo da se tisuće nepoznatih ljudi našetava hrvatskim gradovima i selima bez ikakve kontrole-bit će žurno formiranje pričuvne vojske ili domobranstva radi kontrole prijelaza, jer za nadzor granice s BiH nemamo dovoljno ljudi. Sve to moglo bi se dogoditi do kraja godine, ali kako imigranti pristižu, bojim se da neće biti dovoljno vremena. Neki uspoređuju sadašnji izbjegličku krizu sa stanjem 1991. i 1992, ali i to je predvidiv medijski trik imigracijskom lobija. 1991. Hrvatska je imala mnogo više sredstava za pomoć izbjeglicama i za zaštitu vlastitog teritorija, a i izbjeglice su slušale naputke vlasti i nisu lutale po zemlji bez nadzora. Sav tadašnji muški naraštaj prošao je u JNA vojnu obuku i zato je bilo lako postrojiti brojčano snažnu Hrvatsku vojsku, bez prevelikih izdataka za osnovnu vojnu obuku. Imali smo i organiziranu civilnu zaštitu s velikim ratnim zalihama, i to nam je pomoglo preživjeti teške ratne godine, organizacijski sve izdržati, primiti pola milijuna izbjeglica i osigurati da nitko tijekom rata ne bude gladan. Danas od toga nemamo gotovo ništa, a kriza je na svoj način opasnija i podmuklija nego ona ratna, iako ne padaju bombe niti itko puca. Na sreću još uvijek imamo dovoljan broj branitelja koji su u još uvijek zadovoljavajućoj tjelesnoj kondiciji da uskoče u pomoć i ponovno učine ono što su činili u ratu-obrane naše granice, ali i pomognu u humanitarnom zbrinjavanju onih izbjeglica kojima je pomoć doista potrebna.
Nema komentara:
Objavi komentar